Evanđelje po Tomi – detinstvo - latinski tekst

 

Evanđelje po Tomi – detinstvo- latinski tekst

 

Ovde počinje delo o detinstvu Isusa prema Tomi

 

I Kako su Marija i Josif pobegli sa njim u Egipat

Kad je bila pometnja zarad potrage učinjene od Heroda za našega Gospoda Isusa Hrista, da bi ga on ubio, tad reče anđeo Josifu: Uzmi Mariju i njeno dete i beži u Egipat od njihovih lica koji traže da ga ubiju. A Isus je bio dve godine star kad je ušao u Egipat. I kako je hodao posejanim poljem on ispruži svoju ruku i uzme klasova i stavi ih na vatru i samljeo i počeo jesti. (I on je dao takvu milost tome polju da godinu za godinom kad bi sejano prinosilo je vlasniku njegovom toliko mnogo mjera pšenice kao broj zrna koje je on uzeo od njega.) A kad su ušli u Egipat uzeli su smještaj u kući izvjesne udovice, i ostali u istom mjestu jednu godinu. I Isus posta tri godine star. I videći dečake kako se igraju on je počeo igrati se sa njima. I on uze suhu ribu i stavi je u bazen i zapovedi da se kreće ovamo i onamo, i počela se kretati. I opet on reče ribi: Izbaci tvoju sol koja je u tebi i idi u vodu. I to se dogodilo. Ali kad susjedi vidješe šta je učinjeno oni to rekoše udovici u čijoj kući je njegova majka Marija živjela. I ona kad je čula, požuri i izbaci ih iz kuće.

 

II. Kako je učitelj izbacio ga iz grada

1 I kako je Isus hodao sa Marijom svojom majkom kroz sred tržnice grada, on pogleda i vidje učitelja kako uči đake. I gle dvanaest vrabaca koji su se svađali jedan s drugim padoše sa zida u krilo učitelja koji je učio dečake. I kad Isus vidje on se smijao i stajao. 2 A kad učitelj ga vide da se smije, on reče učenicima u velikoj ljutnji: Idite, dovedite ga meni. I kad ga oni dovedoše, učitelj pogleda na njegovo klas i reče: Šta si vidio da se smiješ? I on mu reče: Gospodaru, vidi, moja ruka je puna žita, i ja pokazah je njima, i razbacah žito, koje su oni odnosili u strahu: zarad ovog su se borili jedan s drugim kako bi uzeli žito. 3I Isus nije napustio mesto dok nije izvršeno. I zarad ovog učitelj je radio da ga izbaci iz grada zajedno sa njegovom majkom.

 

III. Kako je Isus izašao iz Egipta

1 I gle, anđeo Gospodnji srete Mariju i reče joj: Uzmi dete i vrati se u zemlju židova, jer oni su mrtvi koji su tražili njegov život. Tako Marija ustane sa Isusom, i oni odoše u grad Nazaret, koji je bio nasljeđe njegova (njena?) oca. 2 Ali kad Josif izađe iz Egipta nakon smrti Heroda, on uze Isusa u divljinu dok ne bi mir u Jerusalimu od onih koji tražiše život deteta. I on je zahvaljivao Bogu što mu je dao razumevanje, i jer je našao milost pred Gospodom Bogom. Amin.

Ili, I Marija ustane sa Isusom, i oni odoše u grad Kapernaum koji je od Tiberije, nasljeđe njenog oca. 2 Ali kad Josif je čuo da Isus dolazi iz Egipta, on uze ga, &c.

Ili, Nakon ovih stvari anđeo Gospodnji dođe Josifu i Mariji majki Isusovoj i reče im: Uzmite dete, vratite se u zemlju Izrael, jer oni su mrtvi koji su tražili život deteta. I oni ustaše i odoše u Nazaret gde Josif je posedovao dobra svoga oca. 2 I kad Isus je imao sedam godina, bio je mir u oblasti Heroda od svih njih koji tražiše život dečaka. I oni se vratiše u Betlehem i prebivahu tamo.

 

IV. Šta je Isus činio u gradu Nazaretu

Veliko je delo za Tomu Izraelita (Ismaelita) učenika (apostola) Gospodnjeg da kaže dela Isusa nakon što je izašao iz Egipta u Nazaret. Čuj (razumite) zato svi vi voljena braćo, znakove koje Gospod Isus učini kad je bio u gradu Nazaretu: kao što je rečeno u prvom poglavlju.

 

1 Sad kad Isus je bio pet godina star bila je velika kiša na zemlju, i dete Isus hodao je tuda. I kiša je bila veoma velika, i on je sakupljao vode u lokve i zapovedao rečju da postanu čiste, i odmah su bile.

2 Opet, on uze gline koja dođe iz te lokve i učini odtoga dvanaest vrabaca. A bila je subota kad Isus učini ovo među decom hebreja, i deca hebreja odoše i rekoše Josifu njegovom ocu, Gle, tvoj sin se igra sa nama i on uze gline i učini vrapce što nije pravo činiti u Subotu, i on ih je razbio. I Josif ode do deteta Isusa, i reče mu: Zašto si učinio to što nije pravo činiti u Subotu? Ali Isus raširi (otvori) svoje ruke i zapovedi vrapcima, govoreći: Idite pravo u visine i letite, vi nečete sresti smrt od ljudskih ruku. I one odletiše i počeše plakati i hvaliti svemočnoga Boga. Ali kad židovi videše šta bi učinjeno oni se čudiše i odoše, obznanjujući znakove koje Isus učini.

3 A Farizej koji je bio sa Isusom uze granu masline i poče da ispražnjuje lokvu koju Isus učini. I kad Isus vide bio je uznemiren i reče mu: O ti iz Sodoma, zli i neznalice, šta je izvor vode tebi učinio, koji ja napravih? Eto ti češ postati kao suho drvo koje nema ni korijena niti lista ni ploda. I odmah on bi osušen i pade na zemlju i umre: ali njegovi roditelji odnesoše ga mrtva i psovaše Josifa, govoreći: Evo šta je tvoj sin učinio, nauči ga da moli a ne da proklinje.

V. Kako su ljudi grada tužili se protiv Josifa zarad toga šta Isus učini.

1 I nakon nekoliko dana Isus je hodao sa Josifom kroz grad, istrčao je jedan dečak i udario Isusa u ruku, ali Isus mu reče: Tako završi svoj put. I odmah on pade na zemlju i umre. A oni kad videše ovo čudo, plakaše govoreći: Odakle dolazi ovo dete? I oni rekoše Josifu: Nije pravo da takvo dete bude među nama. I on ode i uze ga sa sobom. I oni mu rekoše: Odlazi iz ovog mesta, ako moraš biti s nama, nauči ga da moli a ne da proklinje, jer naši sinovi idu u smrt radi njega (gube se). 2 I Josif pozva Isusa i poče da opominje ga govoreći: Zašto proklinješ? Oni koji stanuju u ovome mestu su nas počeli mrziti, Ali Isus reče: Ja znam da ove reči nisu moje već tvoje, ali zarad tebe ja ću držati moj mir: Ali neka vide (nosim) njihovu glupost. I odmah oni koji su govorili protiv Isusa behu oslepeli, i kako su hodali tamo i vamo oni rekoše: Svaka riječ koja dolazi iz njegovih usta je ispunjena. 3 I kad Josif vidje da Isus je učinio on ga uze za uho u ljutnji: ali Isus bi uznemiren i reče Josifu. Dovoljno ti je da me vidiš i da me ne diraš.Jer ti ne znaš tko sam, koje da znaš, ne bi me žalostio. I iako ja sam sa tobom sad, ipak sam stvoren prije tebe.

 

VI. Kako Isus je tretiran od učitelja.

1 Bio je tamo čovjek po imenu Zakej koji je čuo sve šta je Isus rekao Josifu, i on se čudio u sebi i rekao: Nisam nikada vidio dete koje priča tako. I on dođe blizu ka Josifu i reče mu: Ti imaš pametno dete, dovedi ga meni da uči slova, i kad bude učen u učenju slova, učiti ću ga predano da ne bude glup. Josif odgovori i reče mu: Nijedan čovjek ne može da ga uči već Bog jedino. Misliš li ti da ovaj mladi dečak će biti prilika nama za muku, moj brate? (Trebalo bi da bude spominjanje krsta u ovoj rečenici. Sirijska ima, Misliš li da je vredan da primi mali krst? Vidi dole)

2 Ali kad Isus je čuo Josifa da govori ove stvari, on reče Zakheju: Uistinu, O učitelju, sve stvari koje izlaze iz mojih usta su istinite. I ja sam pre svih ljudi, i ja sam Gospodin, ali vi ste deca stranaca, jer meni je data slava njih (ili svetova) ali tebi ništa nije dato: jer ja sam pre svih svetova. I ja znam koliko mnogo je godina tvoga života, i kad češ ustati da standard (tj. Krst) o kome je moj otac govorio, tad češ ti razumjeti da sve stvari koje proizilaze iz mojih usta su istina.

3 Ali židovi koji su stajali i čuli riječi koje Isus je govorio, čudili su se i rekli: Sad ste vidjeli takva čuda i čuli takve riječi od ovog deteta, kakve nismo nikad čuli niti čemo čuti od ijednog drugog čoveka, niti od glavnog sveštenika niti od učitelja niti od fariseja. 4 Isus odgovori i reče im: Zašto se čudite? Mislite li stvari neverovatnom što sam vam rekao istinu? Ja znam kad ste vi rođeni, i vaši oci, i ako kažem više vam, ja znam kad je svijet stvoren, i on poslao me vama.

Kad židovi čuše riječi koje dete izgovori, oni behu ljuti jer nisu mogli da mu odgovore. I dete se okrene i uzradova se i reče: Govorim vam poslovice, ali znam da ste slabi i ne znate ništa.

5 A učitelj reče Josifu: Dovedi ga k meni i naučiti ću ga slova. I Josif uze dete Isusa i dovede ga do kuće (izvjesnog učitelja) gde druga deca također bivahu učena. Ali učitelj je počeo da ga uči slova sa lijepim govorom, i napisa za njega prvi red koji ide od A do T, i poče da laska mu i da ga uči (i zapovedi mu da izgovori slova), ali dete je držalo svoj mir. 6 Tad taj učitelj udari dete po glavi i kad dete primi udarac, on mu reče: Ja trebam da učim tebe a ne ti da učiš mene. Ja znam slova koja ti želiš da me naučiš, i znam da ti ti prema meni kao posuda iz koje ne dolazi ništa osim zvuka, i niti mudrosti niti spasenja duše. I počinjući liniju on je govorio sva slova od A do T u potpunosti sa mnogo brzine, i on pogleda na učitelja i reče: Ali ti ne znaš kako da objasniš A i B kako možeš da učiš druge? Ti dvoličnjaku, ako znaš i ne možeš mi reći u pogledu A, tad ću ti ja reći u pogledu B. Ali kad učitelj poče da izlaže u pogledu prvog slova, on nije mogao da da ikakav odgovor.

7 Tad reče Isus Zaheju: Slušaj me, O učitelju i razumi prvo slovo. Poslušaj me, kako da ima dve linije (osam prilično nerazumljivih opisa izgovora slijedi),

8 I kad Zakhej vide da on tako podeli prvo slovo bio je zbunjen takvim imenima, i njegovim učenjem, i plakao je i rekao: Teško meni, jer sam zbunjen: ja sam doveo sram na sebe ovim detetom. I on reče Josifu, ja molim te iskreno, moj brate, uzmi ga od mene, jer ja ne mogu gledati u njegovo lice niti slušati njegov močan govor. Jer ovo dete može da potčini vatru i uzdrži more, jer on je rođen prije svetova. Koja utroba ga rodi na koji način majka ga je donijela ja ne znam. 10 O moji prijatelji, ja sam skrenuo svojom pameću, ja sam ismijan , jadan li sam. Ja rekoh da imam učenika, ali on je nađen da bude moj učitelj, ne mogu prevladati moj sram, jer sam star, i ne mogu nači gde sa čim da mu odgovorim, tako da sam pao u tešku bol i odlazim sa sveta i iz ovog grada, jer svi ljudi su videli moju sramotu, da dete me nadmudrilo.  Šta da kažem ikojem čovjeku, ili koje riječi da kažem, jer on me nadvladao na prvom slovu! Ja sam smeten, O vi moji prijatelji i poznanici, i ne mogu naći niti prvo niti zadnje da mu odgovorim. 11 I sad ja molim te brate Josife, ukloni ga od mene i uzmi ga u svoju kuću, jer ili je čarobnjak ili bog (Gospod) ili anđeo, i šta da kažem ja ne znam.

12 I Isus okrene se židovima koji behu sa Zahejom i reče im: Sad neka svi vide i neka razumiju koji ne razumeju, i neka gluhi čuju, i neka ustanu koji su umrli zarad mene, i ja ću ih pozvati koji su visoko tamo gde je višlje, čak kao on koji me posla vama mi je zapovedio. I kad dete Isus presta govoriti, svi napaćeni behu celi, i mnogi koji behu unesrećeni njegovom rečju. I oni nisu smeli pričati s njim.

 

VII. Kako je Isus podigao dečaka

1 U dan, kad Isus se popeo na kuću sa decom, on je počeo da se igra sa njima, ali jedan od dečaka pao je kroz vrata iz gornje sobe i umro odmah. I kad djeca su vidjela oni svi pobjegoše, a Isus osta sam u kući. 2 I kad roditelji djeteta koje je umrlo dođoše oni govorahu protiv Isusa govoreći: Uistinu ti si učinio da padne. Ali Isus reče: Ja nisam učinio da padne: međutim oni su ga još optuživali. Isus stoga siđe dole iz kuće i stane nad mrtvim detetom i plakao je glasno, zovući njegovo ime: Zeno, Zeno, ustani i reci ako sam ja učinio da padneš. I odjednom on usta i reče: Ne, Gospodine. I kad njegovi roditelji videše ovo veliko čudo koje Isus učini, oni slaviše Boga, i pokloniše se Isusu.

 

VIII. Kako je Isus izliječio stopalo dečaka

1 I nakon nekoliko dana neki dječak toga sela je cijepao drva, i udario svoje stopalo. 2 I kad mnogi ljudi dođoše njemu, Isus također dođe sa njima. I on dodirnu stopalo koje je bilo povređeno, i odmah bi celo. I Isus reče mu: Ustani i cepaj drva i seti me se. Ali kada mnoštvo koje je bilo s njim videše znakove koji behu učinjeni oni pokloniše se Isusu i rekoše: uistinu mi verujemo sigurno da si ti Bog.

 

IX. kako je Isus nocio vodu u ogrtaču

1 I kad je Isus imao šest godina, njegova mati ga je poslala da donese vode. I kad Isus je dolazio do bunara bilo je mnogo ljudi tamo i oni razbiše bokal. 2 I on uze ogrtač koji je imao na sebi i ispuni ga vodom i donese Mariji njegovoj majci. I kad njegova mati vidje čudo koje Isus učini ona poljubi ga i reče: Gospode, poslušaj me i sačuvaj moga sina.

