Dela i mučeništvo svetoga apostola Andrije
Prevod iz: Alexander Walker. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8.
Edited by Alexander Roberts, James Donaldson, and A.
Cleveland Coxe. 1886
Dela Andrije
Šta imamo sve, i za sveštenike i učitelje crkve u Ahaji, videli
sa našim očima, mi smo napisali svim crkvama utvrđenim u imenu Hrista Isusa, i
na istoku i zapadu, sjeveru i jugu. Mir vama, i svima koji veruju u jednoga
Boga, savršeno Trojstvo, istinskoga Oca nerođenog, istinskog Sina
jedno-rođenog, istinski Sveti Duh proizilazi iz Oca, i prebiva u Sinu, kako bi
se pokazao jedan Sveti Duh koji sadrži i biva u Ocu i Sinu u dragocjenom
Božanstvu. Ovu vjeru smo naučili od blagoslovenog Andrije, apostola našega
Gospoda Isusa Krista, čije stradanje također mi, smo stavili pred naše oči,
nismo se ustručavali da kažemo o tomu, prema stepenu mogučnosti koju imamo.
Prema prokonzulu Aegeteju, došavši u grad Patras, počeo je
da prisiljava one koji veruju u Hrista da obožavaju idole, koje blaženi
Andrija, trčeći reče: Pripalo je tebi, bijući sudija ljudi, da priznaš tvog
Sudiju koji je u nebesima, i priznavši Njega, da klanjaš se Njemu, i moleći
Njega koji je istinski Bog, da okreneš svoje misli dalje od onih koji nisu
istiniti bogovi.
Komu Agetej reče: Jesi li ti Andrija, koji uništavaš hramove
bogova, i nagovaraš ljude u religiju koja, budući da je kasnije se pojavila,
imperatori Rimljana dali su naređenja da je suzbiju?
Blaženi Andrej reče: Imperatori Rimljana nisu nikada poznali
istinu. A ovaj Sin Božiji, koji dođe zarad spasenja ljudi, javno poučava – da
oni idoli ne da nisu bogovi, već također najsramniji demoni, neprijatelji
ljudske rase, učeći ljude da vrijeđaju Boga, tako da, bijući napadan, On se
okrene i ne usliši, da zato, Njegovim okretanjem od njih i ne slušanjem njih,
da bi oni bili zarobljeni od đavola, i da bi oni digli ih do takvog stepena, da
kad oni izađu iz tijela budu nađeni pusti i goli, noseći ništa sa njima osim
grehove.
Agetej reče: To su suvišne i prazne reči, a što se tiče
tvoga Isusa, za objavljivanje tih stvari Židovima oni su ga prikovali na drvo
križa.
Blagosloveni Andrija odgovorajući, reče: Oh, ako bi ti
poznao tajnu križa, sa kojim razumni vole Stvoritelja života ljudske rase zarad
našeg održanja izdržao ovo drvo krsta, ne nevoljno, već voljno!
Aegetej reče: Videći to, izdan od njegova vlastita učenika,
i uhvaćen od židova, on je bio doveden pred sudiju, i prema njihovom zahtevu on
bi zakovan od upraviteljevih vojnika, na takav način kažeš da je voljno izdržao
drvo krsta?
Sveti Andrej reče: Zarad ovog razloga ja kažem voljno, jer
sam bio s njim kad je on izdan od svoga učitelja. Jer prije nego je On bio
izdan, On je govorio nama do spoznaje da On treba da bude izdan i razapet zarad
spasenja ljudi, i predskazao je da če On ustati ponovo na treći dan. Komu moj
brat Petar reče (Matej 16:22) Dalekop bilo od tebe, Gospode, nemoj da ovo bude.
