Mučeništvo Bartolomeja

 

Mučeništvo Bartolomeja

 

Povjesničari govore da Indija je podeljena u tri dela, prvi je rečeno da je kraj Etiopije, drugi Medije, i treći završava zemlju, i jedan dio nje završava u tami, a drugi u okeanu. U ovu Indiju,stoga, sveti Bartolomej apostol Hrista je otišao, i uzeo svoje uglove u hramu Astarte, i živeo je tamo kao jedan od hodoćasnika i siromašan. U ovom hramu, potom, bio je idol zvan Aštarut, za kojega se pretpostavljalo da leči nemoćne, ali prije svega povređuje sve. I ljudi su bili u celom nezanju istinitoga Boga, i od želje za znanjem, već radije od teškoća da idu ijednomu drugomu, oni svi pobegoše za utočištem krivim bogovima. I on donese na njih nevolje, slabosti, štete, nasilje, i mnogo nevolja, i kad iko je žrtvovao njemu, demon, odilazeći, pojavljivao se da da lek osobi u nevolji, i glupi ljudi, videći ovo, verovahu u njega. Ali demoni su se popvlačili, ne jer su željeli da izleče ljude, već da bi ih još više napadali, i radije imali su ih u njihovoj moči, i misleći da su izlečeni celo, oni koji žrtvovahu njima behu više bolesni u duši.

I dogodilo se, da dok je sveti apostol Hristov, Vartolomej, stajao tamo, Astarut nije davao odgovora, i nije mogao lečiti. I kada hram je bio pun bolesnih, koji žrtvovahu k njemu danju, Aštarut nije davala odgovora, i bolesne osobe koje su došle iz dalekih zemalja su bili ležali tamo. Kad, stoga, u tom hramu niti jedan idol nije mogao da da odgovor, i nije bilo od koristi onima koji su žrtvovali njima niti onima koji su bili u nevoljama smrti zarad njih, oni behu primorani da idu u drugi grad, gde je bio hram idola, gde njihov veliki i najcenjeniji bog bi zvan Beher. I osveštavši tamo, oni su tražili, moleći zašto njihov bog Astarut nije im odgovorio. I demon Beher je odgovorio i rekao im: Od dana i časa kada je istiniti Bog, koji stanuje u nebesima, poslao svoga apostola Vartolomeja u oblasti ovde, vaš bog Astarut je privezan lancima vatre, i ne može niti pričati niti disati. Oni mu rekoše: A tko je taj Bartolomej? On odgovori: On je prijatelj Svemoćnoga Boga, i baš je došao u ove delove, da bi oduzeo sve koji veruju u idole u ime njegova Boga. I sluge grka rekoše mu: Reci nam kako izgleda, da možemo da ga nađemo.

I demon odgovori i reče: On je crne kose, i rutav, lijepe kože, velikih očiju, lijepih nosnica, njegova uha sakrivena od kose glave, sa ćutom bradom, i nekoliko sive kose, srednje visine, i niti visok niti nizak, već srednji, obučen sa belim orgtačem oivičenim ljubičastom, i na njegovim ramenima veoma beo ogrtač, i njegova odeća je bila nošena dvadeset i šest godina, ali niti je prljava, niti ostarila.  Sedam puta u danu on kleči ka Gospodaru, i sedam puta noću on moli Gospoda. Njegov glas je kao zvuk jake trube, sa njima idu anđeli Božiji, koji ne dopuštaju mu da oteža, niti ogladni, niti da ožedni, njegovo lice, i njegova duša i njegovo srce su uvijek zadovoljni i u radosti, on predviđa sve, on zna i govori svaki jezik svakoga naroda. I gle sad, ubrzo kako me pitaš, ja ti govorim o njemu, gle, on zna; jer anđeli Gospodnji mu govore, i ako želiš da potražiš ga, ako je on voljan on će ti se pojaviti, ali ako nije voljan, ti ga nečeš naći. Ja te molim , stoga, ako češ ga naći, moli ga da ne dolazi ovamo, da ne bi njegovi anđeli učinili meni kao što su učinili mome bratu Astarutu.