 

X. Kako je Isus sejao pšenicu

1 Kad je bilo vreme setve, Josif ode da seje žito, i Isus ga je sledio. I kad Josif poče da sije, Isus ispruži ruku i uze žita toliko mnogo koliko je mogao držati u ruci, i razbaca ga. 2 Josif potom dođe u vreme žetve da požanje svoju žetvu. I Isus također dođe i sakupi svoje klasove koje je posejao, i oni učiniše stotinu mjera dobra žita, i on pozove siromahe i udovice i siročad i dade im žita koje je stekao, osim što Josif uze malo od toga u svoju kuću za blagoslov (Isusa).

XI. Kako je Isus učinio kratku gredu jednakom dugoj

1 I Isus uđe u osmu godinu starosti. A Josif je bio gradio i pravio plugove i jaram za volove. I u dan neki bogati čovjek reče Josifu: Gospodine, napravi mi krevet poslužan i lijep. Ali Josif je bio u nevolji jer greda koju je učinio za rad bi kratka. 2 Isus mu reče: Ne muči se, već drži ovu gredu za jedan kraj a ja ću za drugi, i hajde da je izvučemo. I bilo je tako, i odmah Josif nađe pogodnim što je on želio. I on reče Josifu: Evo, izradi kako hočeš. Ali Josif kad vidje šta je bilo, zagrli ga i reče: Blagosloven sam ja jer Bog mi je dao takvoga sina.

XII. Kako je Isus dat da uči slova

1 I kad Josif vidje da ima tako veliku milost i da je rastao u izgledu, on je mislio da ga da da uči slova. I on ga je dao drugomu učitelju da ga uči. Tad reče taj učitelj Josifu: Koja slova želiš da učim ovo dete? Josif odgovori i reče: Nauči ga prvo slovima pagana i nakon toga hebrejski. A učitelj je znao da je on od izvanrednog razumevanja, i primio ga je zadovoljno. I kad je za njega napisao prvi red, to je A i B, on ga je učio za vreme nekoliko časova, ali Isus je držao svoj mir i nije odgovarao ništa. 2 Na kraju Isus reče učitelju: Da si ti uistinu učitelj i uistinu znaš slova, reci mi moč A i ja ću ti reći moč od B. Tad je učitelj bio ispunjen sa gnjevom i udari ga po glavi. Ali Isus je bio ljut i prokleo ga, i odjednom on pade i umre. 3 A Isus se vrati svojoj kući. I Josif je naredio Mariji njegovoj majci da mu ne da da izlazi iz dvorišta kuće.

 

XIII. Kako je on predat drugom učitelju.

1 Nakon mnogo dana dođe drugi učitelj koji je bio prijatelj Josifa i reče mu: Daj ga meni i ja ću ga naučiti slova sa mnogo blagosti. I Josif mu reče: Ako možeš, uzmi ga i nauči ga, i biti će učinjeno rado. I kad učitelj primi Isusa, on ode sa strahom i velikom smjelošću i uze ga radujući se. 2 I kad je ulazio u kuću učitelja, on nađe knjigu koja leži u tom mestu i uze je i otvori, i nije čitao te stvari koje behu unutar, već otvarao je svoja usta i govorio po Duhu Svetome i učio zakon, i svi koji su stajali slušali su pažljivo, i učitelj sjede pored njega i slušao ga rado i molio ga da nastavi učenje. I mnogo ljudi se sakupilo i slušalo sveto učenje koje je on učio i voljene riječi koje su izlazile iz njegovih usta  čudeći se da bijući malo dete priča takve stvari.

3 Ali kad je Josif čuo, on se uplaši i otrča do mesta gde Isus je bio, i učitelj reče Josifu: Znaj moj brate, da ja sam primio tvoje dete da ga učin i uputim, ali on je ispunjen sa velikom milošću i mudrošću. Zato vidi, uzmi ga u svoju kuću sa radošću, jer milost koja mu je data je od Gospodara. 4 I kad Isus je čuo učitelja da govori tako on je bio radostan i rekao: Evo, sad si dobro rekao, O učitelju, zarad tebe on će ustati ponovo koji je mrtav. I Josif ga uze u svoju kuću.

 

XIV. Kako je Isus iscelio Jakova od ujeda zmije

Josif posla Jakova da sakupi slame, i Isus ga je slijedio. I kako je Jakov sakupljao slamu, zmija ga ujede i on pade na zemlju kao mrtav zarad otrova. Ali kad Isus vidje to, on je disao nad ranom i odmah Jakov bi ceo, i otrovnica umre.

 

XV. Kako je Isus oživeo dečaka

Nakon nekoliko dana dijete njegova suseda umre, i njegova majka tugovaše za njim bolno, i kad Isus ču, on ode i stane nad detetom, i udari ga u grudi i reče: Dete, kažem ti, ne umri, već živi. I odmah dete ustane, i Isus reče majci deteta: Uzmi svoga sina i zadoji ga, i seti me se. 2 Ali mnoštvo kad vidje čudo rekoše: Uistinu ovo dete je sa nebesa, jer sad je oslobodio mnoge duše od smrti i spasio sve njih koje se uzdaju u njega.

(praznina u celom Latinskom MSS, ispšunjena grčkim tekstom A, gl. 19, 1-3 Isus i učitelji u Hramu)

 

3 Pisari i Farizeji rekoše Mariji: Jesi li ti majka ovoga deteta? I Marija reče: Uistinu jesam. I oni joj rekoše: Blagoslovena si ti među ženama, jer Bog je blagoslovio plod tvoje utrobe u tom da ti je dao dijete tako slavno: jer tako veliki darovi mudrosti mi nismo nikad vidjeli niti čuli u nikomu.

4 I Isus ustane i slijedio je majku. Ali Marija je držala u svome srcu sve velike znakove koje Isus izvede među narodom, u liječenju mnogih bolesnih.  Isus je rastao u izgledu i mudrosti, i svi koji ga vidješe veličaše Boga Oca Svemočnoga: Koji je blagosloven zauvek i uvek. Amen.

Sve ove stvari sam ja, Toma Izraelit (Ismaelit), napisao i zapisao za pagane i za našu braću, i također mnoge druge stvari je Isus učinio, koji je rođen u zemlji Judeji. Eto, kuća Izraela je videla sve to od prvog do zadnjeg, kako veliki znaci i čuda što ih je Isus učinio među njima, koja behu dobra neizmerno. I ovo je on koji će suditi svijetu prema volji njegova Oca, večnog i nevidljivog, kako Sveto Pismo govori i kako proroci su svedočili o njegovim delima među celim narodom Izraela, jer on je Sin Božji kroz ceo svijet. I njemu pripada sva slava i čast večna, koji živi i vlada Bog, svijetom bez kraja. Amin.

 

Evanđelje po Tomi - detinjstvo - grčki tekst B

 Evanđelje po Tomi - detinjstvo - grčki tekst B

 

Pisanije svetog Apostola Tome u pogledu razgovora Gospoda u njegovom detinjstvu

 

I Ja, Toma Izraelac, mislio sam da je potreba da učinim znanim svoj braći koja su u neznabošcima, velika dela detinjstva koja naš Gospod Isus Hrist izvede kad je bio u telu, i došao u grad Nazaret u petoj godini njegove dobi.

II. 1 U izvjesan dan kada je pao pljusak kiše on ode iz kuće gde njegova majka je bila i igrao se na zemlji gde su vode tekle, i on učini barice, i vode su tekle dole, i barice behu ispunjene vodom. Tad on reče: Želim da postanete čiste i pitke vode. I odmah bi tako. 2 Ali izvjestan sin Ane pisara prolazio je noseći granu vrbe, i on izruši lokvice sa granom, i vode se izliše. I Isus se okrene i reče mu: O loši i neposlušni, šta su lokve ti učinile da si ih ispraznio? Nečeš završiti svoj put, i potom češ uvenuti kao grana koja je u tvojoj ruci. 3 I on nastavi, i nakon malo on pade i preda duh. I kad mlada deca koja se igraše vidješe, oni su se čudili i otišli su i rekli ocu njegovom da je mrtav. I on otrča i nađe dete mrtvo, i ode i optuži Josifa.

II. 1 Sad Isus je učinio od te gline dvanaest vrabaca, a bila je Subota. I dete otrča i reče Josifu, govoreći: Eto, tvoje dete se igra uz potok, i napravio je vrapce od gline, što nije zakonito. 2 I kad on ču on ode i reče detetu: Zašto činiš tako i prljaš Subotu? Ali Isus mu ne odgovori, već pogleda na vrabce i reče: Idite vi,letite, i setite me se u svom životu. I na reč oni poleteše i odoše u vazduh. I kad Josif vidje on bi skamenjen.

IV. 1 I nakon nešto dana, kako Isus je prolazio sred grada, izvjesno dete je bacilo kamen na njega i udarilo ga u rame. I Isus mu reče: Nečeš završiti svoj put. I odmah on također pade i umre. A oni koji behu tamo začuđeni, govoriše: Odakle je ovo dete, da svaka riječ koju on izgovori postaje savršeno delo? 2 Ali oni također odoše i optužiše Josifa, govoreći: Ti nečeš moći da živiš s nama u ovom gradu, ali ako želiš, nauči svoje dete da blagosilja a ne da proklinje, jer uistinu on ubija našu decu, i svaka stvar koju on izgovori postaje savršeno delo.

V. I Josif sjede na stolicu, dete stade pred njim, i on uze ga za uho, i privrnu ga bolno. Ali Isus pogleda na njega ozbiljno i reče: Previše ti je.

VI. 1 I sutradan on uze ga za ruku i odvede ga izvesnom učitelju, Zakheju po imenu, i reče mu: Uzmi ovo dete, O gospodaru i nauči ga slova. A drugi reče: Daj ga meni, moj brate, i ja ću ga naučiti svetom pismu, i ja ću uvjeriti ga da blagosilja sve ljude a ne da proklinje. 2 I kad Isus ću on se smijao i reče im : Vi pričate što znate, ali ja imam znanja više od vas, jer ja sam prije svjetova. I ja znam kad oci tvojih otaca su bili rođeni, i ja znam mnoge su godine vašega života. I svaki koji je čuo bio se čudio. 3 I opet kaže Isus njima: Čudite li se jer ja rekoh vam ja znam koliko je godina vašega života? Uistinu ja znam kad je svijet stvoren. Eto, sad mi ne verujete, kad vi vidite moj krst tad ćete verovati da ja pričam istinu. I oni behu zatečeni kad čuše sve ove stvari.

VII. 1 A Zakhej je napisao alfabet na Hebrejskom, i rekao mu: Alfa. A mlado dete reče: Alfa. I opet učitelj reče: Alfa, i mlado dete isto tako. Tad opet treći put učitelj reče: Alfa. Tad Isus pogleda na učitelja i reče: Ti koji ne znaš Alfu, kako možeš druge učiti Beti? I dijete počeći na Alfi reče u svom glasu dve i dvadeset slova. 2 I potom reče on: Čuj, O učitelju propisa prvoga slova, i znaj koliko ulaza i linija ima, i oznaka, zajedničkih, idući odvojeno, i dolazeći zajredno. I kad Zakhej ču takvo određenje jednoga slova on bi začuđen i nije ništa odgovorio, i okrečući se re Josifu: Moj brate, ovo dete uistinu nije zemaljskog rođenja, odvedi ga od mene.

VIII. 1 I nakon ovih stvari jednog dana Isus se igrao sa drugim dečacima na vrhu kuće od dva kata. I jedno dete je gurnulo drugo i bacilo ga na zemlju i umrije. I dečaci koji su se igrali sa njim, kad vidješe, utekoše, i Isus bi ostavljen sam stojeći na krovu odakle je dečak zbačen. 2 I kad roditelji dečaka koji je umro su čuli to oni trčaše plačući, i kad nađoše dečaka kako leži mrtav na zemlji i Isus stoji sam, oni su pretpostavili da je dečak gurnut dole od njega, i oni ga pogledaše i psovali su ga. 3 Ali Isus, videći to, poskoči dole odmah sa gornjeg sprata i stade do glave njega koji bi mrtav i reče mu: Zeno, jesam li te ja zbacio? Ustani i reci. Jer tako je dečak zvan. I sa rečju dečak usta i pokloni se Isusu i reče: Gospodine, ti me nisi bacio dole, već kad ja bih mrtav ti si me oživio.

IX.  I nekoliko dana poslije jedan od susjeda je cepao drva i presekao je stopalo noge sa sekirom, i gubitak krvi je bio na tački umiranja. 2 I mnogo ljudi je trčalo i Isus dođe onamo sa njima. 3 I on pogleda stopalo mladića koji bi udaren, i iscijeli ga odmah, i reče mu: Ustani, cepaj drva. I on ustane i pokloni mu se, hvaleći, i cepao je drva. Tako i oni koji behu tamo čudili su se i davaše hvale njemu.

X. Sad kad je imao šest godina, Marija njegova majka posla ga da donese vode iz izvora, i kako on ode njegov bokal bi razbijen. I on ode do izvora i raširi gornju odeću i uze vode iz izvora i napuni i uze i donese vodu majci. I kad ona vidje, bi začuđena i zagrli ga i poljubi ga.

XI. 1 I kad on dođe do osme godine svoje dobi Josif je bio tražen od izvesnog bogatog čoveka da mu sagradi krevet, jer on je bio drvodelja. I on ode u polje da uzme drva, i Isus također ode s njim. I on odseče dve grede drveta i obradi ih sa sekirom, i stavi jednu pored druge i izmjeri i nađe prekratkom, i kad on vidje on se uznemirio i tražio da nađe drugu. 2 Ali Isus gledajući reče mu: Postavi ove dve zajedno tako da krajevi od obje budu ravni (jednaki). I Josif, iako je bio zbunjen u pogledu ovog, šta dete misli, učini što mu je rečeno. I on reče opet njemu: Uzmi čvrsto kraću gredu. I Josif je uze, čudeći se. Tad Isus također uze drugi kraj i povuče (drugi) kraj toga i učini ga jednakim drugoj gredi, i reče Josifu: Ne budi više uznemiren, već čini svoje delo bez smetnje. I kad on vide bio je neizmerno začuđen i reče u sebi: Blagoslovljen sam ja da Bog mi je dao takvog sina. 3 I kad oni odoše u grad Josif je rekao to Mariji, a ona kad je čula i videla čudesna močna dela svoga sina radovala se, veličajući njega sa Ocem i Svetim Duhom sad i zauvek i svijet bez kraja. Amin.

Evanđelje po Tomi – detinjstvo – grčki tekst A

 

Evanđelje po Tomi – detinjstvo – grčki tekst A

 

Priče Tomasa Izraelca, Mudraca, u pogledu djela Detinjstva Gospodnjeg

I , Ja, Tomas Izraelac, govorim vam, i svoj brači koja su u paganima, da znate dela detinjstva Gospoda Isusa Hrista i njegova močna dela, sve šta je učinio kad je rođen u našoj zemlji, čiji početak je ovakav:

II. 1 Ovo malo dijete Isus kad je imao pet godina se igrao u pličaku potoka, i on je skupljao vode koje su plovile u jezerca, i učinio ih je čistim, i zapovedio im samom rečju. 2 I učinivši mekanu glinu, on je izradio odtoga dvanaest vrabaca. I bila je Subota kad on učini ove stvari. I bilo se također mnogo druge dece igralo sa njim.