I tako, bijući ljut, On reče Petru, Idi iza mene, Satano, jer ti nisi predan
stvarima Boga. I iu smislu da bi On najpotpunije objasnio da On voljno je
prošao stradanje, On nam reče, (Jovan 10:18) Ja imam moč da položim svoj život,
i imam moč da ga uzmem ponovo. I , na kraju svega, dok On je večerao sa nama,
On reče (Matej 26: 21) Jedan od vas će me izdati. Na ove riječi, stoga, svi
postavši neizmerno žalosni, u smislu da bi pretpostavili moraju biti slobodni
od sumnje, On je učinio to jasnim, govoreći, Komu dam komad hljeba iz moje
ruke, on je koji će me izdati. Kad, stoga, On dade jednomu od naših drugova
učenika, on dade zarad stvari koje dolauze kao da su one prisutne, On je
pokazao da On je voljom svojom izdan. Jer niti je On otrčao, i ostavio svoga
izdajnika u neuspehu, već ostajući u mestu u kojem je znao da je bio, On ga je
čekao.
Agetej reče: Čudim se da ti, budući da si osećajan čovjek,
želiš da ga podržiš u bilo kojim uslovima; jer, da li voljno ili nevoljno, sve
vreme, ti priznaješ da je bio vezan sa križ.
Blaženi Andrej reče: Ovo je šta kažem, da ako ti shvataš, da
velika je tajna križa, koju, ako želiš, ako ti je drago, da čuješ, poslušaš me.
Agetej reče: Tajnom ne može biti zvano, već kaznom.
Blagosloveni Andrej reče: Ova kazna je tajna čovjećjeg
ovaploćenja. Ako poslušaš sa imalo pažnje, dokazati ću ti.
Agetej reče: Ja uistinu slušam strpljivo, ali ti, ukoliko me
pažljivo ne slušaš, češ primiti tajnu krsta u sebi.
Blaženi Andrej odgovori: Da si se bojao drveta križa, ja ne
bih proglašavao slavu križa.
Agetej reče: Tvoj govor je ludost, jer ti objavljuješ da
krst nije kazna, i kroz tvoju glupost se ne bojiš kazne smrti.
Sveti Andrej reče: Nije kroz glupost, već kroz vjeru, da se
ja ne bojim kazne smrti, jer smrt greha je teška. I zarad ovoga želim da čujete
tajnu križa, kako bi vi možda, priznajući ga, verovali, i verujući postali
nekako ili drugačije obnovili vašu dušu.
Agetej reče: To što je pokazano da je stradalo za
obnavljanje. Misliš li da moja duša je stradala, da me činiš da priđem
obnovljenju nje kroz vjeru, ja ne znam što, o čemu si govorio?
Blagosloveni Andrej
odgovori: Ovo je što sam želio u vremenu da naučim, što također ja ću učiti i
učiniti javnim, da iako duše ljudi su uništene, one će biti obnovljene kroz
tajnu krsta. Jer prvi čovjek je kroz drvo sagrešenja doveden u smrt, i bilo je
potrebno za ljudsku rasu, da kroz trpljenje drveta, smrt, koja je došla u
svijet, bude izvedena. I budući da je prvi čovjek, koji je doveo smrt u svijet
kroz sagrešenje drveta, on je bio stvoren od čiste zemlje, bilo je potrebno da
Sin Božiji bude rođen savršenim čovekom od čiste djevice, da bi On povratio
večan život, koji su ljudi izgubili kroz Adama, i preseće drvo tjelesne želje
kroz drvo križa. Viseći na krstu, On je raširio Njegove nedužne ruke ka rukama
koje su bile stalno pružene, za najslađu hranu zabranjenog drveta On je primio
žuč za hranu, i uzevši smrtnost na sebe, On je učinio dar Njegove besmrtnosti
za nas.
Agetej reče: Sa tim
rečima moči češ da vodiš one koji veruju u tebe, ali dok ne dođeš da mi daš
ovo, da prineseš žrtve svemočnim bogovima, ja ću zapovediti, nakon što budeš
bičevan, da budeš vezan za krst koji hvališ.
