Dela Petra i Andrije
Iz Bodlejanskog rukopisa
Bilo je to kad je Andrej apostol
Hristov izašao i grada ljudojeda, vidio se svijetli oblak koji ga je ugrabio, i
odveo ga do planine gde Petar i Matej i Aleksandarje sjedio. I kad on vidje ih,
oni pozdraviše ga sa velikom radošću. Tad Petar reče njemu: Šta se dogodilo
tebi, brate Andrej? Jesi li posejao riječ istine u zemlji ljudojeda ili ne?
Andrija mu odgovori: Da, oče Petre, kroz tvoje molitve,ali ljudi toga grada su
mi učinili mnoge pakosti, jer vukli su me kroza njihove ulice tri dana, tako da
je moja krv umrljala celu ulicu. Petar mu reče: Budi čovek u Gospodaru, brate
Andrija, i dođi ovamo, i odmori od tvog rada. Jer ako dobar zemljoradnik vredno
ore zemlju, ono će također dati plod, i odmah sva njegova muka će se okrenuti u
radost, ali ako radi, i njegova zemlja ne donosi ploda, on ima duplu muku.
I dok je on tako govorio, Gospod
Isus Hrist pojavi se njima u obliku deteta, i reče im: Pozdrav, Petre, biskupe
cele moje Crkve! Pozdrav Andrija! Moji sunasljednici, budite hrabri, i borite
se za čovječanstvo, jer uistinu kažem vam, vi čete izdržati muke u ovome
svijetu za čovečanstvo. Ali budite smjeli, ja ću vam dati odmor u času odmora u
kraljevstvu moga Oca. Ustanite, stoga, i idite u grad varvara, i propovijedajte
u njemu, i ja ću biti sa vama u čudima koja će se dogoditi u njemu vašim rukama.
I Gospodin Isus, nakon što ih je pozdravio, ode u nebesa u slavi.
I Petar, i Andrija, i Aleksandar i
Rufus i Matija, odoše u grad barbara. I nakon što su došli blizu grada, Andrej
odgovori i reče Petru: Oče Petre, hočeš li opet proči muke u ovome gradu, kao u
zemlji ljudojeda? Petar mu reče: Ja ne znam, Ali pogledaj, tamo je stariji
čovjek pred nama sije u polju, ako odemo njemu, hajde da mu kažemo, Daj nam
hljeba, i ako nam da hleba, znati čemo da nečemo stradavati u ovome gradu, ali
ako nam kaže, Mi nemamo hleba, na drugu ruku, mi čemo znati da stradavanje
ponovno nas čeka. I kad su došli do starca, Petar mu reče: Pozdrav, rataru! A
ratar odgovori im: Pozdrav vama, trgovci! Petar mu reče: Imaš li hleba da daš
ovoj deci, jer smo u potrebi? Starac im reče: Sačekaj malo, i pogledaj za
volovima, i oranju, i zemlji, da ja mogu otići u grad, i nabaviti vam pogače.
Petar mu reče: Ako nam daš gostoprimstvo ,mi čemo paziti na stoku i polje.
Starac reče: Neka bude tako. Petar mu reče: Jesu li volovi tvoji vlastiti?
Starac reče: Ne, unajmio sam ih. Petar mu reče: Idi u grad. I starac ode u
grad. I Petar usta, i ogrnu se ogrtačem i njegovom pod-odećom, i reče Andreju:
Nije pravo za nas da odmaramo i budemo beskorisni, iznad svega, kada starac
radi za nas, ostavivši svopj vlastiti rad. Petar uze plug, i poseja pšenicu. A
Andrej je bio iza volova, i reče Petru: Oče Petre, zašto donosiš muku na nas,
naročito kad smo dovoljno radili već! Potom Andrej uze plug iz Petrovih ruku, i
posija pšenicu, govoreći: O sjeme bačeno na zemlju u polju pravednika, iznikni,
i dođi ka svetlu. Neka mladi ljudi grada također izađu, koje ja nađoh u jami
uništenja do danas, jer gle, apostoli Hrista dolaze u grad, opraštajući grehe
onima koji veruju u njih, i liječeći svaku bolest. Moli za mene, da On ima
milosti nada mnom, i da ja budem izbavljen iz ove tjeskobe.
I mnogi iz mnoštva vjerovaše u
Hrista, zarad govorenja žene, i oni padoše na noge apostola, i obožavaše ih. I
oni staviše svoje ruke na njih. I oni izliječiše one u gradu koji behu bolesni,
i dadoše vid slijepima, i sluh gluhima, i izbacivahu demone. I sve mnoštvo
veličaše Oca, i Sina i Duha Svetog.
I tamo bi izvjesni bogat čovek u
gradu, zvan Onesiforus. On, videći čuda učinjena od apostola, reče im: Ako ja
verujem u vašega Boga, mogu li ja također činiti čuda kao vi? Andrej mu reče.