I kad je demon rekao ovo, on je šutio. I oni se vratiše, i počeše da gledaju u svako lice hodočasnika i siromašnih ljudi, i za dva dana nisu ga mogli naći nigde. I dogodilo se, da jedan koji je bio demonizovan postavljen da radi je plakao: Apostole Gospodnji, Bartolemeju, tvoje molitve me spaljuju. Tad reče apostol njemu: Šuti, i izađi iz njega. I u tom času, čovjek koji je bolovao pun demona za mnogo godina bi oslobođen.

I Polimius, kralj te zemlje, dogodilo se da je stajao nasuprot apostola, i on je imao kćerku demonizovanu, to jest, ludu. I on je čuo o demonizovanim koji su bili izlečeni, i posla glasnike do apostola, govoreći: Moja kćer je teško rastrgana: Preklinjem te, zato, kao što si izbavio onoga koji se patio mnoge godine, da također učiniš moju kćer oslobođenom. I apostol usta, i ode sa njima. I on je video kraljevu kćer okovanu lancima, jer ona je uobičajavala da cepa u delove sve njene delove, i ako bi neko došao blizu nje, ona je uobičajavala da grize, i nitko nije smio da dođe blizu nje. Sluge mu rekoše: A tko se usuđuje da je dotakne? Apostol odgovori im: Oslobodite je, i pustite. Oni mu rekoše ponovo: Mi je imamo u moči dok je vezana, a ti govoriš nam da je odriješimo? Apostol im reče: Pogledajte, Ja držim njenog neprijatelja vezanog, i da li se čak sad bojite nje? Idite i oslobodite je, i kada uzme hrane, neka odmori, i rano sutra dovedite je meni. I oni odoše i učiniše kako apostol je zapovijedio im, i potom demon nije mogao da dođe blizu nje.

Tad kralj natovari kamile sa zlatom i srebrom, dragim kamenjem, biserima i odećom, i tražio je da vidi apostola, i učinivši znatan trud, ne nađe ga, on donese sve nazad u svoju palaču.

Dogodilo se kada noć je prošla, i slijedeći dan je svitao, sunce se dizalo, apostol se pojavi sam kod kralja u njegovoj sobi i reče mu: Zašto si me tražio juče celi dan sa zlatom i srebrom, i dragim kamenjem, biserima i odećom? Za te darove osobe koje žude za tim traže zemaljske stvari, ali ja ne tražim ništa zemaljsko, ništa tjelesno. Stoga ja želim da te naučim da Sin Božiji udostojio se da bude rođen kao čovjek iz utrobe djevice. On je začet u utrobi device, On je uzeo sebi nju koja je uvek bila djevica, imajući unutar sebe Njega koji je stvorio nebesa i zemlju, more, i sve šta je u njemu. On, rođen od djevice, kao čovjek, uze sebi početak vremena, On koji nema početak vremena ni dana, ali On sam učini svaki početakm, i sve stvoreno, bilo u stvarima vidljivim ili nevidljivim. I kao ova djevica što nije znala čovjeka, tako ona, sačuvavši svoje devičanstvo, zaklela se zavjetom Gospodu Bogu. I ona je bila prva koja učini tako. Jer, od vremena kad je čovjek postojao od početka svijeta, nijedna žena nije učinila zavjet ovakvim načinom života, ali ona, kako je bila prva među ženama koja je voljela ovo u njenom srcu, reče, Ja ti prinosim, O Gospode, moje devičanstvo. I , kao što sam ti rekao, nitko od ljudi nije se usuđivao da kaže riječ, a ona bi pozvana zarad spasenja mnogih, gledala je ovo – da ostane djevica kroz ljubav Božju, čista i neuprljana. I odjednom, kad je bila zatvorena u svojoj sobi, arhanđel Gavrilo se pojavi, svetao kao sunce, i kad je ona bila užasnuta pogledom, anđeo joj reče, Ne boj se, Marija, jer ti si našla milost pred Gospodinom, i ti češ zatrudnijeti. I ona se presta bojati, i stade, i reče, Kako će to biti meni, budući da ne znam čovjeka? Anđeo odgovori joj, Sveti Duh će doći na tebe, i moč Svevišnjega će te zasjeniti, zato će sveta stvar koja će biti rođena od tebe biti zvan Sin Božiji. Tako, zato, kad anđeo ode od nje, ona izbjegne kušanje đavola, koji je prevario prvoga čovjeka kad se odmarao. Jer, kušajući sa drveta neposlušanja, kada žena mu reče, Jedi, on jede, i tako je prvi čovjek izbačen iz raja, i istjeran u ovaj život. Od njega je rođena sva ljudska rasa. Tad Sin Božiji budući rođen od device, i postavši savršen čovek, i bijući kršten, i nakon Njegova krštenja je postio četrdeset dana, iskušitelj dođe i reče mu: Ako si Sin Božiji, reci ovomu kamenju da postane hleb. A on odgovori: Ne samo od hleba da će čovek živjeti, već od svake Božije riječi. Luka 4:1-13. Tako đavao, koji kroz jedenje je pobedio prvoga čovjeka, bi pobeđen kroz post od drugoga čovjeka, i kao što on kroz samouzdržanje je pobedio prvoga čoveka, sin od djevice zemlje, tako mi čemo pobediti kroz post drugoga Adama, Sina Djevice Marije.