Blagosloveni Andrej reče: Bogu Svemočnom, koji sam je
istinit, ja prinosim žrtvu dan za danom, ne dimom tamjana, niti mesom rikajučih
bikova, niti krvlju koza, već žrtvujući čisto jagnje dan za danom na oltaru
križa, i iako sav narod vjernih sudjeluju u Njegovu tijelu i piju Njegovu krv,
Jagnje koje je žrtvovano ostaje poslije celo i živo. Uistinu, zato, On je
žrtvovan, i uistinu je Njegovo telo pojedeno od ljudi, i Njegova krv je isto
tako popijena, međutim, kao što sam rekao, On ostaje ceo, i neumrljan i živ.
Agetej reče: Kako to može biti?
Blagosloveni Andrej reče: Kada bi znao, uzmi oblik apostola,
da bi znao šta ispituješ poslije.
Agetej reče: Ja ću zahtijevati kroz muke dar ovog znanja.
Blagosloveni Andrija reče: ja se čudim da ti, bijući pametan
čovek, padneš u glupu misao da me možeš nagovoriti, kroz tvoja mučenja, da ti
otkrijem svete stvari Božije. Čuo si tajnu križa, čuo si tajnu žrtve. Ako
veruješ u Hrista Sina Božijeg, koji je razapet, ja ću sa svim otkriti ti na
koji način Jagnje koje je ubijeno živi, nakon što je žrtvovano i pojedeno,
ostajući u Njegovom kraljevstvu ceo i čist.
Aegetej reče: I zarad čega je jagnje ostalo u svome
kraljevstvu nakon što je ubijeno i pojedeno od svega naroda, kao što kažeš?
Blaženi Andrej reče: Ako veruješ sa celim srcem, moči češ
naučiti, ali ako ne veruješ, nečeš ni na koji način steči znanje o takvoj
istini.
Potom Agetej, ljut, naredi mu da bude zatvoren u zatvoru,
gde, kad je bio zatvoren, mnoštvo naroda dođe njemu iz skoro svih provincija,
tako da su željeli da ubiju Ageteja, i razbijajući vrata zatvora da oslobode
blaženoga Andreja apostola.
Njima blagosloveni Andrija prekori ovim rečima, govoreći: Ne
dižite mir našega Gospoda Isusa Hrista u buntovnu i đavolsku galamu. Jer moj
Gospod, kad je On bio izdan, izdržao je sve sa strpljenjem. On nije preklinjao,
On nije plakao, niti u ulicama nije ga niko čuo da plače. (Matej 12:19) Zato vi
također držite mir, i ne sprečavajte moje mučeništvo, već radije spremite se
također spremnim prije kao borci Bogu, kako bi prevladali prijetnje od duše
koja nema straha od čovjeka, i da možete dobiti bolje rane kroz izdržljivost
tela. Jer ovaj trenutni pad njega se ne treba bojati, već treba se bojati onoga
čemu nema kraja. Strah od ljudi, je, kao dim koji, dok se podigne i sakupi,
nestaje. I te muke treba se bojati koje nikad nemaju kraja. Za te muke, koje se
dešavaju nešto lako, svako može čuti, ali ako su teške, one uskoro uništavaju
život. Ali one muke su večne , gde je stalno plakanje i tugovanje i neprestano
mučenje, koju upravitelj Agetej se ne boji da ide. Budite zato radije pripravni
za ovo, da kroz privremene nevolje steknete večni mir, i da cvetate zauvek, i
vladate sa Hristom (2 Korinćanima 4: 17)
Sveti apostol Andrej je opomenuo ljude sa ovim i takvim
rečima tokom cele noći, kad je svetlo dana svanulo. Agetej posla po njega,
naredi da blagosloveni Andrija bude doveden njemu, i stavivši ga u sudnicu, on
reče: Mislio sam da ti, tvojim odrazom tokom noći, si okrenuo svoje misli od
ludosti, i odrekao se svojih preporuka Hrista kako bi mogao da budeš sa nama, i
da ne odbaciš zadovoljstva života, jer je glupo doći do ijedne svrhe stradanja
krsta, i dati sebe najsramnijijoj kazni i spaljivanju.