3 I izvjesni židov kad je vidio šta je Isus učinio, igrajući se u Subotnji dan, otišao je odmah i rekao njegovom ocu Josifu: Eto, tvoje dijete je na potoku, uzeo je glinu i izradio dvanaest malih ptica, i okaljao je Subotnji dan. 4 Josif dođe do mjesta i vidje: i plaka ka njemu, govoreći: Zbog čega radiš te stvari u Subotu, koje nije zakonito činiti? Ali Isus je zapljeskao rukama i zaplakao vrapcima i rekao im: Idite! I vrapci poletješe i odoše cvrkutajući. 5 I kad židovi vidješe behu zapanjeni, i odoše i rekoše njihovom upravitelju ono što su vidjeli da je Isus učinio.

III. 1 Ali sin Ane pisara je stajao tamo sa Josifom, i on uze granu vrbe i rasuo je vode koje je Isus sakupio. 2 I kad Isus vidje šta je učinjeno, on bi bijesan i reče mu: O zli, loši i glupane, šta su jezerca i vode ti učinile? Evo, sad češ ti uvenuti kao drvu, i nečeš nositi lišća, niti korijena, niti ploda. 3 I odmah taj momak uvenu ceo, ali Isus ode i uđe u Josifovu kuću. Ali roditelj od onoga koji je uvenuo uzeše ga, oplakujući njegovu mladost, i dovedoše ga Josifu, i optužiše ga ' za to što ima takvo dete koje čini takva dela.'

IV. 1 Nakon toga on je išao kroz selo, i dete je trčalo i i udarilo ga po ramenu. I Isus je bio uznemiren i rekao mu: Nečeš završiti svoje kretanje (lit. Ići svojim putem). I odmah on pade i umre. Ali neki kad vidješe šta je učinjeno rekoše: Odakle je ovaj mladi dečak rođen, jer svaka njegova reč je gotovo delo? I roditelji onoga koji je umro dođoše Josifu, i optužiše ga, govoreći: Ti koji imaš takvo dete ne možeš živjeti u našem selu: ili ga nauči da blasosilja a ne da kune, jer on ubija našu decu.

V. 1 I Josif pozva dečaka ustranu i prekori ga, govoreći: Zašto radiš takve stvari, da ovi pate i mrze i progone nas? Ali Isus reče: Ja znam da te tvoje reći nisu tvoje: kakogod zarad tebe ću držati moj mir: ali oni će nositi njihovu kaznu. I odmah oni koji optužiše ga behu udareni sljepilom. 2 I oni koji videše to behu veoma uplašeni i zbunjeni, i rekoše za njega da svaka riječ koju on izgovori bilo dobra ili loša, je delo, i postaje čudo. I kad oni (on?) vidješe šta je Isus učinio, Josif ustane i uze ga za uho i povuče ga bolno. 3 I mladi dečak bi ljut i reče mu: Dovoljno ti je (ili njima) da tražiš i ne nađeš, i uistinu učinio si glupo: ne znaš li ti da ja nisam tvoj? Ne dosađuj mi.

VI. 1 A izvjesni učitelj, Zahej po imenu, stajao je tamo i čuo je dio kad je Isus rekao ove stvari svome ocu i on se čudio veoma da bijući mlad dečak priča takve stvari. 2 I nakon nekoliko dana on dođe blizu Josifa i reče mu: Ti imaš mudrog dečaka, i on ima razumevanja. Hajde, daj ga meni da ga naučim slova. I ja ću ga naučiti sa slovima svemu znanju i da on pozdravlja sve starešine i časti ih kao djedove i očeve, i voli ih zarad njihovih godina. 3 I on mu reče sva slova od Alfe do Omege jasno, sa mnogo pitanja. Ali Isus gledajući na Zaheja učitelja reče mu: Ti koji ne znaš Alfu prema njenoj prirodi, kako možeš druge učiti Beti? Licemeru, prvo ako znaš, uči Alfu, i tad čemo mi verovati tebi u pogledu Bete. Tad on poče da se zbunjuje ustima učitelja u pogledu prvog slova, i nije mogao da mu odgovori. 4 I u slušanju mnogih mladi dečak reče Zakeju: Čuj, O učitelju, određenje prvog slova i pazo na ovo, kako da ima (šta slijedi je uistinu nerazumljivo u ovom i svim paralelnim tekstovima: doslovno bi išlo ovako: kako da ima linije, srednju oznaku, koju vidiš, zajedničko objema, idući ustranu, ide zajedno, podiže se visoko, igra (kriva reč), od tri znaka, kao u vrsti (kriva reč), usklađeno, jednako u mjeri): ti imaš pravila Alfe.

VII. 1 A kad Zakej učitelj ču takvo i mnoga druga poređenja od prvog slova izgovoreno od mladog deteta, on je bio zbunjen u odgovaranju i u svom učenju bivajuči tako velik, i reče onima koji behu tamo: Teško meni, jadan li sam, ja sam pobeđen, doveo sam sebe do srama vodeći sebi ovo dete. 2 Odvedite ga, zato molim te, moj brate Josif, ne mogu izdržati ozbiljnost njegova pogleda, ne mogu da razjasnim riječi. Ovaj dečak nije od zemlje rođen, ovo je onaj koji može ukrotiti vatru, biti ovakav je onaj koji je stvoren pre stvaranja sveta. Koja stomak rodi ovo, koja utroba ga je hranila? Ne znam. Jao meni, O moj prijatelju, on me stavio van sebe, Ne mogu da sledim njegovo razumevanje. Ja sam zavarao sebe, triput jadan li sam, trudio sam se da dobijem učenika i nađoh sebi učitelja. 3 Ja mislim, O moji prijatelji, o mojoj sramoti, jer bijući tako star prevladan sam od deteta, skoro sam se onestvestio i umro zarad ovog dečaka, jer ne mogu u ovaj čas da ga gledam u lice. I kad svi ljudi kažu da sam prevladan od dečaka, šta da kažem? I šta mogu reći u pogledu linija prvog slova o komu on mi je pričao? Ja sam neznalica, O moji prijatelji, jer niti početak niti kraj toga (ili njega) ne znam. 4 Zato te molim, moj brate Josif, odvedi ga dalje u tvoju kuću, jer on je nešto veliko, da li bog ili anđeo ili kako da ga nazovem, Ja ne znam.

VIII. 1  I dok su židovi savjetovali (tješili) Zaheja, mladi dječak se smijao uveliko i reče: Sad nek su oni koji nose plodove neplodni (Gr. Koji su tvoji) i neka vide da su slijepi u srcu. Ja sam došao odozgo da ih prokletem, i pozovem ih stvarima koje su iznad, kao što mi je zapovijedio onaj koji me poslao zarad vašeg dobra. 2 I kad dečak presta govoriti, odmah svi oni behu došli pod kletvu. I nijedan čovek nakon toga nije ga dirao, da ga ne bi prokleo, i bio osakaćen.

IX. 1 Nakon nekoliko dana Isus se igrao na gornjem spratu izvjesne kuće, i jedan od mlade djece koji se igrao sa njim padne iz kuće i umre. I druga deca vidješe pobjegoše, i Isus osta sam.2 I njegovi roditelji koji je bio mrtav dođoše i optužiše njega da ga je bacio dole. (I Isus reče: Ja ga nisam bacio dole) ali oni grdili su ga dalje. 3 Tad Isus skoči dole sa krova i stade kod tijela djeteta i zaplaka glasno i reče: Zeno (jer tako se zvao), ustani i reci mi, jesam li te ja bacio dole? I odmah on usta i reče: Ne, Gospodaru, ti me nisi zbacio, već si me podigao. I kad oni vidješe behu zapanjeni, i roditelji dečaka veličaše Boga zarad znaka koji se dogodio, i obožavaše Isusa.

X. 1 Nakon nekoliko dana, izvjesni mladić je cijepao drva u susjedstvu (MSS. čošku), i sjekira pade i prereza nadvoje stopalo njegove noge, i gubeći mnogo krvi on je bio na tački umiranja. 2 I kad je tamo bila pometnja i stiska, mladi dječak Isus takođe potrča tamo, i silom prođe masu, i držeći stopalo mladića koji je bio udaren, ono odmah zacijeli. I on kaže mladome čovjeku: Ustani i cijepaj drva i sjeti me se. Ali kad mnoštvo vide šta se dogodi oni su obožavali mlado dete, govoreći: Zaista duh Božji živi u ovome detetu.

XI. 1 Kad je imao šest godina, njegova majka poslala ga je da izvadi vode i donese u kuću, i dade mu bokal, ali u stisci on udari protiv drugog i bokal bi razbijen. 2 Ali Isus raširi odeću koja je bila na njemu i ispuni je sa vodom i donese majci. I kad njegova majka vidje šta je učinjeno, ona ga poljubi, i ona je držala u sebi tajne koje je vidjela da čini.

XII. 1 Opet, u vreme sjetve mladi dečak izađe sa ocem da seje pšenicu u njihovoj zemlji, i kako je otac sijao, mlado  dete Isus sijao je također jedno pšenično zrno. 2 I on ga požanje i izvrši i učini odtoga stotinu mjera (kori), i pozva sve siromašne sela na gumno i dade im pšenice. I Josif uzme ostatak pšenice. I imao je osam godina kad izvede ovaj znak.

XIII. 1 Njegov otac je bio drvodjelja i izrađivao je na vreme plugove i jarmove. I bilo je traženo od njega jedan krevet od izvjesnog bogatog čovjeka, da ga uradi za njega. I dok jedna greda, ona koja je zvana pokretna je bila prekratka i Josif nije znao šta da radi, mlado dete Isus reče svome ocu Josifu, Položi dole dva komada drveta i učini ih krajem do tebe (MSS.  na srednjem delu). I Josif učini kako mlado dete mu je reklo. I Isus stade na drugom kraju i uze kraću gredu i ispruži je i učini je jednakom sa drugom. I njegov otac Josif je vidio i čudio se, i on zagrli mlado dete i poljubi ga, govoreći: Sretan li sam da Bog mi je dao ovo mlado dete.

XIV. 1 Ali kad Josif vidje razumevanje deteta, i njegovu dob, da je došao do zrelosti, on je mislio u sebi opet da on ne treba a da ne zna slova, i on uze ga i dovede drugom učitelju. I učitelj reče Josifu: Prvo ja ću ga naučiti grčka slova, i nakon toga hebrejska. Jer učitelj je znao umiječe djeteta i bojao ga se, međutim on je napisao alfabet i Isus je razmišljao o tome dugo vremena i nije mu odgovorio. 2 I Isus mu reče: Da si ti uistinu učitelj i ako znaš slova dobro, reci mi moč Alfe i potom ja ću ti reči moč Bete. I učitelj je bio izazvan i udari ga po glavi. I mlado dete bi povređeno i prokle ga, i odmah on klonu i padne na zemlju na lice. 3 I dete se vrati u kuću Josifu, i Josif je bio tužan i zapovijedio njegovoj majci, govoreći: Neka ne izlazi kroz vrata, jer svi će umreti koji ga izazivaju do gnjeva.

XV. 1  I nakon nekog vremena drugi učitelj koji je bio vjeran prijatelj Josifa reče mu: Dovedi dete meni u školu, možda ja mognem lijepo da ga naučim slovima. I Josif reče: Ako nemaš straha, moj brate, uzmi ga sa sobom. I on uze ga sa sobom, u strahu i nevolji duha, ali mlado dete ga je slijedilo zadovoljno. 2 I iduči smjelo u školu on nađe knjigu koja je ležala na propovjedaonici i on uze je, i nije čitao slova koja su u njoj, već otvori svoja usta i govoraše po Svetom Duhu, i učio je zakon onima koji su stajali. I veliko mnoštvo dođe i stade slušati, i čudiše se ljepoti njegova učenja i čitljivosti njegovih riječi, na taj način dete izgovara takve stvari. 3 Ali kad Josif ču, on se bio uplašio, i potrča u školu misleći da li je ovaj učitelj također bez umijeća (ili udaren slabošću), ali učitelj reče Josifu: Znaj, moj brate, da sam primio ovo dete za učenika, ali on je pun milosti i mudrosti, i sad ja molim te , brate, uzmi ga u svoju kuću. 4 I kad je dete čulo to, on mu se nasmeši i reče: Utoliko kako si ti rekao dobro i donio ispravan sud, zarad tebe će onaj koji je udaren biti izliječen. I odmah drugi učitelj bi izliječen. I Josif uze mlado dete i ode u svoju kuću.

XVI. 1 I Josif posla svog sina Jakova da sveže ogrjev i unese ga u kuću. I mlado dijete Isus ga je slijedio. I Jakov je sakupljao naramke, zmija ugrize ruku Jakova. 2 I kako je on bio bolno unesrećen, i spreman da strada, Isus dođe blizu i disao je nad ugrizom, i odmah je bol nestala, i zmija prsnu, i nadalje Jakov nastavi ceo.

XVII 1 I nakon ovih stvari, u susedstvu Josifa, malo dete je palo bolesno i umre, a njena majka plakala je bolno. I Isus je čuo da je bila velika žalost i nevolja i on otrča brzo i nađe dete mrtvo, i on dotače se njegovih grudi i reče: Kažem ti, Dijete, ne umri, već živi i budi sa svojom majkom. I odmah ono pogleda i nasmija se. I on reče ženi: Uzmi ga i daj mu mleka, i seti me se. 2 I mnoštvo koje je stajalo pored vidje to i čudilo se, i rekoše: Uistinu ovo dete je ili bog ili anđeo Božji, jer svaka riječ njegova je savršeno delo. I Isus ode odtamo, i igrao se sa drugom decom.

XVIII. 1 I nakon nekog vremena bila je izgradnja. I dođe veliki metež, i Isus usta i ode tamo, i on vidje čoveka kako leži mrtav, i uze ga za ruku i reče: Čoveće, Kažem ti, ustani i čini svoj posao. I odmah on ustane i obožavaše ga. 2 I kad mnoštvo vidje, oni behu zapanjeni, i rekoše: Ovo dete je sa neba, jer je spasao mnoge duše od smrti, i ima moč da spasi ih ceo njihov život.

XIX. 1 I kad mu je bilo dvanaest godina njegovi roditelji su otišli po običaju u Jerusalem na praznik pashe sa njihovom pratnjom, i nakon pashe oni se vratiše da uđu u kuću. I kako su se vratili dijete Isus se vrati u Jerusalem, ali njegovi roditelji su pretpostavljali da je on sa njihovim društvom. 2 I kad su otišli dan putovanja, tražili su ga među rođacima, i kad ga nisu našli, behu u nevolji, i vratiše se ponovo do grada tražeći ga. I nakon trećeg dana nađoše ga u hramu kako sjedi usred učitelja i sluša i pita ih pitanja. I svi ljudi su gledali u njega i čudili se kako tako mlado dete ostavlja bez reči starešine i učitelje naroda, izlažući glave zakona i poredbe proroka. 3 I njegova majka Marija dođe blizu i reče mu: Dijete, zašto si nam učinio tako? Evo tražimo te tugujući. A Isus im reče: Zašto me tražite? Ne znate li da Ja moram biti u kući moga Oca? 4 Ali pisari i farizeji rekoše: Jesi li ti majka ovvoga deteta? I ona reče: Jesam. I oni joj rekoše: Blažena si ti među ženama jer Bog je blagoslovio plod tvoje utrobe. Jer takva slava i takva izvrsnost i mudrost mi nismo videli niti čuli ni u kojem vremenu. 5 I Isus usta i pratio je svoju majku i bio potčinjen svojim roditeljima, ali njegova majka je držala u mislima sve šta se dogodilo. I Isus  je rastao u mudrosti i ugledu i milosti. Njemu je slava zauvek i uvek. Amen.