Kralj mu reće: A kako je to da si ti rekao sad da je ona prva djevica od koje je rođen Bog i čovek? I apostol odgovori: Dajem zahvalu Gospodu da si me čuo dobro. Prvi čovjek, je bio zvan Adam, on je oblikovan iz zemlje. I zemlja, njegova majka iz koje je bio, bila je devica, jer niti je bila nečista od ijedne krvi ljudske niti otvorena za pokop ikoga. Zemlja, tad, je bila kao djevica, u smislu da onaj koji je pobjedio sina djevice zemlje bude osvojen od Sina Djevice Marije. I , gle, on je osvojen, za svoje zlo umijeće, kroz jedenje sa drveta od koga čovjek, bijući zaveden, izađe iz raja, držao je raj zatvoren. Potom ovaj Sin od djevice pobijedi svo umijeće đavola. I njegovo umijeće bi takvo, da kad on vidje Sina djevice da posti četrdeset dana, on je znao u istini da On je istinit Bog. Istiniti Bog i čovjek, zato, nije dao Sebe da bude znan, osim oni koji su čisti u srcu. Matej 5:8 i koji služe Njemu dobrim delima. Đavo sam, stoga, kada vidje da nakon četrdeset dana On je opet gladan, bi prevaren mišlju da On nije Bog, i reče mu, Zašto si gladan? Reci ovom kamenju da postane hleb, i jedi. I Gospod odgovori mu, Slušaj, đavole, iako možeš da vladaš nad čovjekom, jer on nije držao zapovijesti Božje. Ja sam ispunio pravednost Božju tako što sam postio, i uništio tvoju moč, tako da više nečeš vladati nad ljudima. I kad on vidje sebe pobijeđenim, on opet uze Isusa na neizmerno visoku planinu, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta, i reče, Sve ovo dati ću tebi, ako padneš dole i pokloniš mi se. Gospod mu reče, Idi iza mene, Satano, jer je pisano, Obožavati češ Gospoda tvoga Boga, i Njemu samom češ služiti. I bilo je treće kušanje za Gospoda, on ga je uzeo na vrh hrama, i rekao, Ako si Sin Božiji, baci se dole. Gospod mu reče, Ti ne treba da kušaš Gospoda tvoga Boga. I đavo nesta. I on uistinu tad jednom pobijedi Adama, sina djevice zemlje, i triput pobijeđen od Hrista, Sina Djevice Marije.