Sveti Andrija odgovori: Ja ću moči uživati s tobom, ako
uzveruješ u Hrista, i odbaciš obožavanje idola, jer Hrist me poslao u ovu
oblast, u kojoj sam stekao za Hrista nemali narod.
Agetej reče: Zarad ovoga razloga ja sam prisilio te da
učiniš libaciju (prolijevanje vina u slavu boga), da ovi ljudi koji su zavarani
od tebe mogu napustiti zaludnost tvoga učenja, i mogu sami prinijeti zahvalne
libacije bogovima, jer niti je grad ostao u Ahaji u kojoj njihovi hramovi nisu
napušteni i zaboravljeni. I sad, kroz tebe, neka opet budu povraćeni za
obožavanje idola, kako bi bogovi također, koji su gnjevni na tebe, bili
zadovoljni sa ovim, da dovedu da ti možeš se vratiti njihovomu prijateljstvu i
našemu. Ali ako ne, tebe čekaju razne muke, zarad osvete bogova, i nakon ovoga,
vezan za drvo križa koje ti hvališ, ti češ umreti.
Sveti Andrej reče: Slušajte, O sinovi smrti i pljevo spremna
za večito gorenje (Matej 3 :12), meni, slugi Boga i apostolu Isusa Hrista. Do
sada sam razgovarao sa vama ljubazno o savršenstvu vjere, kako bi vi, primajući
izlaganje istine, bili savršeni kao njen branitelj, da biste prezreli idole, i
obožavali Boga, koji je u nebesima, ali budući da ostajete u istoj besramnosti
do kraja, i namišljate me da se bojim zarad vaših prijetnji, dovediti protiv
mene šta god izgleda vam veće u smislu mučenja. Jer više biti ću dobro
udovoljavajući mome Kralju, što više izdržim u mučenju zarad priznanja Njegova
imena.
Tad prokonzul Agetej, bijući ljut, naredi apostolu Hristovom
da bude mučen. Bijući raspet, potom, od sedam puta tri vojnika, i udaran
nasilno, on bi podignut i doveden pred bezbožnog Ageteja. I on govori mu ovako:
Poslušaj me, Andrej, i povuci svoje misli od prolijevanja tvoje krvi, ali ako
nečeš da me poslušaš, Ja ću uzrokovati da stradaš na drvetu križa.
Sveti Andrija reče: Ja sam rob krsta Hrista, i treba prije
da molim da steknem pehar krsta nego da se bojim, ali za tebe je položena večna
muka, koju, štaviše, možeš izbeći nakon što isprobaš moju izdržljivost, ako češ
verovati u moga Hrista. Jer ja sam unesrećen tvojim uništenjem, i nisam
uznemiren mojim patnjama. Jer moje patnje uzimaju mesto jednog dana, ili dva
najviše, ali tvoje muke za beskrajno doba nikad neće završiti. Zato nadalje
prestani dodavati svoje jadi, i upali večnu vatru za sebe.
Agetej potom bijući bijesan, naredio je da blaženi Andrej
bude pričvršćen za križ. I on ostavivši ih sve, ode do krsta, i reče mu jasnim
glasom: Raduj se, O krste, koji si posvećen telom Hrista, i ukrašen Njegovim
telom kao sa biserjem. Zasigurno pred mojim Gospodinom ideš ti, imao si mnogo
zemaljskog straha, ali sad si uložio sa nebeskom čežnjom, ti si opremljen prema
mojoj molitvi. Jer ja znam, od onih koji veruju, koliko mnogo milosti ti imaš u
Njemu, koliko mnogo darova pripremljenih prethodno. Slobodno od brige, tad, i
sa radošću, ja ću doći tebi, da ti uzdižući možeš primiti me, učenika Njegovog
koji je visio na tebi, jer si uvijek bio vjeran meni, i ja sam želio da te
zagrlim. O dobri križu, koji si primio ljepotu od tela Gospodnjeg, O mnogo
čekani, i iskreno željen, i žarko tražen, i već pripravljen prethodno za moju
dušu željnu tebe, uzmi me od ljudi, i povrati me mom Gospodaru, kako bi kroz
tebe On primio me koji kroz tebe me je otkupio.