Protoevanđelje Jakovljevo

 

1. U zapisima dvanaest plemena Izraelovih bijaše Joakim, čovjek veoma bogat. Donošaše udvostručene prinose govoreći: „Od suviška moj je prinos za sav narod, a moj prinos Gospodinu za oproštenje je kako bi mi se umilostivio.“ Jer velik dan Gospodnji bijaše blizu i sinovi Izraelovi donošahu svoje prinose. A stade preda nj Ruben govoreći: „Nije dostojno da ti prvi donosiš prinose jer potomstva nisi dao u Izraelu.“ A Joakim se veoma rastuži i ode do zapisa dvanaest plemena svojega naroda govoreći: „Pogledat ću u zapise dvanaest plemena Izraelovih jesam li ja jedini koji ne dade potomstva u Izraelu.“ I tražaše i nađe da svi pravednici imahu potomstvo u Izraelu. I sjeti se patrijarha Abrahama kako mu u posljednje dane Bog dade sina Izaka. Tada se Joakim veoma rastuži i ne dođe svojoj ženi, nego se povuče u pustinju i razape šator. Proposti četrdeset dana i četrdeset noći govoreći u sebi: „Neću uzeti ni hrane ni pića dok Gospodin Bog moj ne pogleda na me, a molitva će mi biti i hranom i pićem.“

2. A njegova žena Ana plakaše i naricaše iz dva razloga govoreći: „Oplakivat ću svoje udovištvo, oplakivat ću svoju nerodnost.“ Kada velik dan Gospodnji bijaše blizu, Judita, njezina sluškinja, reče: „Koliko ćeš dugo ponižavati dušu svoju? Evo, velik dan Gospodnji blizu je i nije ti dopušteno plakati. Nego uzmi ovaj rubac koji mi žena koja ga izradi dade. Nije prikladno da ga ja nosim jer sam sluškinja, a kraljevskoga je izgleda.“ A Ana reče: „Odstupi od mene. Ja ne učinih ovo premda me Gospodin veoma ponizi. Možda ga zla osoba dade tebi, a ti dođe ne bi li me učinila dionicom svojega grijeha.“ A Judita reče: „Zašto bih te proklela? Gospodin zatvori utrobu tvoju i neće ti dati ploda u Izraelu.“ Tako se i Ana veoma rastuži i odloži kostrijet, očisti glavu i odjenu svadbene haljine. Oko devetoga sata ode u vrt u šetnju. Ugleda lovor, sjede poda nj i pomoli se Gospodinu govoreći: „Bože otaca naših, blagoslovi me i čuj molitvu moju kao što blagoslovi Sarinu utrobu i dade joj sina Izaka.“

3. I pogledavši u nebesa, vidje vrapčevo gnijezdo u lovoru. Naricaše u sebi govoreći: „Jao! Tko me rodi? Koja me utroba oblikova? Jer postadoh kletva među sinovima Izraelovim. Kore me i tjeraju s podsmijehom iz hrama Gospodnjega. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik pticama nebeskim jer su ptice nebeske plodne pred Tobom, Gospodine. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik zvijerima zemaljskim jer su zvijeri zemaljske plodne pred Tobom, Gospodine. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik ovim vodama jer su vode plodne pred Tobom, Gospodine. Jao! Čemu sam nalik? Nisam nalik ovoj zemlji jer zemlja rađa plodove u svoje doba i blagoslivlja Te, Gospodine.“

4. I gle, anđeo Gospodnji stade govoreći: „Ana, Ana, Gospodin ču molitvu tvoju. Začet ćeš i roditi i o tvojem će se porodu govoriti u cijelom svijetu. A Ana reče: „Dok Gospodin Bog moj živi, ako rodim bilo muško bilo žensko dijete, dat ću ga kao dar Gospodinu Bogu svojemu i služit će Mu sve dane života svojega.“ I gle, dva anđela dođoše govoreći joj: „Vidi, Joakim, muž tvoj, stiže sa svojim stadima.“ Jer anđeo Gospodnji siđe k njemu govoreći: „Joakime, Joakime, Gospodin Bog ču molitvu tvoju. Idi dakle jer žena tvoja Ana začet će u utrobi svojoj.“ U taj čas Joakim ode i dozove pastire govoreći: „Donesite deset janjića bez mane i nedostatka; bit će za Gospodina Boga mojega. Donesite dvanaest telića; bit će za svećenike i starješine. Donesite stotinu koza; bit će za sav narod.“ Tada Joakim dođe sa svojim stadima. Ana stajaše pored vrata. Kada vidje Joakima kako stiže, dotrči i obujmi mu vrat govoreći: „Sada znam da me Gospodin Bog veoma blagoslovi jer udovica više nije udovica, nerodna će začeti u utrobi svojoj.“ I Joakim počinu prvoga dana kod kuće.

5. Sutradan donijevši prinose, reče u sebi: „Je li mi Gospodin Bog iskazao milost, pokazat će mi ploča na svećenikovu čelu.“ I Joakim prikaza prinose i obrati pažnju na svećenikovu ploču kada se pope na žrtvenik Gospodnji i ne vidje grijeha u njoj. Joakim reče: „Sada znam da mi Gospodin iskaza milost i otpusti sve grijehe moje.“ I siđe iz hrama Gospodnjega opravdan i ode svojoj kući. I ženi mu se mjeseci navršiše. Nakon devet mjeseci Ana se porodi i reče babici: „Što sam rodila?“ Ona reče: „Djevojčicu.“ Reče Ana: „Veliča duša moja ovaj dan.“ I položi je u krevet. Kada se dani navršiše, Ana se očisti i podoji djevojčicu i nadjenu joj ime Marija.

6. Djevojčica je rasla i jačala iz dana u dan. Kada joj bijaše šest mjeseci, majka je položi na tlo ne bi li vidjela zna li stajati, a ona učini sedam koraka i dođe u majčino naručje. Ona je podiže govoreći: „Dok Gospodin Bog moj živi, nećeš hodati po ovoj zemlji dok te ne dovedem u hram Gospodnji.“ I načini svetiše u njezinoj sobi i ne dopuštaše ničemu običnom i nečistom proći kroza nj. I pozva neoskrvnjene kćeri hebrejske i one se igrahu s njom. Kada joj bi godinu dana, Joakim priredi veliko slavlje. Pozva svećenike, pismoznance i starješine i sav narod izraelski. I Joakim dovede djevojčicu svećenicima i oni je blagosloviše govoreći: „Bože otaca naših, blagoslovi ovo dijete i daj joj vječno ime kojim će je zvati svi naraštaji.“ I sav narod reče: „Tako neka bude, tako neka bude, amen.“ I dovede je vrhovnim svećenicima i oni je blagosloviše govoreći: „Bože svevišnji, pogledaj na ovo dijete i blagoslovi je najvećim blagoslovom koji će biti zauvijek.“ I majka je podiže i donije u svetište njezine sobe i podoji. I Ana načini pjesmu Gospodinu Bogu govoreći: „Pjevat ću pjesmu Gospodinu Bogu svojemu jer pogleda na me i ukloni prijekore neprijatelja mojih. Gospodin dade plod svoje pravednosti, jedinstven po svojoj prirodi, a obilato blagoslovljen pred Njim. Tko će reći sinovima Rubenovim da Ana doji? Čujte, čujte, dvanaest plemena Izraelovih: Ana doji!“ I položi je na počinak u svetištu njezine sobe i izađe i posluživaše im. Kada večera završi, odoše radujući se i slaveći Boga Izraelova.

7. Mjeseci su prolazili. Kada djetetu bi dvije godine, Joakim reče: „Donesimo je u hram Gospodnji kako bismo ispunili zavjet koji dadosmo da se ne bi možda Gospodin okrenuo od nas i prinos nam ne prihvatio.“ I Ana reče: „Pričekajmo treću godinu kako ne bi dijete tražilo oca i majku.“ I Joakim reče: „Onda pričekajmo.“ Kada djetetu bi tri godine, Joakim reče: „Pozovimo neoskvrnjene kćeri hebrejske. Neka svaka uzme svjetiljku i upali je kako se dijete ne bi osvrnulo i srce joj se odvratilo od hrama Gospodnjega.“ I učiniše tako dok se ne popeše u hram Gospodnji. I svećenik je primi. Poljubivši je, blagoslovi je govoreći: „Gospodin uveliča ime tvoje među svim naraštajima. Po tebi će u posljednje dane Gospodin objaviti otkupljenje svoje sinovima Izraelovim.“ I spusti je na treću stubu žrtvenika i Gospodin Bog izli milost na nju. Ona zaigra nogama i cijela je kuća Izraelova zavolje.

8. A roditelji joj siđoše diveći se i hvaleći Gospodina Boga jer se dijete ne bijaše osvrnulo. Marija bijaše u hramu Gospodnjem poput golubice koja prebiva ondje, a hranila se iz ruke anđelove. Kada joj bi dvanaest godina, održavaše se vijeće svećenika koji rekoše: „Gle, Marija navrši dvanaest godina u hramu Gospodnjem. Što ćemo dakle s njom kako ne bi možda oskvrnula svetište Gospodnje?“ I rekoše vrhovnomu svećeniku: „Stani uza žrtvenik Gospodnji. Uđi i pomoli se u vezi nje i što god ti Gospodin otkrije, učinit ćemo.“ I svećenik uđe uzevši ogrtač s dvanaest zvona u svetinju nad svetinjama i pomoli se u vezi nje. I gle, anđeo Gospodnji stade preda nj govoreći: „Zaharija, Zaharija, izađi i skupi udovce narodne i svaki neka donese štap svoj. I koga god Gospodin istakne znakom, njegovom će ženom ona biti.“ Tada se glasnici raspršiše po cijeloj Judeji i truba se Gospodnja oglasi i svi pojuriše.

9. Josip, bacivši svoju sjekiru, ode ne bi li se sastao s njima. I kada se skupiše, odoše k vrhovnomu svećeniku sa svojim štapovima. Uzevši svačiji štap, vrhovni svećenik uđe u hram i pomoli se. Završivši molitvu, uze štapove i izađe i dade im ih, ali ne bi znaka među njima. Posljednji uze svoj štap Josip. I gle, golubica izađe iz štapa i sleti na glavu Josipovu. I vrhovni svećenik reče: „Josipe, Josipe, izabran si ždrijebom kako bi pod zaštitu svoju uzeo djevicu Gospodnju.“ Ali Josip odbi govoreći: „Ja imam djecu i star sam čovjek, a ona je mlada djevojka. Bojim se da ne postanem predmet ismijavanja sinovima Izraelovim.“ A svećenik reče Josipu: „Boj se Gospodina Boga svojega i sjeti se što Gospodin učini Datanu i Abiramu i Korahu, kako se zemlja otvori i proguta ih zbog njihova proturječenja. Zato se boj, Josipe, da se ne bi isto dogodilo u tvojem domu.“ Uplašivši se, Josip je uze pod svoju zaštitu. I reče joj: „Marijo, primih te iz hrama Gospodnjega i sada te dovodim u dom svoj. Odlazim graditi kuće, ali vratit ću ti se. Gospodin će te zaštititi.“

10. A odvijaše se vijeće svećenika koji rekoše: „Načinimo zavjesu za hram Gospodnji.“ I vrhovni svećenik reče: „Pozovite mi neoskvrnjene djevice iz roda Davidova.“ I sluge odoše i nađoše sedam djevica. A svećenik se sjeti djeteta Marije da ona bijaše iz roda Davidova i neoskvrnjena pred Bogom. Tada sluge odoše i nađoše je. I dovedoše djeve u hram Gospodnji. I vrhovni svećenik reče: „Izaberite ždrijebom koja će izvesti zlatnu, bijelu, lanenu, svilenu, modru, crvenu i ljubičastu tkaninu.“ I Mariju zapadoše ždrijebom ljubičasta i crvena tkanina. Uzevši ih, ode svojoj kući. U to vrijeme Zaharija zanijemje, a Samuel bijaše na njegovu mjestu dok Zaharija ne progovori. Marija vezijaše crvenu tkaninu koju bijaše uzela.

11. I uze vrč i izađe da ga napuni vodom. I gle, glas joj reče: „Zdravo, milosti puna. Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama!“ I ona pogleda nadesno i nalijevo ne bi li vidjela odakle glas dolazi. I drhteći uđe u svoju kuću. Spustivši vrč i uzevši ljubičastu tkaninu, sjede na stolac i poče je vesti. I gle, anđeo Gospodnji stade pred nju govoreći: „Ne boj se, Marijo, jer našla si milost u Gospodina sviju. Začet ćeš po Njegovoj riječi.“ Ona pak čuvši to, stade razmišljati govoreći u sebi: „Hoću li začeti po Gospodinu Bogu živome? Hoću li roditi kao što svaka žena rađa?“ A anđeo Gospodnji reče: „Ne tako, Marijo, jer sila će te Gospodnja osjeniti. Stoga će se to sveto dijete koje ćeš roditi zvati Sinom Svevišnjega. I ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje pred licem Njegovim, neka mi bude po riječi tvojoj.“

12. I načini ljubičastu i crvenu tkaninu i donije vrhovnomu svećeniku. I svećenik je blagoslovi i reče: „Marijo, Gospodin Bog uveliča ime tvoje. Blaženom će te zvati svi naraštaji zemlje.“ Tada Marija s velikom radošću ode k Elizabeti, svojoj rođakinji, i pokuca na vrata. Kad je Elizabeta ču, baci svoju ljubičastu tkaninu i otrči do vrata i otvori ih. Vidjevši Mariju, blagoslovi je i reče: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Jer gle, dijete mi u utrobi skoči i blagoslovi te.“ Ali Marija bijaše zaboravila otajstva o kojima joj anđeo Gabrijel bijaše govorio. I pogledavši u nebesa, reče: „Tko sam ja, Gospodine, da me svi naraštaji zemlje blagoslivljaju?“ Osta tri mjeseca s Elizabetom. Dan za danom trbuh joj je rastao. Bojeći se, Marija ode svojoj kući i sakri se od sinova Izraelovih. Bijaše joj šesnaest godina kada se ova otajstva zbiše.

13. U šestom mjesecu Josip se vrati od svoje gradnje i ušavši u kuću, nađe da je trudna. I udari lice svoje i baci se na pod u kostrijeti i zaplaka gorko govoreći: „S kojim ću obrazom pogledati u Gospodina Boga svojega? Koju ću molitvu izmoliti u vezi nje? Jer primih je kao djevicu iz hrama Gospodnjega i ne sačuvah je. Tko je taj koji me prevari? Tko učini ovo zlo u kući mojoj i oskvrnu djevicu? Ne ponovi li se povijest Adamova sa mnom? Jer kao što, dok Adam pjesmom slavljaše Boga, zmija dođe i nađe Evu samu i sasvim je obmanu, tako se dogodi i meni.“ I Josip usta iz kostrijeti i zovnu Mariju i reče: „Ti za koju se brinuo Bog, zašto si to učinila i zaboravila Gospodina Boga svojega? Zašto si ponizila dušu svoju ti koja si odgojena u svetinji nad svetinjama i koja si se hranila iz ruke anđelove?“ A ona gorko zaplaka govoreći: „Nevina sam i ne upoznah muškarca.“ A Josip joj reče: „Odakle onda to što je u utrobi tvojoj?“ A ona reče: „Dok Gospodin Bog moj živi, ne znam odakle.“

14. Tada se Josip veoma uplaši i ne govoraše o njoj razmatrajući što bi trebao učiniti. I Josip reče u sebi: „Skrijem li njezin grijeh, naći ću se protivnim zakonu Gospodnjemu, a ako je razotkrijem sinovima Izraelovim, bojim se da to, što je u utrobi njezinoj, nije anđeosko i naći ću se kako predajem nevinu krv na smrtnu presudu. Što dakle da učinim s njom? Potajice ću je napustiti.“ I pade noć. I gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: „Ne boj se u vezi ove djeve jer što je u utrobi njezinoj, od Duha Svetoga je. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod Svoj od grijeha njegovih.“ Kada se Josip probudi oda sna, proslavi Boga Izraelova koji mu dade ovu milost. I on je zadrži.

