Dela Barnabina

 

Dela Barnabina

Putovanja i mučeništvo Sv. Barnabe Apostola

 

Još od silaska i prisustva našega Spasitelja Isu Krsta, neumornog i dobrog i močnog Pastira i učitelja i ljekara, Ja gledah i vidjeh neizrecivu i svetu i čistu tajnu Kršćana, koji su držali nadu u svetost, i koji su označeni, i odkako sam mu revnosno služio Njemu, ja sam smatrao potrebnim da ispričam o tajnama koje sam čuo i vidio.

Ja Ivan, prateći svete apostole Barnabu i Pavla, bijući ranije sluga Kirila visokog sveštenika Jupitera, ali sad primajući dar Svetoga Duha kroz Pavla i Barnabu i Silu, koji behu vredni poziva, i koji krsti me u Ikoniumu. Nakon što sam bio kršten, ja videh izvesnog čovjeka kako stoji obučen u belu odeču, i on reče mi: Budi hrabar, Jovane, jer zasigurno tvoje ime će biti promenjeno u Marko, i tvoja slava će biti obznanjena u celomu svijetu. I tama u tebi je prošla dalje od tebe, i dato ti je razumevanje da znaš tajne Božje.

I kad ja videh viziju, postajući uveliko užasnut, ja odoh do nogu Varnavinih (Barnabinih), i rekoh mu tajne koje sam video i čuo od toga čovjeka. I apostol Pavle nije bio tu kad sam otkrio tajne. I Baraba mi reče: Ne reci nikomu čudo koje si video. Jer od mene također ove noći Gospod stade, govoreći, Budi hrabar, jer kao što si dao svoj život za moje ime smrti i progonstvo od tvoga naroda, tako ćeš također biti savršen. Štaviše, što se tiče sluge koji je sa tobom, uzmi ga sa sobom, jer on ima izvesne tajne. Sada, moje dete, drži sebi stvari koje si video i čuo, jer vreme će doći za tebe da ih otkriješ.

I Ja, bijući upućen u ove stvari od njega, ostah u Ikoniumu mnogo dana, jer tamo je bio svet čovek i pobožan, koji nas je također ugostio, čiju kuću Pavle je također osveštao. Otamo, stoga, mi dođosmo u Seleukiju, i nakon stajanja tri dana odplovismo dalje ka Kipru, i ja sam služio njima dok nismo obišli ceo Cipar. I otplovivši od Kipra, mi stadosmo u Pergi Pamfilije. I tamo ja stadoh oko dva meseca, želeći da plovim do zapadnih oblasti, i Sveti Duh mi nije dopustio. Okrečući se, stoga, ja opet tražih apostole, i naučivši (saznavši) da su u Antiohiji, Ja odoh š njima.

I ja nađoh Pavla u krevetu u Antiohiji od muka putovanja, koji također videći me, bio je neizmerno tužan zarad mog zadržavanja u Pamfiliji. I Varnava (Barnaba) dolazeći, ohrabri ga, i okusi hleba, i on uze malo od njega. I oni propovedahu riječ Gospodnju, i prosvijetliše mnoge od Židova i Grka. I ja jedino prisustvovah njima, i bojah se Pavla da dođem blizu njega, oboje jer on držao me da sam proveo mnogo vremena u Pamfiliji, i jer on je bio tiho ljut na mene. I ja dadoh pokajanje na mojim koljenima na zemlju Pavlu, i on nije htio prihvatiti. I kad ja ostah oko tri Subote u moljenju na mojim koljenima, nisam mogao da ga udovoljim oko sebe, jer njegova velika tuga protiv mene je bila zarad moga držanja nekoliko pergamenata u Pamfiliji.