I kad Gospod je pobjedio tirana, On posla svoje apostole u ceo svijet, da On može iskupiti svoj narod od zavođenja đavola, i jedan od tih sam ja, apostol Hristov. Zarad ovoga mi ne tražimo za zlatom i srebrom, već ga preziremo, jer mi radimo da budemo bogati u tom mjestu gde kraljevstvo Njegovo biva zauvek, gde niti nevolja, niti tuga, niti žalopojka, niti smrt, ima mjesta, gde tamo je večno blaženstvo, i neizreciva radost, i večno uzdizanje, i vječni počinak. Zato također demon sjedi u tvom hramu, koji čini odgovore tebi, držanjem u lancima kroz anđela Gospodnjeg koji me posla. Jer ako ćete vi biti kršteni, i želite sebe da prosvjetlite, učiniti ću da gledate Njega, i naučite od kakvih velikih zala ste iskupljeni. U isto vreme čujte također na koji način on povređuje sve one koji leže bolesni u hramu. Đavo sam vlastitim umijećem uzrokuje ljudi da budu bolesni, i opet izliječeni, u smislu da bi oni više verovali u idole, i u smislu da bi on imao mesta više u njihovim dušama, kako bi oni mogli reći stoki i kamenu, Ti si naš Bog. Jeremija 2: 27. Ali taj demon koji stanuje u idolu je držan u potčinjenosti, pobeđen od mene, i ne može da da odgovor onima koji žrtvuju i mole tamo. I ako hočeš da dokažeš da je tako, ja mu naređujem da se vrati u idola, i učiniti ću da prizna sa svojim ustima da je vezan, i sposoban da da odgovor.

Kralj mu reče: Sutra, na prvi čas dana, sveštenici će biti spremni da žrtvuju u hramu, i ja ću doći tamo, i moći ću da vidim ovo čudesno delo.

I dogodilo se u sledeći dan, dok su žrtvovali, đavo je počeo da plače. Odustanite, vi jadnici, od žrtvovanja k meni, da ne pretrpite gore zarad mene, jer ja sam vezan u vatrene lance, i držan u podložnosti od anđela Gospoda Isusa Krista, Sina Božjeg, koga su židovi razapeli, jer, bojeći se njega, oni osudiše njega na smrt. I on stavi na smrt Smrt samu, naš kralj, i on veza našega princa u okove vatrene , i u treći dan, bijući pobedio smrt i đavo, usta u slavi, i dade znak križa apostolima, i posla ih na četiri strane sveta, i jedan od njih je upravo ovde, me je vezao, i drži me podčinjena. Ja vas molim, dakle, molite ga zarad mene, da on može me osloboditi da idem u drugo boravište.

Tad apostol odgovori: Priznaj, nečisti demonu, tko je ko je povredio sve one koji su ležali ovde od teških bolesti? Demon odgovori: Đavo, naš vladar, onaj koji je vezan, on šalje nas protiv ljudi, da, povredivši prvo njihova tela, mi možemo tako također učiniti napad na njihove duše kada nam žrtvuju. Jer tad mi imamo celu moč nad njima, kada oni veruju u nas i žrtvuju nama. I kad, zarad nedaća učinjenih njima, mi se povlačimo, pojavljujemo se liječeći ih, i obožavani smo od njih kao bogovi, ali uistinu mi smo demoni, i sluge njega koji je razapet, Sina djevice, koji nas je vezao. Jer od toga dana u koji apostol Vartolomej dođe ja bih kažnjen, držan vezan u vatrenim lancima. I zarad ovoga razloga ja pričam, jer on mi je zapovijedio. U isto vreme, ne usuđujem se da govorim više kad apostol je prisutan, niti ja niti naši vladari.

Apostol mu reče: Zašto ne spasite sve koji su došli do vas? Demon mu reče: Kada mi ozlijedimo njihova tijela, ukoliko ne povredimo prvo njihove duše, mi ne puštamo njihova tela. Apostol mu reče: A kako ozleđujete njihove duše? Demon mu odgovori: Kada oni veruju da smo mi bogovi, i žrtvuju nama, Bog povlači se od onih koji žrtvuju, i mi ne odvlačimo patnje od njihovih tela, već se povlačimo u njihove duše.