15. Tada pismoznanac Ana dođe k njemu i reče: „Zašto se ne pojavi na našem skupu?“ A Josip mu reče: „Jer bijah umoran od puta i počinuh prvoga dana.“ I Ana se okrenu i vidje Mariju trudnu. I otrči k vrhovnomu svećeniku i reče mu: „Josip, za koga si jamčio, učini težak zločin.“ A svećenik reče: „Kako to?“ A on reče: „Oskvrnu djevicu koju primi iz hrama Gospodnjega i oženi je potajice i ne otkri sinovima Izraelovim.“ A svećenik reče: „Učini li to Josip?“ Tada reče pismoznanac Ana: „Pošalji sluge i naći će djevicu trudnu.“ I sluge odoše i nađoše kako reče i dovedoše je zajedno s Josipom u sudnicu. I vrhovni joj svećenik reče: „Marijo, što si to učinila? Zašto si ponizila dušu svoju i zaboravila Gospodina Boga svojega ti koja si podignuta u svetinji nad svetinjama i koja si se hranila iz ruke anđelove? Ti koja si slušala pjesme i igrala pred Njim, zašto si to učinila?“ A ona gorko zaplaka govoreći: „Dok Gospodin Bog moj živi, ja sam čista pred Njim i muža ne poznajem.“ A vrhovni svećenik reče Josipu: „Što si to učinio?“ A Josip reče: „Dok Gospodin živi, čist sam u vezi nje.“ Tada reče vrhovni svećenik: „Ne reci lažna svjedočanstva, nego reci istinu. Oženio si je potajice i nisi otkrio sinovima Izraelovim i nisi pognuo glavu svoju pod jakom rukom kako bi se blagoslovilo potomstvo tvoje.“ A Josip je šutio.

16. I svećenik reče: „Vrati djevicu koju si primio iz hrama Gospodnjega.“ A Josip briznu u plač. I svećenik reče: „Dat ću ti da piješ vode gnjeva Gospodnjega i ona će pokazati grijehe tvoje u očima tvojim.“ Uzevši vodu, svećenik dade Josipu da pije i posla ga u pustinju, a on se vrati nepovrijeđen. Dade također Mariji da pije i posla je u pustinju, a ona se vrati nepovrijeđena. I sav se narod začudi kako se ne pokaza grijeh njihov. I svećenik reče: „Kada Gospodin Bog ne pokaza grijeh vaš, ni ja vam neću suditi.“ I otpusti ih. A Josip uze Mariju i ode svojoj kući, radujući se i hvaleći Boga Izraelova.

17. A bijaše naredba cara Augusta da se svi u Betlehemu judejskome moraju upisati. I Josip reče: „Upisat ću svoje sinove, ali što ću s ovom djevom? Kako ću je upisati? Kao ženu? Sramim se. Onda kao kćer? Ali svi sinovi Izraelovi znaju da mi ona nije kći. U taj dan učinit ću kako Gospodin bude želio.“ I osedla magarca i posjede je na nj i sin ga vođaše, a Josip ga praćaše. I kada dođoše na tri milje, Josip se osvrnu i vidje ju žalosnu. I reče u sebi: „Vjerojatno je dijete pritišće.“ I opet se osvrnu i vidje kako se smije i reče joj: „Marijo, kako to da na tvojem licu vidim malo radost, a malo žalost?“ A Marija reče Josipu: „Jer vidim dva naroda svojim očima, jedan koji plače i nariče, a drugi koji se raduje i veseli.“ Kada dođoše na polovicu puta, Marija mu reče: „Josipe, spusti me s magarca jer me dijete pritišće ne bi li izašlo.“ I spusti je s magarca i reče joj: „Kamo da te odvedem i skrijem tvoju sramotu? Jer ovo je mjesto pustinja.“

18. I nađe pećinu i odvede je onamo. Ostavivši svoja dva sina uz nju, ode tražiti hebrejsku babicu u okolici Betlehema.

Tada ja Josip hodah i ne hodah. I pogledah u nebo zapanjen. Pogledah prema nebeskom svodu i vidjeh kako miruje i kako ptice u zraku miruju. I pogledah prema zemlji i vidjeh zdjelu kako leži i radnike kako se naslanjaju, a ruke im bijahu u zdjeli. I jedući, ne jeđahu. I uzimajući hranu, ne uzimahu je. I stavljajući je u usta, ne stavljahu je. Nego im lica bijahu uprta prema gore. I vidjeh ovce kako se miču, a stajahu. I pastir podiže ruku ne bi li ih udario, a ruka mu osta gore. I vidjeh tok rijeke i vidjeh koze s ustima u vodi, a ne pijahu. I odjednom sve nastavi teći svojim uobičajenim tijekom.

19. I vidjeh ženu kako silazi s gorja i reče mi: „Čovječe, kamo ideš?“ I rekoh: „Tražim hebrejsku babicu.“ A ona odgovori: „Jesi li iz Izraela?“ I ja joj rekoh: „Da.“ Tada ona reče: „A tko je ta koja rađa u pećini?“ A ja rekoh: „Moja zaručnica.“ A ona mi reče: „Nije li ona tvoja žena?“ A ja joj rekoh: „To je Marija, podignuta u hramu Gospodnjem. Dobih je ždrijebom za svoju ženu. A ipak mi nije žena, nego zače po Duhu Svetom.“ A babica mu reče: „Zaista?“ I Josip joj reče: „Dođi i vidi.“ I babica ode s njim. I stadoše kraj pećine i gle, sjajan oblak lebdio je iznad pećine. I babica reče: „Veliča duša moja ovaj dan jer oči mi vidješe čudo: spasenje dođe Izraelu.“ I odmah oblak nestade iz pećine i velika svjetlost zasvijetli u pećini tako da je oči nisu mogle podnijeti. I malo kasnije svjetlost se postupno smanjivaše dok se ne pojavi dijete. I dođe i uze prsi svoje majke Marije. A babica povika i reče: „Kako je velik dan ovaj za me jer vidjeh čudo ovo.“ I babica izađe iz pećine, a Saloma je srete i reče joj babica: „Salomo, Salomo, upućujem te na čudo. Djevica se porodi, što joj priroda ne dopušta.“ Tada reče Saloma: „Dok Gospodin Bog moj živi, ako ne stavim prst i ne istražim je, neću vjerovati da se djevica porodila.“

20. I babica uđe i reče Mariji: „Pokaži se jer nemala nedoumica nastade u vezi tebe.“ Stavivši prst svoj, Saloma povika i reče: „Jao meni zbog bezakonja mojega i nevjere jer iskušah Boga živoga. Vidi, ruka mi otpada kao vatrom spaljena.“ I kleknu pred Gospodina govoreći: „Bože otaca mojih, sjeti se da sam potomstvo Abrahamovo i Izakovo i Jakovljevo. Ne razotkrij me sinovima Izraelovim, nego me vrati siromašnima. Jer Ti znaš, Gospodine, da u Tvoje ime posluživah i primah plaću svoju iz ruke Tvoje.“ I gle, anđeo Gospodnji stade kraj nje govoreći joj: „Salomo, Salomo, Gospodin te ču. Stavi ruku svoju na dijete i podigni ga i bit će ti spas i radost.“ I Saloma ode i podiže ga govoreći: „Poklonit ću mu se jer velik Kralj rodi se Izraelu.“ I gle, Saloma se umah izliječi i izađe iz pećine opravdana. I glas reče: „Salomo, Salomo, ne govori o čudu koje vidje dok dijete ne dođe u Jeruzalem.“

21. Josip bijaše spreman otići u Judeju, a uznemiri se Betlehem judejski jer mudraci stigoše govoreći: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.“ Kada to doču Herod, veoma se uznemiri i posla sluge k mudracima. I posla po svećenike i upita ih govoreći: „Kako je pisano o Kristu? Gdje se ima roditi?“ Oni mu rekoše: „U Betlehemu judejskome jer tako je pisano.“ I otpravi ih. I upita mudrace govoreći im: „Koji znak vidjeste u vezi novorođenoga kralja?“ A mudraci rekoše: „Vidjesmo zvijezdu veliku kako svijetli među ovim zvijezdama i ometa im svjetlost tako da se doimahu blijedima. Tako smo znali da se kralj rodi Izraelu i dođosmo mu se pokloniti.“ A Herod reče: „Pođite i potražite ga. Ako ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.“ I mudraci odoše. I gle, zvijezda koju vidješe na istoku iđaše pred njima sve dok ne stiže do pećine i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kada ga mudraci vidješe sa svojom majkom Marijom, prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim od anđela da se ne vraćaju u Judeju, odoše drugim putem u svoju zemlju.

22. Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla ubojice govoreći im: „Ubijte djecu od dvije godine naniže.“ A Marija, čuvši da ubijaju djecu, uplaši se i uze dijete i povi Ga i stavi u štalicu. A Elizabeta, čuvši da traže Ivana, uze ga i ode u gorje. Tražaše gdje da ga skrije, ali ne bijaše pogodnoga mjesta. Tada Elizabeta, glasno jecajući, reče: „Planino Božja, primi majku i dijete.“ I umah se planina rascijepi i primi je. A svjetlost svijetljaše uokolo jer je anđeo Gospodnji bio s njima i pazio na njih.

23. A Herod tražaše Ivana pa posla sluge Zahariji govoreći: „Kamo sakri sina svoga?“ A on im odgovori: „Ja sam ovdje sluga Božji i neprestano služim u hramu Gospodnjem. Ne znam gdje mi je sin.“ I sluge odoše i sve prenesoše Herodu. Herod se rasrdi i reče: „Sin mu je određen za kralja nad Izraelom.“ I opet posla sluge po nj govoreći: „Reci istinu. Gdje ti je sin? Znaš da ti je život u mojim rukama.“ A Zaharija reče: „Božji sam mučenik ako proliješ krv moju. Gospodin će primiti duh moj jer prolijevaš nevinu krv u predvorju hrama Gospodnjega.“ I Zaharija bi ubijen u zoru premda sinovi Izraelovi nisu znali da je ubijen.

24. Ali u vrijeme pozdrava svećenici odoše, a Zaharija ih ne pozdravi svojim blagoslovom po običaju. Svećenici očekivahu Zahariju ne bi li ga pozdravili molitvom i dali slavu Svevišnjemu. Kako on i dalje ne dođe, uplašiše se. Jedan od njih usudi se ući u svetište i vidje zgrušanu krv uza žrtvenik i ču glas koji reče: „Zaharija je ubijen i krv mu se neće obrisati dok ne dođe osveta.“ Čuvši ove riječi, uplaši se i izađe i reče svećenicima. I usudivši se ući, vidješe što se dogodi. I dok ploče hrama naricahu, oni razdriješe odjeću svoju od vrha do dna. I ne nađoše mu tijela, nego mu nađoše krv pretvorenu u kamen. I uplašivši se, izađoše i javiše narodu da je Zaharija ubijen. I sva plemena naroda čuše. Plakahu i naricahu za njim tri dana i tri noći. I poslije tri dana svećenici razmotriše koga da stave na mjesto njegovo i ždrijeb pade na Šimuna. Jer njemu bijaše objavio Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Krista u tijelu.

Ja Jakov napisah ovu pripovijest u Jeruzalemu koji se uznemiri nakon što Herod umrije. Povukoh se u divljinu dok uznemirenost u Jeruzalemu ne prođe, slaveći Gospodina Boga koji mi dade dar i mudrost da napišem ovu pripovijest. A milost će biti s onima koji se boje Gospodina našega Isusa Krista, komu slava u vijeke vjekova. Amen.

Tekst preuzet sa:

https://hr.wikisource.org/wiki/Protoevan%C4%91elje_Jakovljevo

Pravoslavni prevod:

http://www.pravoslavlje.net/index.php?title=%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%BE%D1%98%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D1%92%D0%B5%D1%99%D0%B5_%D0%88%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%BE

 

Knjiga Pseudoepigrafi

 

Gotovo!

 

REDOSLIJED KNJIGA
 
 
Uvod………………………………….4str
 
KNJIGE O ADAMU I EVI....................6
Život Adama i Eve - Grčki - (Apokalipsa Mojsijeva).....7
Život Adama I Eve - Latinski.........17
Život Adama I Eve - Slavenski ........27
Prva knjiga Adama i Eve................30
Druga knjiga Adama i Eve  ............100
Pokajanje Adamovo............126
Knjiga Adamova.........141
 
Otkrivenje po Adamu   .................160
Adamov Testament..............166
 
Enoh 1...................169
Knjiga tajni Enohovih................264
 
Sibilina Proročanstva.............307
1 2 3 4 5 6 7 8 11 12 13 14 fragmenti
Rasprava Šema..............512
Priče Praotaca.................515
Apokalipsa Abrahama.............524
 
Testamenti trojice patrijarha.......546
Abrahamov testament...............546
Izakov testament................562
Jakovljev testament..............569
Jakovljeve ljestve............575
Molitva Jakovljeva..........579
Molitva Josifa...........581
Josif i Asenet........582
 
TestamentI dvanaestorice patrijarha .....620
Testament Rubena…………620
Testament Simeona………….625
Testament Levija………….629
Testament Judin…………..639
Testament Isahara…………..649
Testament Zebulona……….653
Testament Danov…………658
Testament Naftalijev……………662
Testament Gada…………667
Testament Ašera………..671
Testament Josifov……….675
Testament Benjamina………..684
 
Jobov Testament..............689
Knjiga Jubileja...............703
Testament Mojsijev..............808
Biblijske starine Pseudo-Fila....815
Psalmi 151-155............881
Psalmi Solomonovi............885
Ode Solomonove...........916
 
Priča o Ahikaru.............945
Vizija blagoslovenog Ezre.............970
Ezrina pitanja...........972
Otkrivenje Ezre.............975
Grčko otkrivenje Ezre............977
Stradanje i uznesenje Isaijino.............981
2 Baruh..............999
3 Baruh............1047
4 Baruh............1054
 
O životu blaženog Zosimusa ........1066
Ezekeilov apokrif..................1073
Apokalipsa Zefanije.............1074
Fragmenti djela Zadokita............1081
Životi Proroka...............1102
Pseudo – Foklide.............1116
Riječi sirijca Menadera..............1127
Pismo Aristeja.................1140
Apokalipsa Sedraha............1180
Druga rasprava velikoga Seta..........1184
 
Sporna dela...........1192
Testament Solomona...........1192
Apokalipsa Daniela............1214
Ilijina Apokalipsa............1218
 
Fragmenti izgubljenih židovsko grčkih dela..1227
Demetrije letopisac........1227
Aristej Ekseget - Preparatio Evangelica.......1232
Eupolemus.......1234
Pseudo-Eupolemus...........1239
Fragmenti Artapanusa...........1241
 
Literatura...........1247

https://drive.google.com/file/d/11BuwBtPGP5RgcUgXr7n3HiJ4X6Qu2lVt/view?usp=sharing

Knjigu Jašer ću nadam se sledeću godinu prevesti i uvrstiti moguće ovde.