I kad se dogodilo da su završili naučavanje u Antiohiji, na prvu sedmicu oni uzeše naum da zajedno odu u istočna mesta, i nakon toga da odu u Kipar, i nadgledaju sve crkve u kojima su govorili riječ Božju. I Barnaba je zamolio Pavla da ide prvo do Cipra, i vidi njegove u njegovom selu, i Lucius je molio ga da pogleda i njegov grad Kirenu. I vizija je bila viđena od Pavla u snu, da on treba da požuri u Jerusalem, jer braća su očekivala ga tamo. Ali Barnaba je požurivao  da treba da odu na Kipar, i provedu zimu, i tad da idu u Jerusalim na praznik. Velika prepirka, potom, ustane između njih. Dela 15:39 . I Barnaba me tražio da ga pratim, jer je on bio njihov sluga od početka, i zarad jer sam služio im u celom Cipru dok nisu došli u Pergu Pamfilijsku, i tamo su ostali mnogo dana. Ali Pavle je vikao protiv Barnabe, govoreći: Nemoguće je za njega da ide sa nama. I oni koji su bili sa nama tražili su da ih pratim, jer bio je zavjet na meni da slijedim ih do kraja. Tako da Pavle reče Barnabi: Ako uzmeš Ivana koji se preziva Marko sa tobom, idi drugim putem, jer on neće doći sa nama. I Barnaba dolazeći sebi, reče: Milost Božja ne zavređuje njemu koji je jednom služio Evanđelju i potovao sa nama. Ako , stoga, ovo je prihvatljivo sa tobom, Oče Pavle, Ja ću uzeti ga i ići. I on reče: Idi u milosti Hristovoj, i mi u snazi Duha.

Stoga, savivši njihova kolena, oni su molili Boga. I Pavle, vapeći glasno, plakao je, i na isti način također Barnabas, govoreći jedan drugome: Bilo bi dobro za nas, iz prva, tako i poslednje, da radimo zajednički među ljudima, ali budući da je tako izgledalo vama, Oče Pavle, moli za mene da moje delo bude savršeno za pohvalu, jer ti znaš kako sam ja služio vam također do milosti Hristove koja je data vama. Jer ja idem u Kipar, i žurim da izvršim savršeno, jer ja znam da više neću videti tvoje lice, O Oče Pavle. I pavši na zemlju pred njegove noge, on je plakao dugo. I Pavle reče mu: Gospodar je stao uz mene ove noći, govoreći, Ne primoravaj Barnabu da ne ide u Kipar, jer tamo je pripravljeno za njega da prosvijetli mnoge, i idi također, u milosti koja ti je data, u Jerusalem da se pokloniš u svetome mestu, i tamo će ti biti pokazano gde tvoje mučeništvo je pripravljeno. I mi pozdravismo jedno drugog, i Barnaba uze me sebi.

I došavši u Laodikeju, mi tražismo da pređemo u Cipar, i našavši brod idući u Cipar, mi otplovismo. I kad smo plovili, vjetar je bio nasuprot. I mi dođosmo to Korazije, i idavši do obale gde je bio izvor, mi odmorismo tamo, ne pokazujući se ikome, kako nitko ne bi znao da Varnava je odvojen od Pavla. I otplovivši od Korasije, mi dođosmo u oblasti Isaurije, i tamo dođe do izvesnog otoka zvanog Pitusa, i oluja je došla, mi ostasmo tamo tri dana, i izvesan pobožan čovek nas je ugostio, po imenu Eufemus, koga također Barnaba uputi u mnoge stvari vjere, sa celom njegovom kućom.

I otamo mi plovismo pored Akonezije, i dođosmo u grad Anemurium, i ušavši u njega, mi nađosmo dva grka. I dolazeći nama, oni upitaše odakle idemo i ko smo. I Barnaba reče im: Ako želiš da znaš tko smo mi, odbaci svoju odeću koju imaš, i ja ću staviti na tebe odeću koja nikad neće postati nečista, jer niti je tamo u njoj išta prljavo, već je sve zajedno sjajno. I bijući začuđen govorenjem, oni upitaše nas: Šta je ta odeća koju ćete vi dati nama? I Barnaba reče im: Ako priznate svoje grehe, i potčinite sebe našemu Gospodinu Isusu Hristu, primiti ćete tu odeću koja je nepokvarljiva za uvek. I bijući uboden u srce od Svetoga Duha, oni padoše pred njegove noge, moleći i govoreći: Mi molimo te, oče, daj nam tu odeču, jer mi verujemo u živoga i istinitoga Boga koga objavljuješ. I vodeći ih dole do izvora, on ih je krstio u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I oni su znali da su obučeni u moč, i svetu odoru. I uzevši od mene jedan ogrtač, on stavi je na jednoga, a njegova vlastita odeću on stavi na drugog. I oni donesoše novac njemu, i odmah Barnaba dade ga siromašnima. I od njih također pomorci su mogli da dobiju mnoge stvari.