I rekavši tako, blagosloveni Andrija, stajući na zemlji, i
gledajući zdušno na krst, skide se i dade svoju odeću krvnicima, potičući braću
da krvnici trebaju doći i učiniti šta im je zapoveđeno, jer oni behu stajali na
nekom odstojanju. I oni došavši, podigoše ga na krst, i razapevši njegovo telo
preko sa užadima, oni samo vezaše njegove noge, i nisu raskinuli mu kolena,
primivši ovu naredbu od prokonzula, jer on je htio da on bude u rastrojstvu dok
se vješao, i u noćno vreme, kako je on bio obešen, da bude pojeden živ od pasa.
I veliko mnoštvo braće je stajalo, blizu dvadeset hiljada, i
gledajući krvnike kako su stajali, i da su učinili blagoslovenome ništa od
onoga što obbešeni trpe, oni su mislili da će oni opet čuti nešto od njega, jer
zasigurno, dok je visio, on pomače svoju glavu smijući se. I Stratokle upita
ga: Zašto se smiješ, Andreju, slugo Božiji? Tvoj smijeh čini da tugujemo i
plačemo, jer mi smo lišeni tebe. I blagosloveni Andrija odgovori im: Zar da se
ne smijem svemu, moj sine Stratokle, na praznom lukavstvu Ageteja, kroz koje on
misli da uzme osvetu nad nama? Mi nemamo ništa sa njim i njegovim naumima. On
ne može čuti,jer da može, on bi bio svjestan, naučivši iskustvom, da čovjek
Isus je nekažnjen.
I rekavši tako, on razgovarao je s njima svima uobičajeno,
jer ljudi su trčali zajedno bijesni zarad nepravog suda Ageteja: Vi ljudi
stojite do mene, i žene, i deca, i stariji, vezani i slobodni, i koliko god vas
čuje; Ja molim vas, napustite ovaj život, vi koji ste zarad mene okupili se
ovde, i požurite da se ugledate na moj život, koji vodi nebeskim stvarima, i
jednom za svagda prezrite sve privremene stvari, potvrđujući svrhu onih koji
veruju u Krista. I on ohrabri ih sve, naučavajući da patenje ovog prolaznog
života nisu vredne da budu upoređene sa budućom nagradom večnoga života.
I masa čujući šta je rečeno od njega, nije otišla sa mesta,
I blaženi nastavio je da govori više ne
go što je govorio. I toliko mnogo je bilo rečeno od njega, da vreme od tri dana
i noći je prošlo, i nitko nije bio umoran i otišao od njega. I kad su na
četvrti dan gledali njegovu uzvišenost, i neumornost njegova razuma, i mnoštvo
njegovih riječi, i ispravnost njegovog poticanja, i čvrstoću njegove duše, i
trijeznost njegova duha, u usredotočenosti njegova uma, i savršenstvu
shvatanja, oni behu bijesni na Ageteja, koji je sedeo, govoreći: Šta je tvoj
sud, O prokonzule? Ti si sudio zlo, tvoja nagrada je bezbožna. U čemu je čovjek
učinio krivo, koje zlo je učinio? Grad je u glamai, ti si nas rastužio, ne
izdaj Cezarov grad. Daj voljno Ahajanima pravednika, daj voljno nama čovjeka
Bogobojažljivog, ne stavljaj na smrt dobra čovjeka. Četiri dana je bio visio, i
živ je, nije jeo ništa, i napunio nas je sve. Skini čoveka sa krsta, i mi čemo
tražiti mudrost, oslobodi čoveka, i celoj Ahaji će milost se ukazati. Nije
potrebno da od podnosi ovo, jer, iako visi, on ne prestaje govoriti istinu.