Fragmenti izgubljenih židovsko grčkih dela

 

Fragmenti izgubljenih židovsko grčkih dela

 

Demetrije letopisac

 

Fragment 1 (PrEv 9.19.4)

Toliko je rekao Polihistor, kojemu on dodaje, nakon drugih riječi, govoreći:

Ali ne dugo nakon, Bog zapovedi Abrahamu da prinese svog sina Isaka kao celu žrtvu paljenicu njemu. I kad je vodio svoga sina gore na planinu, on je nagomilao lomaču, i stavio Isaka na nju. Ali kad je trebalo da ga žrtvuje, on bi sprečen od anđela, koji ga opskrbi sa ovnom za žrtvu. I Abraham snese svoga sina sa lomače i prinese ovna.

 

Fragment 2 (PrEv 9.21.1-19)

1 Vratimo se ponovo Polihistoru:

Demetrije u pogledu Jakova, od istoga pisanja Polihistora.

Demetrije je rekao da je Jakob imao 77 godina kad je otišao u Haran u mezopotamiji, bijući poslan od svojih roditelja zarad tajnog neprijateljstva Ezava prema svome bratu (koje je bilo jer njegov otac je blagoslovio njega misleći da je Ezav), i kako bi mogao steći ženu tamo.

2 Jakov, tad, ode za Haran u Mezopotamiju, ostavivši svoga oca Isaka, koji je imao 137 godina, dok on sam je imao 77 godina.

3 Tad nakon što je proveo 7 godina tamo, on je oženio dve kćeri Labana, svog majčinskog ujaka, Leju i Rahelu, kad je bio 84 godine star. U sedam drugih godina, dvanaestero djece bi mu rođeno. U 10om mjesecu 8e godine, Ruben bi rođen, i u 8om mjesecu 9e godine, Simeon, i u 6om mjesecu 10e godine Levi, i u 4om mjesecu 11e godine Juda. I kako Rahela nije rađala, ona posta zavidna svojoj sestri, i dade svoju sluškinju Bilhu Jakobu kao priležnicu, koja rodi Dana u 4om mjesecu 11e godine, i u 2om mjesecu 12e godine Naftalija. I Leja dade svoju sluškinju Zilfu Jakovu kao priležnicu, u isto vreme kako je Bilha začela Naftalija, u 5om mjesecu 11e godine, i on dobi sina u 2om mjesecu 12e godine, koga Lija nazva Gad, i od iste majke u 12om mjesecu iste godine on dobi drugog sina, koga Lea nazva Ašer.

4 I u povratu za mandragorine jabuke koje Ruben donese Rahilji, Leja opet zače, i njena sluškinja Zilfa u isto vreme, u 3em mjesecu 12e godine, i rodi sina u 12om mjesecu iste godine, i dade mu ime Isahar.

5 I opet Lija rodi drugog sina u 10om mjesecu 13e godine, čije ime bi Zebulon, i u 8om mjesecu 14e godine, ista Lija rodi kćer nazvanu Dina. I u isto vreme kad Leja zače kćer Dinu, Rahilja također zatrudni u utrobi, i u 8om mjesecu 14e godine ona rodi sina, koji bi nazvan Josif, tako da u 7 godina provedenih sa Labanom, 12 dece bi rođeno.

6 Ali kad je Jakob hteo da se vrati svome ocu u Kanan, na Labanov zahtev on je ostao još šest godina više, tako da u svemu je ostao dvadeset godina sa Labanom u Haranu.

7 I dok je išao u Kanan, anđeo Gospodnji se hrvao sa njim, i dodirnu udubljenje u Jakovljevom bedru, i on posta nijem i ode šepav, zarad ovog tetive u bedru krava se ne jedu. I anđeo reče njemu da od vremena ovog on više neće biti zvan Jakov, već Izrael.

8 I on dođe u Salem, grad, zemlje Kanan, imajući sa sobom svoju decu, Ruvim 12 godina i 2 meseca star, Simeon 11 godina i 4 mjeseca, Levi, 10 godina i 6 mjeseci, Juda 9 godina i 8 mjeseci, Dan 9 godina i 8 mjeseci, Naftali 8 godina i 10 mjeseci, Gad 8 godina i 10 mjeseci, Ašer 8 godina, Isahar 8 godina, Zebulon 7 godina i 2 mjeseca, Dina 6 godina i 4 mjeseca, Josif 6 godina i 4 mjeseca starosti.

9 A Izrael je živeo pored Hamora 10 godina, i Izraelova kćer Dina, bila je uprljana od Šehemovog sina Hamora, kad je imala 16 godina i 4 mjeseca starosti.

I Izraelov sin Simeon u 21oj godini i 4 mjesecu i Levi u 20 godini i 6 mjesecu starosti, obrušiše se i ubiše i Hamora i njegova sina Šehema, i sve njihove muške, zarad oskrnavljenja Dina, i Jakobu bi 107 godina starosti u to vreme.

10 Da skratimo, kad je došao u Luz koji je Betel, Bog reče da se on više neće zvati Jakov, već Izrael. Iz toga mjesta on dođe u Kafratu, i nakon toga u Efratu, koja je Betlehem, i tamo on posta otac Benjaminu, i Rahela umre nakon što je rodila Benjamina, i Jakov je živeo sa njom 23 godine.

11 Od tamo, Jakov dođe do Mamre, koja je Hebron, svome ocu Isaku. Josifu je tad bilo 17 godina starosti, i on bi prodat u Egipat, i osta u zatvoru 13 godina, tako da je bio 30 godina star. A Jakov je imao 120 godina, jednu godinu prije Isakove smrti u 180 godini starosti.

12 I Josif, protumačivši kraljeve snove, upravljao je Egiptom 7 godina, u koje vreme je oženio Asenet, kćer Potifara sveštenika Heliapolisa, i dobio Manasiju i Efraima, i 2 godine gladi su slijedile.

13 Ali iako je Josif napredovao 9 godina, on nije slao po svoga oca, jer on je pastir, kao i Josifova braća, a egipčanima je sramota biti pastir. To je bio razlog zašto nije slao po njih, on je sebi jasno zacrtao. A kad su njegova rodbina došla, on im je rekao da oni trebaju biti pozvani od kralja i pitani koje je njihovo zanimanje, da oni trebaju reći da su uzgajivači stoke.

14 I bili su na gubitku zašto je Josif dao Benjaminu obrok 5 puta veći nego njihov, jer on nije mogao pojesti toliko mnogo jela. On je učinio ovo jer njegov otac je imao šest sinova od Leje, i dva od njegove majke, Rahele, zato je stavio pet porcija pred Benjamina, a on sam uze jednu, tako su imali šest djelova, toliko koliko su sinovi Leje primili.

15 Slično, dok je davao dva dela odeče svakome, Benjaminu dade pet i tri stotine delova zlata, i posla ga svome ocu tako, tako da njegova majka bude jednaka drugima.

16 I oni su živeli u zemlji Kanan od vremena kad Abraham bio je izabran između pagana i otišao u Kanan. Abraham je živeo 25 godina, Isak 60 godina, Jakob 130 godina. Sve godine u zemlji Kanan behu ove 215.

17 I u trečoj godini gladi u Egiptu, Jakob dođe u Egipat kad je imao 130 godina, Ruben 44 godina i 10 mjeseci, Simeon 44 godine, Levi 43 godine i 2 mjeseca, Juda 42 godine i 4 mjeseca, Dan 42 godine i 4 mjeseca, Naftali 41 godinu i 6 mjeseci, Gad 41 godinu i 6 mjeseci, Ašer 40 godina i 8 mjeseci, Isahar 40 godina i 8 mjeseci, Zebulon 39 godina i 10 mjeseci, Dina 39 godina i Benjamin 22 godine starosti.

18 Ali Josif on reče već je bio tamo u Egiptu u dobi 39, i od Adama do Josifa braća dođoše u Egipat bilo je 3624 godine, i od potopa do Jakovljevog dolaska u Egipat 1360 godina, i od vremena kad Abraham je bio izabran između pagana i dođe iz Harana u Kanan dok Jakov i njegova porodica dođoše u Egipat bilo je 215 godina.

19 A Jakob dođe u Haran Labanu kad je imao 77 godina starosti, i dobi Levija... I Levi je živeo u Egiptu 17 godina, od vremena njegova dolaska iz Kanana u Egipat, tako da je bio 60 godina star kad je dobio Kotaha. I u istoj godini u kojoj Kotah bi rođen, Jakov umre u Egiptu, nakon što je blagoslovio sinove Josifa, kad on sam bilo mu je 147 godina, ostavljajući Josifa u dobi od 56 godina. I Levi je imao 137 godina kad je umro. I kad Kotah je imao 40 godina starosti on dobi Amrama, koji je bio 14 godina star kad Josif umre u Egiptu u dobi od 110, i Kotah je bio 133 godine star kad on umre. Amram uze za svoju ženu ujakovu kćer Johebed, i l kad je imao 75 godina on dobi Aarona i Mojsija. Ali kad on dobi Mojsija, Amram je imao 78 godina, i Amram je imao 136 godina kad umre.

 

Fragment 3 (PrEv 9.29.1-3)

1 Demetrije je opisao ubijanje egipćana i svađu sa čovekom koji je otkrio informaciju o onome koji je umro na isti način kao pisac u Svetoj Knjizi. On reče, međutim, da je Mojsije pobjegao u Midiju i tamo oženio Seforu kćer Jetra, koji je, koliko se može nagađati, od imena onih koji su rođeni od Keture, stada Abrahama, potomak Joksana, koji je bio sin Abrahama od Keture. I od Joksana je bio rođen Dedan, i od Dedana, Reuel, i od Reuela, Jetro i Hobab, i od Jetra, Sefora, koji Mojsije oženi.

2 naraštaji se također uklapaju, jer Mojsije je bio sedmi od Abrahama, a Sefora šesta. Jer Isak, od koga je Mojsije potomak, je bio već oženjen kad Abraham, u dobi od 140, oženi Keturu, i dobi od nje drugoga sina, Joksana. Ali on dobi Isaka kad je bio 100 godina star, tako da Joksan od koga Sefora dobi svoje poreklo, bi rođena 42 godine kasnije.

3 I tamo, stoga, nema proturječnosti da Mojsije i Sefora su živjeli u isto vreme. I živeli su u gradu Midianu, koji je bio nazvan po jednom od sinova Abrahamovih. Jer ono (Sveto Pismo) kaže da Abraham posla svoje sinove na istok da se nastane tamo. I navodi se zarad ovog također, Aaron i Miriam su rekli u Hazerotu da Mojsije je oženio Etiopljanku.

 

Fragment 4 (PrEv 9.29.15)

I nakon malo:

Od tamo oni odoše tri dana, kako Demetrije sam govori, i Sveta Knjiga se slaže sa njim. Odkad on tj. Mojsije je našao tamo ne slatku već gorku vodu, kad Bog kaže da on baci nešto drva u izvor, voda će postati slatka. I od tamo oni dođoše u Elim, gde oni nađoše 12 izvora vode i 70 palmovih drveća.

 

Fragments (PrEv 9.29.16end)

I nakon kratkog prostora:

Neko je upitao kako su Izraelićani imali oružje, budući da su izašli nenaoružani. Jer oni rekoše nakon što su otišli na trodnevni put, i učinili žrtvu, da će se vratiti ponovo. Izgleda da, stoga, da oni koji nisu bili utopljeni su uzeli oružje drugih.

 

Fragment 6 (Clement of Alexandria, Strom 1.141.If.)

Ali Demetrije govori, u svome delu, ''O kraljevima Judeje, '' da pleme Jude i ono Benjamina i Levija nisu uzeti kao zarobljenici Senaheriba, ali od ovog zarobljeništva do zadnjeg zarobljeništva, koje Nabukodonozor učini na Jerusalimu, bilo je 128 godina i 6 mjeseci. A od vremena kad deset plemena Samarije su uzeti u zarobljeništvo od Ptolemeja četvrtog, bilo je 573 godine i 9 mjeseci. A od vremena zarobljeništva Jerusalema do Ptolemeja četvrtog, bilo je 338 godina i 3 mjeseca.

 

_____________________________________________________

 

 

Aristej Ekseget

 

PRAEPARATIO EVANGELICA

9.25.1-4

 

U njegovom ‘’U pogledu Židova’’ Aristej pripovjeda da Ezav je oženio Basematu I imao Reuela. Reuel se oženio, I imao Zeru. Zera je oženio Basaru I dobio u Edomu sina, Joba. Job je živeo u Ausitisu na granici Idumeje I Arabije. On je bio pravedan čovek I bogat u posedu. Jer on je imao 7000 ovaca, 3000 kamila, 500 jarama volova, 500 magaraca na paši, I on je također imao mnogo orane zemlje. Ovaj Job je ranije zvan Jobab. Bog ga je iskušao da izdrži, I doveo veliku nesreću na njega. Prvo, njegovi magarci I volovi behu izgubljeni zarad pljačkaša, potom I ovce I pastiri behu spaljeni vatrom koja je pala sa nebesa. Nedugo nakon ovog, kamile su odveli pljačkaši. Potom njegova deca umreše kad njihova kuća se srušila na njih, na isti dan, njegovo telo je bilo prekriveno čirevima. Dok je bio u tako strašnoj nevolji, Elifaz kralj Taimanita, Baldad vladar Sauhita I Sofar kralj Mineana dođoše da ga posete. Elihu, Buzit, sin Barahiela, također dođe. Dok je bio tješen, on reče da čak bez utjehe on će biti čvrst u pobožnosti, čak u takvim okolnostima. Bog, začuđen njegovom velikom hrabrošću, oslobodio ga od njegove bolesti I učinio ga gospodarem mnogih poseda.

 

 

Septauginta dodatak knjigi o Jobu

Pisano je da će on ustati opet sa onima koje Gospod podiže.

Ovo je prevedeno iz sirijske knjige: Stanujući u zemlji Ausitis na granicama Idumeje I Arabije, on je prvo zvan Jobab.

On je oženio Arapsku ženu I bio otac sina zvanog Enon. Njegov otac je bio Zera, unuk Ezava, I njegova majka bi Bosora, tako on je bio peti u liniji Abrahama.

Ovo su kraljevi koji vladaše u Edomu, koji je oblast gde je on također vladao. Prvi je Valak, sin Beora, I ime njegova grada je Denaba. Nakon Valaka bi Jobab, zvano Job. Nakon njega Hasom, vladar oblasti Taimana. Nakon njega je Hadad, sin Barada, on je odbio Midiane u ravni Moaba, a ime njegova grada je Getaim.

Prijatelji koji dođoše njemu: Elifaz sin Ezava, kralj Taimana; Baldad, vladar Sauhita, Sofar, kralj Mineana.

