Smrt Pilata

 

Smrt Pilata

I kad Tiberije Cezar, car Rimljana, je bio pod teškom bolešću, i shvatio da u Jerusalimu je bio izvjesni ljekar, Isus po imenu, koji jednom rečju je liječio sve slabosti, on, ne znajući da Židovi i Pilat su ga stavili na smrt, naredi nekom svom prijatelju zvanom Volusianus: Idi brzo što je moguće preko mora, i reći češ Pilatu, mom slugi i prijatelju, da mi pošalje ovoga ljekara, da može da me oporavi u ranije zdravlje. I ovaj Volusianus čuvši carevu zapoved, odmah ode, i dođe ka Pilatu, kako mu je bilo naređeno. I on iznese isto Pilatu šta mu je bilo povjereno od Tiberija Cezara, govoreći: Tiberije Cezar, car Rimljana, tvoj gospodar, čuvši da u ovome gradu je liječnik koji svojom rečju sam liječi slabosti, moli te iskreno da ga pošalješ njemu za izlječenje njegove slabosti. Pilat, čuvši ovo, mnogo se bojao,znajući da kroz zavist on je uzrokovao da On bude predan smrti. Pilat odgovori istome glasniku ovako, govoreći: Ovaj čovjek je zločinac, i čovjek koji je povukao k sebi sav narod, tako da savjet mudraca grada je održan, i učinili su da bude razapet. I ovaj glasnik vračajući se u boravište, srete neku ženu zvanu Veronika, koja je bila prijateljica Isusa, i on reče: O ženo, izvjestan liječnik koji je bio u ovomu gradu, koji je liječio bolesne sa samom rečju, zašto su židovi ga ubili? I ona poče da plače, govoreći: Ah mene! Moj gospodaru, moj Bog i moj Gospodar koga Pilat zavišću izruči, osudi, i naredi da bude razapet. Tad on, bijući neizmerno tužan, reče: Ja sam jako tužan da ne mogu da izvršim to po šta me moj gospodar poslao. I Veronika reče mu: Kada moj Gospodar je išao propovedati, i Ja, protiv svoje volje, bih lišena Njegova prisustva, I željeh Njegovu sliku da bude slikana za mene, kako bi, dok sam lišena Njegova prisustva, lik Njegove slike bio najmanje da me uteši. I kada sam nosila platno slikaru da bude slikano, moj Gospodin me srete, i upita gde idem. I kad mu ja otkrih uzrok moga puta, On upita me za ogrtač, i vrati mi ga utisnuta sa slikom Njegova časna lica. Stoga, ako tvoj gospodar predano pogleda u Njegovo lice, on će steći odmah korist zdravlja. I on joj reče: Je li slika takva dobavljiva za zlato ili srebro? Ona mu reče: Ne, već predanom pobožnošću. Ja ću stoga krenuti sa vama, i nositi sliku da bude viđena od Cezara, i vratiti ću se nazad opet.

Volusianus stoga dođe sa Veronikom u Rim, i reče Tiberiju caru: Isus, koga si ti tražio, Pilat i židovi su predali nepravednoj smrti, i kroz zavist su ga objesili na krst. Ovde je sa mnom došla izvjesna žena, noseći sliku Isusa , i ako predano pogledaš  na nju, odmah ćeš povratiti zdravlje. Cezar stoga naredi put da bude napravljen sa svilenom odećom, i slika da mu bude pokazana, i ubrzo kako je pogledao na nju, on povrati svoje prijašnje zdravlje.

Pontije Pilat, stoga, po zapovedi Cezara, je uzet i doveden u Rim. Cezar, čuvši da Pilat je stigao u Rim, bio je ispunjen bijesom protiv njega, i učini da dođe do njega. Ali Pilat donese sa sobom tuniku od Isusa, i on obuče je na sebe u prisustvu cara. I ubrzo kad car vide ga, on ostavi se ljutnje, i odmah usta da ga srete. Niti je mogao da priča grubo njemu u ničemu, i on koji je izgledao tako strašan i bijesan , sada je njegova pojava izgledala nekako nežno. I kad ga odposlao, odmah je planuo protiv njega užasno, plačući da on je jadan, utoliko što nije mu pokazao ljutnju svoga srca. I odmah on ga odpozva nazad, zaklinjuči se i govoreći da je on sin smrti, i da je nečasno da on treba da živi na zemlji. I ubrzo kad ga vide, on odmah pozdravi ga, i odbaci svu žestinu misli. Svi se čudiše, i on sam se čudio da je on tako planuo protiv Pilata kad je bio odsutan, a dok je prisutan nije mogao mu reći ništa grubo. Tad, po božanskom poticaju, ili možda savetom nekog kršćana, on učini da skine tu tuniku, i odmah povrati protiv njega gnjev misli. I kad na ovo car se uveliko čudio, rečeno mu bi da ta tunika je pripadala Gospodinu Isusu. Tada car naredi da on bude držan u zatvoru, dok on ne razmotri u savjetu mudraca šta treba da se radi sa njim. I nekoliko dana poslije, presuda je došla na Pilata, da on treba da bude osuđen najsramotnijom smrću. Pilat, čuvši ovo, ubi sebe vlastitim nožem, i takvom smrću završi svoj život.

Kad Cezar sazna za smrt Pilata, on reče: Uistinu on je umro najsramotnijom smrću, koga sopstvena ruka nije poštedila. On je stoga uzet od velike mase, i potopljen u rijeku Tiber. Ali zli i prljavi duhovi u njegovom zlom i prljavom tijelu, svi radujući se, pomijerali su se u vodama, i na strašan način doveli munje i oluju, gromove i tuču, u vazduhu, tako da svi ljudi behu užasnuti. Stoga Rimljani, izvukuvši ga iz rijeke Tiber, sa podsmjehom vukoše ga do Beča, i potopiše ga u rijeku Rajnu. Jer Beč je zvan, takoreći,  Via Gehennae (Kroz Pakao), putem Pakla, jer bilo je tad mjesto proklinjanja. Ali tamo zli duhovi behu prisutni, radeći iste stvari u istom mestu. Ti ljudi stoga, ne trpeći takvu posetu demona, ukloniše od sebe takvo tijelo prokletstva,i poslaše ga da bude sahranjen na području Losanije. I oni, videći da su u nevolji od rečenih poseta, ukloniše ga od sebe, i potopiše ga u neku rupu okruženu planinama, gde je do danas, gde prema nekima , neki đavolski događaji se nadvijaju.