I kad je upravitelj odbio da ga posluša, u prvom mu je
pokazao sa rukom mnoštvu da odu, oni počeše da budu ohrabreni protiv njega,
bijući u broju oko dvadeset hiljada. I prokonzul je gledao kako su oni nekako
postali kao ludi, bojao se da nešto strašno ga ne snađe, ustade iz sudnice i
ode s njima, obečavajući da će osloboditi blagoslovenog Andreja. I neki odoše
ranije da kažu apostolu uzrok radi kojeg su došli do mesta.
Dok je sve mnoštvo, vikalo da blaženi Andrija će se
osloboditi, prokonzul došavši, i sva braća su se radovala zajedno sa
Maksimilom, blaženi Andrej, čuvši ovo, reče braći stojeći: Šta je potrebno da
mu kažem, kada ja odlazim Gospodaru, da ja kažem. Zarad čega si ponovo došao k
nama, Ageteju? Zarad čega ti, bijući stranac nama, došao si nama? Šta češ
slijedeće učiniti, šta namjeravaš? Reci nam. Jesi li došao da nas oslobodiš,kao
da si promenio svoje mišljenje? Ne bih sesložio sa tobom da si ti uistinu
promenio mišljenje. Niti bih ti verovao,
govoreći da si ti moj prijatelj. Da li ti, o prokonzule, otpuštaš onoga koji je
vezan? Nema sumnje. Jer ja imam Jednoga sa kojim ću biti zauvek, Ja imam
Jednoga sa kojim ću živjeti večno. Ka njemu idem, k njemu žurim, koji je
također učinio te znanim meni, jer rekao meni, Nemoj da strašan čovjek straši
te, ne misli da će te uhvatiti, koji si moj, jer on je tvoj neprijatelj. Zato,
znajući te kroz njega koji se okrenuo prema meni, Ja sam izbavljen od tebe. Ali
ako želiš da veruješ u Hrista, biti će otvoreno za vreme, kao što sam ti
obećao, put pristupa, ali ako si došao samo da me oslobodiš, Ja neću moći nakon
ovoga biti skinut sa krsta živ u telu. Jer ja i moji rođaci odlazimo ka svome,
dopuštajući ti da budeš šta jesi, i šta ne znaš o sebi. Jer već vidim moga
kralja, već mu se klanjam, već stojim pred Njim, gde družba anđela je, gde On
vlada jedini car, gde je svetlo bez noći, gde cveće nikad ne vene, gde se nezna
za nevolju, niti se za tugu čulo, gde je veselje i radost nikad nemaju kraja. O
blagosloveni krste! Bez želje za tobom, nitko ne ulazi u to mesto. Ali ja sam
potišten, Agetej, o tvojim jadima, jer večna propast te već prima. Beži stoga,
zarad sebe, O žalosni, dok još možeš, da možda poželiš kad ne budeš mogao.
Kad, potom, on je pokušao da priđe bliže drvetu krsta, tako
da oslobodi blaženog Andreja, sa celim gradom koji mu je pljeskao, sveti Andrej
reče glasno: Ne muči Andreja,vezanog na Tvoje drvo, da bude pušten, O
Gospodine, ne daj me koji sam u Tvojoj tajni besramnom đavolu. O Isuse Kriste,
nedaj Tvome protivniku da me oslobodi, koji je obešen Tvojom milošću, O Oče,
neka ovaj beznačajan čovek više ga ne ponižava njega koji je spoznao Tvoju
veličinu. Krvnici, potom, odmaknuvši njihove ruke, nisu mogli uopće da ga
taknu. Drugi, tad, i drugi nastojaše da ga puste, i nitko uopšte nije mogao da
priđe blizu njega, jer njihove ruke behu utrnule.