 

 

___________________________________________

 

EUPOLEMUS

 

Fragment 1 Alexander Polihistor, "O Hebrejima," u Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.26.1:

26 I u pogledu Mojsija isti autor (Aleksander Polihistor) nadalje dodaje mnoge stvari. Od ovih vrijedno je čuti sledeće: ''I Eupolemus reče da Mojsije je bio prvi mudar čovek, da je on prvi učio alfabet Jevreje, i feničani primiše ga od Židova, a grci su primili od feničana, i da Mojsije je prvi napisao zakone za židove.''

 

Fragment 2 Aleksander Polihistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, ' 'Praeparatio Evangelica" 9.30.1-34.18:

30 I Eupolemus reče u izvjesnim ''O proročanstvima Ilije'' da Mojsije je prorokovao za četrdeset godina. Tad Jošua sin Nunov prorokova za trideset godina, on je živeo jednu stotinu i deset godina i namjestio je sveti šator od sastanka u Šilohu. Nakon ovoga Samuel je bio prorok. Potom voljom Božijom Saul je bio izabran od Samuela da bude kralj i umro je nakon vladanja dvadeset i jednu godinu. Tad David, njegov sin steče moč. On potčini Sirijce koji stanuju na rijeci Eufrat i u oblasti Komagene i Asirijce u Galadeni i feničane, on se također borio protiv Idumejaca, Amonita, Moabita, Itureanjana, Nabateanjana i Nabdeanaca, on nadalje povede rat protiv Sourona, kralja Tira i Fenikije, i on prisili ih da plačaju danak židovima. Sa Vafresom, kraljem Egipta, on učini ugovor o prijateljstvu. Budući da je David želio da izgradi hram Božji, on je pitao Boga da mu pokaže mjesto za oltar. Tad anđeo pojavi se pred njim stajući iznad mesta gde oltar je postavljen u Jerusalemu, i naredi mu da ne postavlja hram, jer on je uprljan sa ljudskom krvi i vodio je rat mnoge godine. Njegovo ime je bilo Dianatan. On mu dade zapoved da on treba da poveri izgradnju svome sinu ali on treba da pribavi materijal prikladan za građu: zlato, srebro, bronzu, kamenje, čempres i kedrovo drvo. Nakon što je čuo ovo, David izgradi brodove u Elani, gradu Arabije, i posla rudare na ostrvo Urfe, koji leži u Crvenom Moru i ima zlatne rudnike. Odtamo rudari su prevozili zlato u Judeju. Nakon vladanja četrdeset godina, David je predao vladavinu Solomonu, svome sinu, koji je bio dvanaest godina star, u prisustvu Ilije visokog sveštenika i dvanaest vladara plemena. On također je predao mu zlato, srebro, bronzu, kamen i čempres i cedrovo drveće. Potom on umre, i Solomon je vladao kao kralj i napisao sledeće pismo Vafresu kralju Egipta:

 

Solomonovo pismo Vafresu

31 Kralj Solomon ka Vafresu kralju Egipta i prijatelju moga oca, pozdrav!

Znaj da kroz Boga Svevišnjega sam pprimio kraljevstvo od Davida moga oca, on zapovedi mi da izgradim hram za Boga, koji je stvorio nebesa i zemlju, i u isto vreme da napišem vam da pošalješ neke od svojih ljudi, koji će pomagati mi do završetka svega potrebnog, kao što je bilo naređeno.

 

Vafresovo pismo Solomonu

32 Kralj Vafres Solomonu Velikom Kralju, pozdrav!

Kad sam pročitao pismo od tebe, radovao sam se veoma, i ja i sva moja uprava slavili smo praznik u čast tvoga primanja kraljevstva od čoveka koji je bio tako uzvišen i potvrđen velikim od Boga.

Sad, u pogledu onoga što mi pišeš, tj. U pogledu stvari našega naroda, Ja ti šaljem osamdeset hiljada ljudi i ovime činim znanim tebi njihov broj i mesto porekla, od Setroitik nome deset hiljada ljudi, iz Mendesian i Sebunitik noma (oblasi) dvadeset hiljada ljudi svaka, od Bousiritik, Leontopolitana i Atribitik noma deset hiljada ljudi svaka. Dobavi za njih neophodne potrebe za hranu i druge potrebe, da njihova plata bude u redu, i da se vrate u svoju zemlju čim završe sa poslom.

 

Solomonovo pismo Souronu

33 Kralj Solomon ka Souronu Kralju Tira i Sidona i Fenikije, prijatelju moga oca, pozdrav!

Znaj da kroz Boga Svevišnjega sam primio kraljevstvo od Davida moga oca, on zapovedi mi da izgradim hram za Boga, koji stvori nebesa i zemlju, i u isto vreme da ti napišem da mi pošalješ nešto svojih ljudi, koji će također pomagati do završetka Božjih potreba, baš kao što sam zapovedio.

Također sam pisao Galileji, Samariji, Moabu, Amonu, i Gileadu da snabdijem ih sa neophodnim zalihama hrane iz zemlje, svaki mjesec deset hiljada kora žita (kor je šest artaba) i deset hiljada kori vina (kor vina je deset mjera). Njihovo ulje i njihove druge potrebe će biti snabdjevene za njih iz Judeje, i stoka da bude zaklana za njihovo jelo sakupljena iz Arabije.

 

Souronovo pismo Solomonu

34 Souron ka Solomonu, Velikom kralju, pozdravi!

Hvaljen da je Bog, koji je stvorio nebesa i zemlju i koji izabra plemenitu osobu, sina uzvišenog čovjeka. Ukoliko sam prije pročitao pismo od tebe, Ja se radovah i hvalih Boga za tvoje primanje kraljevstva.

Sad, u pogledu onog šta mi pišeš, u pogledu stvari našega naroda, Ja ti šaljem osamdeset hiljada Tirana i Feničana, i šaljem ti arhitekta, čovjeka iz Tira rođenog od majke iz Judeje, iz plemena Dana. Sve pod nebesima šta ga pitaš u pogledu građenine, on će ti pokazati i učiniti. U pogledu potrebnih zaliha hrane za sluge poslane tebi, učiniti češ dobro ako pišeš mjesnim upraviteljima da snabdiju potrebne zalihe hrane.

2 Kad Solomon sa svoga oca prijateljem dođe na planinu Libanon sa Sidonjanima i Tiranima, on doveze nazad po moru u Jopu drva prethodno sječena od svoga oca, i od tamo po zemlji u Jerusalem. On je počeo da gradi hram Božji u svojoj trinaestoj godini. Prethodno spomenuti ljudi su radili i dvanaest plemena židova – jedno pleme svaki mjesec – pribavljajući svu potrebnu hranu za stotinu i šezdeset hiljada ljudi. On je položio temelje svetišta Božjeg (šezdeset lakata u dužinu, šezdeset lakata u širinu, i širina građevine i njenih temelja deset lakata), jer tako Natan 3 prorok Božji zapovedi mu. On je izgradio naizmjenično sloj kamenja i vezao čempresom i učvrstio dva sloja sa bronzanim sponama, talent težine. Nakon što je izgradio tako, on je pokrio unutrašnjost sa cedrom i čempresovim drvetom tako da kamena gradnja nije bila vidljiva. On tad prekri svetište sa zlatom unutra stavljajući zlatne ploče pet lakata velike, i on učvrsti ih zakivanjem sa srebrnim ekserima, svaki talenat težak i u obliku grudi i četiri u broju.

4 Tako je on obložio ga sa zlatom od poda do plafona, i on učini plafon od zlata rešekasto izrađen, i krov on uradi od bronze od bronzanih pločica nakon što je rastopio bronzu i sipao je u kalupe. On također načini dva 5 bronzana stuba i obloži ih sa čistim zlatom, prst u debljinu. Stubovi behu visoki kao svetište, i svaki stub je imao deset lakata u obimu. On postavi ih jedan na desno Kuće tj. Hrama i jedan na levo. On takođe napravi deset zlatnih svjetiljki, svaka teška deset talenata, on uze kao model sviječnjak namješten od Mojsija u šatoru od sastanka. On postavi ih 6 na svaku stranu od svetog ograđenog prostora, neki na desno, neki na levo. On također načini sedamdeset zlatnih svjetiljki tako da sedam gori na svakome svijetnjaku. On također napravi vrata Hrama i ukrasi ih sa zlatom i srebrom i 7 pokri ih sa rešetkastim radom od cedra i čempresa. On također napravi trijem na severnoj strani hrama, i podrža ga sa četrdeset osam bronzanih stubova. On također izradii bronzani umivaonik, dvadeset lakata u dužinu, dvadeset lakata u širinu, i pet lakata u visinu. Također napravi obod na njemu, koji se produžavao van jedan lakat preko osnova za sveštenike da stoje na i peru svoja stopala i peru svoje ruke. On također napravi dvanaest nogu umivaonika od livenog željeza i od težine čoveka, i on postavi ih odozdo pod umivaonik, na 8 desno oltara žrtvenog. On također učini bronzano postolje dva lakta u visinu blizu umivaonika za kralja da stoji kad god on moli tako da može biti viđen Jevrejskom narodu. On također izgradi žrtveni oltar dvadeset 9 lakata sa dvadeset lakata i dvanaest lakata u visinu. On također napravi dva bronzana prstena iskovana kao lanci i stavi ih na postolja? koja su bili dvadeset lakata iznad svetišta, i bacali su sjenu na čitav hram. Ovjesio je na svaku mrežu četiri stotine bronzanih zvona, talenat teški, i on učini sve mreže u redu da zvone zvona i tjeraju ptice dalje da se ne nameste na hramu ili da grade gnezdo na rešetkama vrata i trijema i onečišćuju hram sa njihovim izmetom.

10 On je također okružio Jerusalem kao grad sa bedemima i kulama i rovovima, i izgradio je palaču za sebe. Svetište je prvo zvano ''Hram Solomonov'' (hieron Solomonos). Kasnije, pokvareno grad je nazvan iz hrama ''Jerusalem'' (hierusalem), a grci su ga prema tome zvali ''Hierosolyma)''

12 I nakon završetka Hrama i zatvaranja grada sa bedemima, on ode u Šilo i prinese žrtvu Bogu, hiljadu volova kao žrtvu. On također uze šator i oltar žrtveni i posuđe, koje je Mojsije izradio, i donese ih u Jerusalem i stavi ih u Kuću (tj. Hram).

13 On stavi tamo kovčeg i zlatni oltar i svijećnjak i stol i druge posude, kao što je prorok zapovjedio mu. On također donese Bogu bezbrojnu žrtvu, uključujući dve hiljade ovaca, i tri hiljade pet stotina volova.

14 Cela količina zlata, koja je korištena za dva stuba i svetište, je bila četiri miliona, šest stotina hiljada talenata, srebra za eksere i druge ukrase hiljada, dve stotine i trideset dva talenta, bronze za stupce i umivaonik i trijem osamnaest hiljada, pet stotina talenata.

15 Solomon također posla nazad i egipćane i feničane, svake u njihovu zemlju, i dade svakomu čovjeku deset zlatnih šekela (talent je šekel). Vafresu kralju Egipta on posla deset hiljada mjera ulja, hiljadu artabi datula, jednu stotinu buradi meda i začina, a za Sourona on posla u Tir zlatne stupce, koji su postavljeni u Tiru u hramu Zeusa.

 

Fragment 3 Alexander Polyhistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, ' 'Praeparatio Evangelica" 9.34.20:

34.20 Eupolemus reče da Solomon je također izradio hiljadu zlatnih štitova, svaki je bio u težinu pet stotina zlatnih šekela. On je živeo pedeset dve godine, četrdeset godina je bio kralj mira.

 

Fragment 4 Alexander Polyhistor, ' 'O Židovima,'' u Eusebius, ' 'Praeparatio Evangelica" 9.39.2-5:

39 Tad Jonahim posta kralj. Tokom njegove vladavine Jeremija prorokova. Poslan od Boga, on uhvati hebreje da žrtvuju zlatnim idolu, čije ime je Bal. On otkri njima dolazak nesreće. Jonahim je pokušao da ga spali živog, ali on reče da, sa ovim drvetom, kao zarobljenici oni će pripremati hranu za Vavilonjane, i kopati kanale Tigrisa i Eufrata. Kad Navuhodonozor kralj babilonjana čuo je predviđanja Jeremije, on potakne Astibaresa kralja Medije da mu se pridruži u poduhvatu. On pridruži se babilonjanima i medejima i sakupi zajedno silu od jedne stotine i osamdeset hiljada pješaka, jednu stotinu i dvadeset hiljada konjanika, i deset hiljada kočija za pješake. Prvo, on potčini Samariju i Galileju i Skitopolis i židove koji žive u Gileadu. Tad on zauze Jerusalim i zarobi Jonahima kralja jevreja. On uze danak zlata i srebra i bronze u Hramu i posla ih u Babilon, osim za kovčeg i tablice u njemu. Ovo Jeremija sačuva.

 

Fragment 5 Clement of Alexandria, ' 'Stromata" 1.141.4:

141.4  Nadalje, Eupolemus također reče u sličnoj raspravi da sve godine od Adama do pete godine vladavine Demetriusa (dok Ptolemej je bio u njegovoj dvadesetoj godini kralj Egipta) je pet hiljada, jedna stotina i četrdeset devet i od vremena kad Mojsije je izveo hebreje iz Egipta do spomenutog datuma je dve hiljade, pet stotina i osamdeset godina. (Od ovog vremena do Rimskih konzula Gnaja Domicijana i G. Asiniusa jedn astotina i dvadeset godina zbirno.)

 

 

____________________________________________

 

 

PSEUDO-EUPOLEMUS

 

PRAEPARATIO EVANGELICA 9.17.2-9

2 Eupolemus, u svom radu, ‘’O židovima’’ navodi da Asirski grad Babilon je prvo osnovan od onih koji su izbegli Potop. Oni behu divovi, 3 I oni izgradiše kulu dobro znanu u povijesti. Kada toranj je bio uništen Božjom moči, ti divovi su bili rasuti celom zemljom.

Eupolemus drži da Abraham je bio rođen u desetom naraštaju u Vavilonskom gradu Kamarina, iako drugi navode da grad je zvan Our (što znači ‘’grad od Haldejaca’’) I taj Abraham je bio rođen u trinaestoj generaciji. Abraham se isticao u svemu u uzvišenosti I mudrosti, on je tražio I stekao znanje astrologije I Haldejski zanat, I zadovoljio je Boga jer je 4 željno nastojao biti pobožan. Na Božju zapovest, on je putovao u Fenikiju I stanovao tamo. On je zadovoljio kralja feničana učenjem feničana o ciklusima sunca I mjeseca, I svega drugog također. Kasnije, Armenci su vodili rat protiv feničana pobedonosno, Armenci su uzeli zarobljenog netjaka Abrahamovog. Abraham I njegove sluge dođoše da spase, oni su povratili kontrolu na onim koji su odvedeni u zarobljenike, I oni uzeše kao zarobljenike djecu I5  žene neprijatelja. Izaslanici koji behu poslati Abrahamu da otkupe nazad zatvorenike, ali on je odlučio da ne zaradi na bijedi drugih. On uze šta je potrebno da hrani svoje sluge, I vrati one koje je zarobio. Abraham je ugošćen u gradu u hramu Argarizin što znači ‚6 ‘planina Svevišnjega‘‘. On je primio darove od Melhisedeka, njenog vladara i sveštenika Božijeg.