Tad apostol reče narodu: Gladajte, bog bog za koga ste mislili da vas liječi, čini više nesreća vašim dušama i telima. Čujte da čak vaš Stvoritelj koji živi u nebesima, i ne veruje u beživotno kamenje i stoku(?). I ako želite da ja molim za vas, i da svi ovi prime zdravlje, srušite ovoga idola, i razbijte u komade, i kada učinite ovo, ja ću osveštati ovaj hram u ime našega Gospodara Isusa Hrista, i krsteći vas sve koji ste u njemu krštenjem Gospodnjim, i osveštati vas, Ja ću spasti sve.

Tad kralj dade zapovijedi, i sav narod donese užad i poluge, i nisu mogli da sruše idola. Tad im apostol reče: Odriješite užad. I kad su odriješili ih, on reče demonu koji stanuje u njemu: U ime Gospoda Isu Krsta, izađi iz ovoga idola, i idi u pusto mesto, gde ni krilato stvorenje izgovara plač, niti glas čovjeka se ikad čuo. I odmah on usta na riječ apostola, i podiže ga od temelja, i u isti čas svi idoli koji behu u tome mestu behu razbijeni u komade.

Potom svi plakaše u jedan glas, govoreći: On sam je Bog Svemočni koga Bartolomej apostol proglašava. Tad sveti Bartolomej, raširivši svoje ruke ka nebu, reče: Bog Abrahama, Bog Isaka, Bog Jakova, koji zarad spasenja ljudi je poslao Tvog jedino rođenog Sina, našega Gospodina Isu Krsta, kako bi On mogao otkupiti Njegovom vlastitom krvi sve koji su nas porobljene grehom, i objaviti nas da budemo Tvoji sinovi, da bi mi znali Tebe, istinitoga Boga, da Ti postojiš uvijek do večnosti Bog bez kraja: jedan Bog, Otac, priznat u Sinu i Sveti Duh, jedan Bog, Sin, slavljen u Ocu i Svetomu Duhu, jedan Bog, Sveti Duh, obožavan u Ocu i Sinu, i priznat kao istiniti, Otac nerođeni, Sin rođeni, Sveti Duh proizilazi, i u Tebi Ocu, i u Duhu Svetom, Ti jedini rođeni Sin našega Gospodina Isu Krsta je, u čije ime Ti si nam dao moč da liječimo bolesne, da liječimo uzete, da isterujemo demone, da podižemo mrtve: jer On reče nam, Uistinu ja vam kažem, da štogod tražite u moje ime vi čete primiti. Matej 21:22 Ja molim, stoga, da u Njegovo ime sve ovo mnoštvo bude spaseno, da svi znaju da Ti sam si Bog u nebesima, i u zemlji, i u moru, koji traži spasenje ljudi kroz istoga Isusa Krista našega Gospodina, sa kojim Ti živiš i vladaš u jedinstvu Duha Svetoga za uvek i uvek.

I kad svi odgovoriše Amen, odjednom se pojavi anđel Gospodnji, sjajeći sjajnije nego sunce, krilat, i drugih četiri anđela koja drže četiri ugla hrama, i sa njegovim prstom jedan zapečati hram i narod, i reče: Ovako kaže Gospodar koji me poslao, kao što ste svi očišćeni od svih svojih slabosti, i također ovaj hram će biti očišćen od sve nečisti, i od demona koji stanuju u njemu, koje apostol Božiji je odredio da idu u pusto mesto, jer tako je Bog zapovijedio mi, da ja mogu da ga objavim vama. I kad vi vidite Njega, ne bojte se ništa, već kada učinim znak krsta, tako također učinite vi sa vašim prstom pečatite svoja lica, i ove zle stvari će pobeći od vas. Tad on pokaza demona koji je stanovao u hramu, kao etiopljanin, crn kao čađ, njegovo lice oštro kao pasje, tankih obraza, sa kosom do njegovih nogu, očiju kao vatra, varnice su mu izlazile iz usta, i iz njegovih nosnica izlazio je dim kao sumpor, sa krilima uvijenim kao u dikobraza i njegove ruke behu vezane sa vatrenim lancima, i on je čvrsto držao. I anđel Gospodnji reče mu: Kao što apostol je zapovijedio, Ja vas puštam, idite gde glas čovjeka se ne čuje, i budite tamo do velikog dana suda. I kad on pusti ga, on pobeže, stenjuči i plačući, i nesta. I anđeo Gospodnji ode u nebo na očigled svih.