Tad blaženi Andrija, pozvavši narod, reče: Ja vas molim
najiskrenije, braćo, da prvo učinim molitvu Gospodu. Potom pustite me. Sav
narod je šutao zarad ove molbe. Tad blagosloveni Andrej, sa glasnim plačem,
reče: Ne dozvoli, O Gospodaru, Tvome slugi u ovom vremenu da bude uklonjen od
Tebe, jer je vreme da moje telo bude predano zemlji, i Ti češ zapovediti mi da
dođem Tebi. Ti koji daješ večan život, moj Učitelju koga ja volim, koga na ovom
križu Ja priznajem, koga znam, koga imam, primi me, O Gospodaru, i kao što sam
priznao Tebe i slušao Te, tako sad u ovoj reči poslušaj me, i pred mojim telom
dođi dole sa krsta, primi me sebi, da kroz moj odlazak bude pristup Tebi mnogih
meni sličnih, nalazeći odmor za sebe u Tvojoj veličini.
Kad, potom, on je rekao ovo, on posta u očima svih
zadovoljan i ushićen, jer neizmeran sjaj kao sijevanje dođe sa nebesa na njega,
i tako okruži ga, da u posljedici takovog sjaja oči smrtnika nisu mogle
pogledati na njega uopće. I zaslepljujuće svetlo je ostalo oko pola sata. I kad
je on ovako govorio i veličao Gospoda još više, svetlo se povuklo, i on preda
duh, i zajedno sa svetlošću sam on se povuče Gospodaru dajuči mu hvale.
I nakon smrti najblaženijeg Andrije apostola, Maksimila
bijuči najjača od zapaženih žena, i nastavila među onima koji su dolazili,
ubrzo pošto je spoznala da apostol je otišao Gospodinu, dođe i okrete svoju
pažnju križu, zajedno sa Stratokleom, ne uzimajući u obzir uopšte one koji su
tu stajali, i sa posvečenošću skinuše telo od najblagoslovenijeg apostola sa
krsta. I kad bi večer, dadoše mu potrebnu brigu, ona pripremi telo za sahranu
sa skupim mirisima, i položi ga u vlastitu grobnicu. Jer ona je bila odvojena
od Ageteja zarad njegovog zlog i bezbožnog ponašanja, izabravši za sebe svet i
miran život, i bivši uedinjena u ljubavi Hristovoj, ona je provela njen život
blagosloveno zajedno sa braćom.
Agetej je bio veoma nametljiv ka njoj, i obečao je da će nju
načiniti gospođom njegova bogatstva, ali nije mogao da je nagovori, on je bio
uveliko bijesan, i odredio je učiniti javnu optužbu protiv celoga naroda, i
poslao je Cezaru sa optužbom protiv i Maksimile i svega naroda. I dok je on
sređivao ove stvari u prisustvu njegovih službenika, u mrkloj noći on usta, i
neviđen od svojih ljudi, bijuči mučen đavolom, on pade sa velike visine, i
kotrljajuči se usred tržnice grada, izdahnu poslednje.
I ovo bi izviješćeno njegovu bratu Stratokleu, i on posla
svoje sluge, rekavši im da oni sahrane ga među one koji su umrli nasilnom
smrću. Ali nije tražio ništa od njegove imovine, govoreći: Ne dao mi moj
Gospodin Isis Hrist, u koga verujem, da me pati da dodirnem išta od imovine
moga brata, da njegovo prokletstvo koji se usudio da ubije apostola Gospodnjeg
me ne onečasti.
Ove strane behu učinjene u oblasti Ahaje, u gradu Patrasu na
dan prije mjeseca Decembra, gde njegova dobra dela su držana u mislima do
današnjeg dana, u slavu i hvalu našega Gospoda Isusa Krista, komu je slava za
uvek i uvek. Amin.
No comments:
Post a Comment