I došavši do obale, on govori sa njima riječ Božiju, i on blagoslovivši ih, mi pozdravismo ih, i odosmo na palubu broda. I jedan od njih koji se zove Stefan želio je da nas prati, i Barnaba mu nije dozvolio. I mi, prešavši preko, plovili smo do Kipra po noći, i došavši domesta zvanog Kromiacita, mi nađosmo Timona i Aristona hramovne službenike, u čijoj kući smo se također ugostili.

I Timon je bio u nevolji zarad vručice. I položivši svoje ruke na njega, mi odmah uklonismo vručicu, prizvavši ime Gospoda Isusa. I Barnabas je primio spise od Mateja, i knjigu riječi Božje, i pripovijedanje o čudima i učenju. Ovaj Barnabas je polagao na bolesne u svakome mjestu u koje smo došli, i on odmah bi ih izliječio od njihovih muka.

I kad smo došli u Lapitus, idolopoklonički praznik se slavio u teatru, oni nam nisu dozvolili da idemo u grad, već mi se odmorismo zamalo na vratima. I Timon, nakon što je ustao od svoje bolesti, dođe k nama. I otišavši dalje od Lapitusa, mi putovasmo kroz planine, i došavši do grada Lampadistusa, kojemu Timon je bio rođak, kome, našavši također da Heraklius je tamo, mi besmo ugošćeni od njega. On je bio od grada Tamasusa, i došao je da posjeti svoje rođake, i Barnabas, gledajući čvrsto na njega, prepozna ga, našavši sa njim se ranije u Citiumu sa Pavlom, komu također Sveti Duh je dao krštenje, i on je promenio svoje ime u Herakleides. I postavivši ga biskupom nad Kiprom, i potvrdivši crkvu u Tamasusu, mi ostavismo ga u kući njegove braće koji stanovahu tamo.

I prešavši planinu zvanu Kionod, mi dođosmo do Starog Pafosa, i tamo nađosmo Rodona, hramovnog slugu, koji također, pošto je uzvjerovao, pratio nas je. I mi sretosmo nekog Židova, po imenu Barjesus, dolazeći iz Pafosa, koji je prepoznao Barnabu, i bijući prije sa Pavlom. On nije želio uči u Pafos, već okrenuvši se, mi doiđosmo u Kurium.

I mi nađosmo da neki odvratan narod je bio izvodio na putu blizu grada, gde mnoštvo žena i ljudi goli su izvodili trku. I tamo je bila velika obmana i grešenje u tome mestu. I Barnabas okrečući se, prekori ih, i zapadni deo pade, tako da mnogi behu ozleđeni, i mnogi od njih također umreše i ostatak uteče u hram Apola, koji je bio zatvoren na ulazu u grad, koji bi zvan svetim. I kad mi dođosmo blizu hrama, veliko mnoštvo židova koji behu tamo, bijući stavljeni u njega od Barjesusa, stajali su van grada, i nisu dopuštali nam da idemo u grad, već mi provedosmo večer pod drvetom blizu grada, i odmorismo tamo.

I sledeći dan, mi dođosmo u neko selo gde Aristoklinus je živeo. On bijući gubavac, bio je očišćen u Antiohiji, koga isto Pavle i Barnaba su postavili biskupom, i poslali u njegovo selo u Kipar, jer tamo behu mnogi Grci. I mi besmo ugošćeni u pećini od njega u planini, i tamo mi ostasmo jedan dan. I otamo mi dođosmo u Amataus i tamo bi veliko mnoštvo Grka u hramu u planini, niskih žena i ljudi posipali libacije (ljevanice). Tamo također Barjesus, polazeći od nas, stekao je nad narodom Židova, i nije nam dozvolio da uđemo u grad, ali izvesna udovica, osamdeset godina stara, bijući izvan grada, i ona također nije obožavala idole, dolazeći napred ka nama, uze nas u njenu kuću jedan čas. I kad mi izađosmo mi otresosmo prašinu sa naših nogu protiv hrama gde libacija odvratna je bila.