Tad kralj, a također i kraljica, sa njihova dva sina, i sa svim njihovim narodom, i sa svim mnoštvom grada, i svakoga grada okolo, i zemlje, i koje god zemlje njegova kraljevstva nad kojom je vladao, behu spaseni, i verovaše, i behu kršteni u ime Oca, i Sina i Svetoga Duha. I kralj položi ustranu njegov Diadem, i slijedio je Vartolomeja apostola Hristovog.

Nakon ovih stvari neverni grci, došavši zajedno do Astregeja kralja, koji je bio stariji brat kraljev koji je bio kršten, reče mu: O kralju, tvoj brat Polimius je postao učenik nekog vračara, koji je porušio njegove hramove, i razbio naše bogove u komade. I dok su oni tako govorili i plakali, gle, opet tamo dođu također neki drugi od okolnih gradova, i sveštenici i narod, i oni plakahu i činjahu optužbe pred kraljem. Tad kralj Astregej u bijesu posla hiljadu naoružanih ljudi zajedno sa tim sveštenicima, kako bi, gde god našli apostola, doveli ga njemu vezanog. I kad su učinili tako, i našli ga, i doveli ga, on im reče:Jesi li ti koji je izopačio moga brata od bogova? Komu apostol odgovori: Ja ga nisam izopačio, već ga okrenuo ka Bogu. Kralj mu reče: Jesi li ti onaj koji je učinio da naši bogovi budu razbijeni u komade? Apostol mu kaže: Ja dajem moč demonima koji su u njima, i oni razbijaju u komade nijeme i bezosečajne idole, da bi svi ljudi verovali u Boga Svemočnog, koji živi u nebesima. Kralj mu reče: Kao što si ti učinio moga brata da se odrekne svojih bogova, i veruje u tvoga Boga, tako ću ja isto učiniti da ti se odrekneš tvoga Boga i veruješ u moje bogove. Apostol mu reče: Ako bih imao lance i bio držan potčinjen od boga koje je tvoj brat obožavao, na moju zapoved idoli behu polomljeni u komade, ako ti isto možeš učiniti mome Bogu, možeš da me ubijediš da žrtvujem tvojim bogovima, ali ako ništa ne možeš učiniti mome Bogu, Ja ću razbiti sve tvoje bogove u komade, ali vjeruj u moga Boga.

I kad je on tako govorio, kralj je bio obavešten da ovaj bog Baldad i svi drugi idoli su pali, i razbijeni su u komade. Tad kralj podera ljubičasto u koje je bio odeven, i naredi da sveti apostol Vartolomej bude izudaran sa štapovima, i nakon što je bio tako izbičevan, da bude obezglavljen.

I brojno mnoštvo dođe iz svih gradova, do broja dvanaest hiljada, koji su verovali u njega zajedno sa kraljem, i oni su uzeli ostatke apostola sa pesmama hvale i sa svom slavom, i oni položiše ga u kraljevsku grobnicu, i veličaše Boga. I kralj Astregej čuvši ovo, naredi mu da bude bačen u more, i njegovi ostaci behu nošeni na otok Liparis.

I dogodilo se na trinaesti dan nakon što je apostol bio odnesen, da kralj Astregej je bio nadvladan demonom i jadno zadavljen, i svi sveštenici behu zadavljeni od demona, i stradahu zarad njihovog ustajanja protiv apostola, i tako umreše zlom sudbom.

I tamo je bio veliki strah i drhtanje, i svi dođoše Gospodu, i behu kršteni od prezbitera koji su bili određeni od svetoga apostola Vartolomeja. I prema zapovijedi apostola, svo sveštenstvo naroda učiniše Kralja Polimiusa biskupom, i u ime našega Gospoda Isusa Hrista on je primio milost liječenja, i počeo da čini znakove. I on osta u biskupiji dvadeset godina, i napredujući u svim stvarima, i upravljao je crkvom dobro, i vodio je u pravom mišljenju, on preminu u miru, i ode Gospodu, komu je slava i sila za uvek i uvek. Amen.