Kad glad dođe na zemlju, Abraham ode u Egipat sa celim kućanstvom i stanova tamo. Kralj egipćana je oženio Abrahamovu ženu, 7 jer Abraham je rekao da je ona njegova sestra. Nadalje, Eupolemus navodi da kralj nije mogao da ima odnos sa Abrahamovom ženom i da njegov narod i kućanstvo behu rasuti. Kad on pozva svoje gatače, oni rekoše, ‚‘Neka žena ne bude odvojena od njenog muža.‘‘ Na ovaj način, kralj egipćana je shvatio da je ona žena Abrahama, i on vrati nju njenom mužu.

8 Abraham je živeo u Heliopolisu sa egipatskim svećenicima i naučio ich je mnogo: On je objasnio astrologiju i druge nauke njima, govoreći da Vavilonjani i on sam je stekao ovo znanje. Međutim, on je pridao otkriće njihovo Enohu. Enoh je prvi otkrio astrologiju, ne egipćani . 9 Jer Babilonjani drže da Belos, koji je sin Kronosa, živeo je prvi. Kronos je dobio sinove Belosa i Kanana. Ovaj Kanan je otac predak feničana, čiji sin bi Kus, zvan od grka Asbolus. Kus je bio predak etiopljana i brata Mizraima, predaka egipćana.

Grci kažu da Atlas je otkrio astrologiju. Međutim, Atlas je isto kao Enoh.

Sin Enoha je Metuselam. On je učio sve kroz anđele Božje, i tako znanje dođe do nas.

 

 

 

 

 

PRAEPARATIO EVANGELICA 9.18.2

 

U anonimnim delima, nalazimo da Abraham je potomak divova. Oni su živeli u zemlji Babiloniji. Zbog njihova bezbožništva, oni behu uništeni od bogova. Jedan od njih, Belos, izbegao je smrt i nastanio se u Babilonu. On je izgradio kulu i živeo u njoj, kula je bila zvana Belos po svom graditelju. Nakon što Abraham je naučio Astrologiju, on je prvo otišao u Fenikiju i naučio je feničanima, kasnije on je otišao u Egipat.

 

__________________________________________

 

 

FRAGMENTI ARTAPANUSA

ABRAHAM

Fragment 1 Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.18.1

Abraham u Egiptu

Artapanus kaže u njegovoj Judaica da židovi su zvani ‘’Hermiot’’ što prevedeno u grčki, je ‘’židovi’’. Oni su nazvani Hebrejima nakon Abrahama. On kaže da kasnije je došao u Egipat sa svim svojim kućanstvom do egipatskog kralja Faretotesa, I naučio ga astrologiju, da je on ostao tamo dvadeset godina I tad otišao ponovo u oblast Sirije, ali da mnogi od onih koji dođoše s njim ostaše u Egiptu zarad napretka zemlje.

 

JOSIF

Fragment 2 Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.23.1-4

Josif u Egiptu

23 Artapanus kaže da u njegovim ''O židovima'' da Josif je bio potomak Abrahama, sin Jakova. Budući da je isticao se među drugima u razumevanju i mudrosti, protiv njega je zavera urađena od braće njegove. On je stekao spoznaju o zavjeri i tražio bližnje Arape da ga prenesu u Egipat. Oni udovoljiše zahtjevu, jer kraljevi arapa behu potomci Izraela, sinovi Abrahama i braća od Isaka.

2 On dođe u Egipat, bi preporučen kralju, i posta upraviteljem cele zemlje. Do sada su egipćani obrađivali zemlju na neorganizovan način,jer zemlja je bila nepodeljena i podređene klase su bile tretirane nepravedno od močnijih. Ovaj čovek Josif je bio prvi da podeli zemlju i promeni je sa granicama. On učini mnogo neplodne zemlje oranicama i dodeli nešto oranica sveštenicima.

3 Ovaj čovek je otkrio mjerenja i zarad ovih stvari on je veoma voljen bio od egipćana. On je oženio Asenet, kćer Heliopoliskog svećenika, i dobio decu od nje. Nakon ovih stvari njegov otac i braća dođoše njemu noseći mnogo imanja, i behu namešteni u Heliopolisu i Saisu i Sirijci u Egiptu behu brojni.

4 On Artapanus reče da ovi, koji su zvani Hermiouti, osnovali su hram u Atosu i taj u Heliapolisu. Nakon ovih stvari i Josif i kralj egipćana umre.

Josif tad, vladar Egipta, uskladišti žita za sedam godina, koje je bilo obilno u prinosu, i posta gospodarem Egipta.

 

 

MOJSIJE

Fragment 3. Eusebius, "Praeparatio Evangelica" 9.27.I-37

27 Artapanus kaže u svojim ''O židovima'' da kad Abraham je umro i njegov sin Mempsastenot, i također kralj egipćana, njegov sin Palmanotes naslijedi vlast.

2 Kasniji su se odnosili prema židovima loše. Prvo on izgradi Sais i osnova hram tamo. Tad on osnova svetište u Heliapolisu.

3 Ovaj čovek dobi kćer Meris, koju on zaruči izvjesnom Kenefresu koji je bio kralj nad oblastima preko Memfisa (jer u to vreme tamo bi mnogo kraljeva Egipta). Budući da je bila neplodna ona usvoji dete jedno od židova i nazva ga Mojsije. Kao odrastao čovek on je zvan Mousaeus od grka.

4 Ovaj Mousaeus je bio učitelj Orfeja. Kao odrastao čovek on je darovao mnoge koristi čovećanstvu, jer on izumi brodove i naprave za kamenu izgradnju i egipatsko oružje i oruđe za izvlačenje vode i za rat, i mudrost. Nadalje on je podelio zemlju u 36 oblasti i postavio za svaku oblast boga da bude obožavan, i za sveštenike sveta pisma, i da oni treba da budu mačke i psi i ibisi. On je također dodelio odabrani prostor sveštenicima.

3 On učini sve ove stvari zarad održanja kraljevstva čvrstim za Kenefresa, jer ranije su mase bile neorganizovane i u jedan čas bi protjerale kraljeve, drugi su ih imenovali, često isti ljudi ali nekad drugi.

6 Zarad ovih stvari Mojsije je bio voljen od masa, i bio je smatran vrijednim božanske časti od sveštenika i zvan Hermes, zarad tumačenja svetih pisama.

 

 

Etiopski rat

7 Ali kad Kenefres vidje izvrsnost Mojsijevu on je bio zavidan na njega i tražio je da ga uništi na neki promišljeni izgovor. Jednom uistinu kad su etiopljani ratovali protiv Egipta, Kenefres pretpostavi da je našao prikladnu priliku i posla Mojsija protiv njih kao generala vojske. Ali on stavi zajedno snage seljaka sa njim,pretpostavljajući da će biti lako uništen od neprijatelja zarad slabosti vojnika.

8 Kad Mojsije dođe u oblast zvanu Hermopolis, sa oko stotinu hiljada seljaka, on namjesti logor tamo. On posla generale da blokiraju oblast, i ovi stekoše znatnu prednost u bitkama. On (Artapanus) rekao je da Heliopolićani su rekli da ovaj rat je trajao deset godina.

9 Oni oko Mojsija osnovali su grad u tom mjestu na osnov veličine vojske, i učinili su ibis svetim tamo jer on uništava stvorenja koja štete ljudima. Oni nazvaše ga Hermopolis (grad Hermesa)

10 Etiopljani, iako su bili njegovi neprijatelji, voljeli su Mojsija tako mnogo da su naučili obrezanje genitalnih organa od njega, i ne samo oni, već također svi sveštenici.

 

Zavjera protiv Mojsija

11 Kad je rat završen Kenefres je primio ga ljubazno u govoru ali namišljao je protiv njega na djelu. On uze snage dalje od njega i posla neke na granice Etiopije kao garnizon i naredi drugima da oplakivaju hram u Diospolisu (gradu Zeusa), koji je bio izgrađen od pečene cigle, i da izgrade drugi od kamena, vađenjem iz obližnje planine. On je odredio Naherosa nadglednikom nad projektom izgradnje.

12 On dođe sa Mojsijem u Memfis i ispitiva ga ako je bilo nešto od koristi ljudima. On Mojsije odgovori: rasa volova, jer zemlja je orana od njih. Ali Kenefres zvao je bika Apis i zapovedio je snagama da osnuju hram, i potakuo ih da dovedu stvorenje koje je Mojsije učinio svetim i pokopaju ih tamo. On učini ovo jer je želio da prikrije Mojsijeve izume.

13 Kad su ga egipćani odbacili, on učini svojim prijateljima da se zakune da neće reći Mojsiju o zavjeri protiv njega i postave one koji treba da ga ubiju.

14 Kad nitko nije pristao, Kenefres prekori Kanetotesa, čovjeka koji je naročito potčinjen njemu. Kasnije, bijući prekoren, preduzme da izvede napad, kad je imao mogućnost.

15 Oko ovog vremena Merris je umrla, i Kenefres dade Mojsiju i Kanetotesu zadatak da odnesu tijelo do oblasti preko Egipta i sahrane ga, smatrajući da Mojsije će biti ubijen od Kanetotesa.

16 Ali dok su bili na svome putu, jedan od urotnika obavestio je Mojsija o zaveri. Kasnije čuvajući se, sahrani Meris, i imenova rijeku i grad koji je na Meri. Ova Meris je bila hvaljena od mjesnih stanovnika ne manje nego Isis.

 

Mojsije u Arabiji

17  Aron brat Mojsija je saznao za zaveru i savetovao svoga brata da pobegne u Arabiju. Kasnije je ubijedio, plovio preko Nila iz Memfisa i otišao u Arabiju.

18 Kad Kanetotes sazna da Mojsije je pobegao on leže u zasjedi da ga ubije. Kad on vidje njega da dolazi, on povuče svoj bodež protiv njega ali Mojsije je predvidio, uzdržavši njegovu ruku, povuče svoj vlastiti mač i ubi Kanetotesa.

19 Mojsije uteče u Arabiju i živeo je sa Raguelom, vladarem regije, čiju kćer on oženi. Raguel je želio povesti rat protiv egipćana, želeći da povrati Mojsija i ostvari prevlast za svoju kćer i zeta. Ali Mojsije ga suzdrža, misleći o njegovim sunarodnjacima. Raguel je odredio da Arapi pljačkaju Egipat ali suzdržao ih je od punog rata.

20 U isto vreme i Kenefre posta prvi od svih ljudi da je dobio elefanzijazu i on umre. On je dobio ovu sudbinu jer je uživao židove oblačiti u lanenu odeću a nije stavljao vunenu odeću, tako da bi oni bili upadljivi i kažnjeni od njega.

21 Mojsije je molio Boga da on da ljudima kraj njihovih patnji. Bog se umilostivio, i on Artapanus reče da vatra je iznenada zapaljena od zemlje i gorjela je iako nije bilo vune ili drugog gorećeg materijala u tom mjestu. Mojsije je bio uplašen šta se dogodilo, i uteče. Ali božanski glas potaknu ga da zaratuje protiv Egipta, spasi Židove, i vodi ih u njihovu staru domovinu.

 

Mojsije pred faraonom

22 On se ohrabri i odluči da vodi neprijateljsku silu protiv etiopljana. Ali prvo on ode svome bratu Aronu. Kralj egipćana sazna o Mojsijevom prisustvu, pozva ga i upita zarad koje svrhe je došao. On odgovori da gospodar svemira je naredio mu da oslobodi židove.

23 Kad kralj uvidi ovo, on zatvori ga u zatvor. Ali kad noć dođe, sva vrata zatvora behu otvorena sama, i neki od stražara umreše, dok drugi behu odmarali od sna i njihovo oružje bi slomljeno.

24 Mojsije izađe i ode do kraljevskih odaja. On nađe vrata otvorena i uđe. Tamo, stražari behu dremali, on probudi kralja. Potom je bio zapanjen šta se dogodilo i reče Mojsiju da kaže ime boga koji ga je poslao, rugajuči mu se.

25 Ali on se savi napred i izgovori u njegovo uho. Kad kralj ču ga, on pade dole nijem ali oživi kad se uhvatio za Mojsija.

26 On napisa ime na tablicu i zapečati ga, ali jedan od sveštenika koji je omalovažavao šta je napisano na tablici umro je sa grčenjem.

 

Pošasti

27 Kralj reče da učini neki znak za njega. Mojsije baci štap koji je imao i učini zmiju. Kad svi behu ustrašeni, on uhvati njen rep, podiže ga i učini štap ponovo.

28 Nastavljajući malo on udari Nil sa štapom. Rijeka postade nabujala i potopi sav Egipat. Od toga vremena njegova poplava se javlja. Voda postala je ustajala i smrdila i uništila je stvorenja koja žive u vodama i ljudi stzradaše od žeđi.

29 Nakon ovih čuda kralj reče da bi on oslobodio narod nakon mjesec dana, ako bi on povratio reku. Mojsije opet udari vodu sa svojim štapom i povuče u tok.

30 Kadse ovo dogodilo, kralj pozva sveštenike koji behu preko Memfisa i reče da će ih ubiti i srušiće hramove ukoliko oni također ne učine neka čuda. Tad oni, kroz neke praznovjerne trikove i vradžbine, učiniše zmiju i promeniše boju reke.

31 kralj posta drzak na ovo i zlostavljao je židove sa svakom vrstom osvete i kažnjavanja. Kad Mojsije vidje ovo on izvede još znakova, i udarajući zemlju sa štapom, oslobodi neka krilata stvorenja da napati egipćane. Oni svi dobiše čireve na svom telu. Budući da liječnici nisu mogli da izleče bolesne, židovi opet dobiše odmor.

32 I opet Mojsije oslobodi žabe, kroz svoj štap, i pored ovih stvari, skakavce i uši. Zarad ovog egipćani su posvetili štap u svakome hramu, i slično oni posvetiše ga Isisu, budući da zemlja je Isis, i kad bi udaren sa štapom, ispuštala je čuda.

33 Budući da kralj se još ponašao glupo, Mojsije dovede tuču i zemljotrese kroz noć tako da koji su utekli od potresa behu ubijeni od grada i oni koji su izbegli tuču behu uništeni zemljotresom. Sve kuće i većina hramova behu se srušili.

34 Konačno, kralj je oslobodio židove odkad je naišao na takve nesreće. Ali oni su stekli od egipćana mnogo posuđa, ne mali iznos odeće, i izobilno drugog blaga. Prešavši rijeke Arabije i prešavši znatno područje, oni dođoše u treći dan do Crvenoga Mora.

35 A Memfićani su rekli da Mojsije je srodan sa zemljom i gledali su za oseku i prenijeli mnoštvo preko suhog mora . Ali Heliopolićani rekoše da kralj je sjurio na njih sa velikom silom, zajedno sa posvećenim životinjama, budući da židovi su stekli i nosili su imovinu egipćana.

36 Ali božanski glas dođe Mojsiju da udari more sa štapom i podeli ga. Kad Mojsije ču to, on dodirnu vodu sa štapom i tako tekuća voda se odvoji i sila pređe suhim putem.

37 On (Artapanus) je rekao da kad egipćani odoše za njima i progoniše, vatra je zasjala nasuprot njih i more opet potopi put. Svi egipćani behu uništeni i sa vatrom i potopom. Židovi izbegoše opasnost i provedoše četrdeset godina u divljini. Bog je spuštao za njih jelo kao proso, vrlo sličan boji snijega. On reče da Mojsije je bio visok, rumen, sive duge kose, najčasniji. On učini ove stvari kad je imao osamdeset devet godina .