Ako napustiš sve što ti pripada, i tvoju ženu i decu, kao što smo mi učinili,
ti češ također činiti čuda. Kad Onesifor je čuo ovo, on bi ispunjen bijesom, i
uze svoj ogrtač i baci ga preko Andrejevog vrata i udari ga, i reče mu: Ti si
vračar. Kako ti prisiljavaš me da napustim moju ženu, i moju decu, i moje
imanje? Tad Petar, okrenuvši se i videći ga da udara Andreja, reče mu: Čovjeće,
prestani udarati Andriju. Onesifor mu reče: Ja vidim da si ti osečajniji nego
on. Dali ti onda kažeš mi da napustim moju ženu, i moju decu, i moja dobra. Šta
kažeš? Petar mu reče: Jednu stvar ti kažem: lakše je kamili proći kroz oko
igle, nego bogatašu uči u kraljevstvo nebesko. Kad Onesifor je čuo ovo, on je
još više bio gnjevan i ljut, i uze svoj ogrtač sa vrata Andreja, i baci ga na
vrat Petrov, i tako on ga je vukao govoreći: Uistinu ti si veliki vračar, više
od drugog, jer kamila ne može proči kroz oko igle. Ali ako mi pokažeš ovo čudo,
Ja ću verovati u tvoga Boga, i ne samo Ja, već ceo grad. Ali ako ne, biti češ
bolno kažnjen usred grada. I kad Petar ču ovo, on bi neizmerno tužan, i stade i
ispruži svoje ruke prema nebu, i molio je, govoreći: O Gospode naš Bože,
poslušaj me ovaj put, jer oni če nas zarobiti Tvojim rečima: jer nijedan prorok
nije govorio da bi izložio svoje objašnjenje, i nijedan praotac da bi mi znali
tumačenje njegovo, i sad mi tražimo za sebe objašnjenje sa smjelošću. Nemoj
onda, Gospode, ne pogledati nas, jer ti si On koji je hvaljen od heruvima.
I nakon što je rekao ovo,
Spasitelj se pojavi u obliku deteta od dvanaest godina, nosećilanenu odeću, i
On reče njima: Budite hrabri, i ne drhtite, moji izabrani učenici, jer ja sam
sa vama uvijek. Neka igla i kamila budu doneseni. I nakon što je izgovorio ovo,
On ode u nebesa. I tamo je bio izvjesni trgovac u gradu koji je verovao u
Gospoda kroz Apostola Filipa, i kad je on čuo ovo, on otrča i potraži za iglu
sa velikim okom, da učini uslugu apostolima. Kad Petar je uvidio ovo, on reče:
Moj sine, ne traži za velikom iglom, jer ništa nije nemoguće sa Bogom, radije
donesi nam malu iglu. I nakon što je igla donesena, i svo mnoštvo grada je
stajalo da vidi, Petar pogleda i vidje kamilu da stoji. I on naredi njoj da
bude dovedena. Tad on učvrsti iglu u zemlju, i plakao je glasno, govoreći: U
ime Isusa Hrista, koji je razapet pod Pontijusom Pilatom, Ja naređujem ti, O
kamilo, da ideš kroz oko igle. Tad oko igle bi otvoreno kao vrata, i kamila
prođe kroz nju, i sve mnoštvo je videlo. Opet Petar reče kamili: Idi opet kroz iglu.
I kamila ode drugi put. Kad Onesifor vidje ovo, on reče Petru; Uistinu ti si
veliki vračar, ali ja ne verujem ukoliko ja pošaljem i izvedem kamilu i iglu. I
on pozva jednoga od njegovih slugu, i reče njemu nasamo: Idi i dovedi mi ovamo
kamilu i iglu, nađi također nečistu ženu, i prisili je da dođe ovde, jer ovi
ljudi su vračari. I Petar uvidjevši tajnu kroz Duha, reče Onesiforusu: Pošalji
i dovedi kamilu, i ženu, i iglu. I kad ih dovede, Petar uze iglu, i učvrsti je
u zemlju. I žena je sjedila na kamili. Tad Petar reče: U ime našega Gospoda
Isusa Hrista razapetoga, Ja naređujem ti, O kamilo, da ideš kroz ovu iglu. I
odmah oko igle bi otvoreno, i posta kao vrata, i kamila prođe kroz nju. Petar
opet reče kamili: Idi kroz njih ponovo, da svi mogu vidjeti slavu našega
Gospodina Isusa Hrista, kako bi neki mogli vjerovati u Njega. Tad kamila opet
ode kroz iglu. I Onesifor videći to, plakao je, i rekao: Uistinu velik je Bog
Petrov i Andrijin, i Ja od vremena daljenjeg verujem u ime našega Gospodara
Isusa Krista. Sad zato, čuj moje riječi, O Petre, Ja imam žitne zemlje,
vinograda, i polja, ja imam također dvadeset i sedam funti (13 kg) zlata, i
pedeset funti (23 kg) srebra, i imam mnogo robova, Ja dajem moje posede
siromašnima, da ja također mogu učiniti čuda kao ti. I Petar je tužio da moči
ne mognu raditi u njemu, videći da on nije primio pečat u Hristu. I dok je on
razmatrao ovo, gle, glas sa nebesa mu reče: Učini mu šta želi, jer ja ću
izvršiti za njega šta želi. Petar mu reče: Moj sine, dođi ovamo, učini kako mi
činimo. I Onesifor dođe, i stade pred kamilu i iglu, i reče: U i(me)...rukopis
naglo završava ovde.
No comments:
Post a Comment