I odlazeći od tamo, mi prođosmo kroz pusta mesta, i Timon također pratio nas je. I dolazeći u Citium, i tamo bivajući velika buka tamo također na njihovom hipodromu, saznavši ovo, mi izađosmo iz grada, pošto smo otresli prašinu sa naših nogu, jer nitko nas nije primio, osim što smo odmorili jedan čas na vratima blizu vodovoda.

I otplovivši u brodu iz Citiuma, mi dođosmo u Salamis, i stadosmo u takozvanim otocima, gde je bilo mesto puno idola, i tamo bi veliki praznik i libacije. I našavši Herakleida tamo ponovo, mi uputismo ga da objavi Evanđelje Božje, i da postavi crkve, i služi u njima. I otišavši u Salamis, mi dođosmo do sinagoge blizu mjesta zvanog Biblija, i kad smo ušli u njega, Barnabas, odmotavši Evanđelje koje je primio od Mateja svoga sudruga, počeo je da naučava Židove.

I Barjesus, stigavši nakon dva dana, nakon što nekoliko židova nisu bili upućeni, bi bijesan, i donese zajedno svo mnoštvo Židova, i oni položivši na Barnabu, željeli su da ga predaju Hipatiju, upravitelju Salamisa. I vezavši ga da ga odvedu upravitelju, i pobožan Jebusit, rođak od Nera, došavši u Kipar, Židovi, saznavši ovo, uze Barnabu po noći i veza ga kanapom za vrat, i vukavši ga do hipodroma iz sinagoge, i izašavši iz grada, stajući oko njega, oni spališe ga vatrom, tako da čak njegove kosti su postale prah. I odmah te noći, uzevši njegov pepeo, oni baciše ga u tkaninu, i osiguravši ga olovom, oni namjeravahu da ga bace u more. Ali ja, nalazeći priliku u noći, i bijući sposoban zajedno sa Timonom i Rodonom da nosim, mi dođosmo u izvesno mjesto, i našavši pećinu, stavismo tamo, gde narod Jevusita je ranije živeo. I našavši tajno mesto u njemu, mi ga odnesosmo, sa spisima koje je on primio od Mateja. I bio je četvrti čas noći druge sedmice.

I kad besmo sakriveni u mestu, židovi učiniše ne malu potragu za nama, i skoro našavši nas, oni progoniše nas daleko do sela Ledrijana, i mi, našavši tamo također pećinu blizu sela, uzesmo utočište u njoj, i tako izbegosmo ih. I mi besmo sakriveni u pećini tri dana, i židovi otišavši, mi dođosmo i ostavismo mesto po noći. I uzevši sa nama Aristona i Rodona, mi dođosmo do sela Limnesa.

I došavši do obale, mi nađosmo Egipatski brod, i otplovivši sa njime, mi stadosmo u Aleksandriji. I tamo ja ostah, učeći braću da je došla riječ Gospodnja, prosvetljavajući ih, i naučavajući što sam bio učio od apostola Hristovih, koji također krstiše me* u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, koji također promeniše moje ime u Marko u vodi krštenja, sa kojom također ja nadam se da donesem slavu Božju kroz Njegovu milost, jer Njemu je hvala i večna slava. Amin.

Putovanja i muka svetoga apostola Barnabe je ispunjena kroz Boga.

 

Izvor, Prevod od Alexander Walker. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8. http://www.newadvent.org/fathers/0817.htm

 

*

Napomena prevodioca: U tekstu se kaže ''krstiše me, a ne hrstiše me, u smislu zvanja krščanini ili hriščanin, kao da bi se videlo je li križ, krst ili hrst, što i ne mora biti tačno, čisto jezičko zapažanje prevodioca, nad neobjašnjenom verom crkve a koja se stavlja pred narod neobjašnjena a u kojoj nauci mogu biti mnoge stvari koje nisu sukladne sa Bogom, stvari treba proveravati.)