Monday, March 29, 2021

''Džemat (zajednica) je ono što je u skladu sa istinom, pa makar bio i sam.''

 

Iz knjige: El-Harisa b. Eseda EI-Muhasibija,

Uputa tragaocima pravog puta , str.121 i 122

 

Ustrajnost na pravom putu ogleda se u tri stvari: slijeđenje Allahove Kniige, Poslanikova Sunneta I privrženost zajednlci. 115

 

 

115 Imam Ibn EI-Kajiim, Allah mu se smilovao, u svome djelu Igasetu-l-lehfan  min mesajidiš-šejtan (I :69), kaže: "liiepo Ii je rekao Ebu Šame u djelu El-Havadisu ve-l-bide 'u: 'Privrženost zajednici znači privrženost istini i dosljedno slijeđenje puta istine, bez obzira da li njegovih sljedbenika bilo više ili manje. Jer, put istine slijedila je prva zajednica muslimana, Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. Broj onih, koji donose novotarije nije uopće važan."'

Amr b. Mejmun EI-Evdijj je rekao: 'Bio sam uz Muaza u Jemenu i nisam se rastajao od njega sve dok ga nisam ukopao u Šamu. Poslije njega, bio sam uz najboljeg pravnika (fakiha), Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anhu. Od niega sam čuo da je rekao: ‘’Budite privrženi zajednici, jer Allah štiti zajednicu.’ Također, čuo sam ga jednog dana da je rekao: ‘’Doći će vam valije koii neće klanjati namaz u njegovo vrijeme. Vi obavliajte namaz u njegovo vrijeme, jer namaz je obaveza(fard), a klanjajite i sa njima, pa će vam to biti kao dobrovoljni namaz.’’ Rekao sam: 'O ashabi Poslanika! Niie mi jasno šta nam to govorite!?' 'A šta to?, upitao je. Rekao sam: ‘Naređuješ mi I podstičeš me da obavljam namaz u džematu, a potom, kažeš mi da klanjam sam, jerje namaz obaveza, te da klanjam i u džematu i da će mi to biti dobrovoljni namaz.' Rekao je: 'O Amre, sine Mejmuna! Smatrao sam te za najboljeg fakiha u ovom mjestu. Znaš li je šta je džemat (zajednica)?' Rekao sam: 'Ne znam.' Rekao je: Džemat je ono što je u skladu sa istinom, pa makar bio i sam.'

U drugoj predaji stoji: Udario me je po bedru i rekao: 'Većina ljudi je odstupila od džemata, a džemat je ono što je u skladu sa pokomosti Uzvišenom Allahu.'

Nu'ajm b. Hammad je rekao: 'Ako se zajednica iskvari, onda sliiedi ono što je slijedila prethodna zajednica, pnie nego se iskvarila, pa makar bio sam. U tom slučaju, sam ti si zajednica. Ovo spominje El-Bejheki i drugi."'

Također, Ibn El-Kajjim slično ovome navodi i u 'I'lamu-l- muvekki 'in (3:409), a nakon toga dodaje: "Neki Ijudi su napravili da sunnet bude novotarija. a ono što je dobro da bude ružno. Jer je mali broj onih koji rade dobro. Ti Ijudi kažu: 'Onaj ko se izdvoii, izdvojio se u Džehennemu.’ Oni ne znaju da je onaj, koji se izdvoji, koji odstupi sa puta istine. Kada bi svi Ijudi, osim jednog, odstupili sa puta istine, bili bi oni koji su se izdvojili, a onaj jedan bi bio zajednica.

Ljudi su se izdvojili u vrijeme imama Ahmeda b. Hanbela. Osim jednog malog broja. Ta šačica !iudi bili su zajednica (džemat), a kadije, muftije, halifa i njihovi sliedbenici bili su oni koji su se izdvojili. Imam Ahmed je sam bio zajednica. Kada to Ijudi nisu mogli prihvatiti, rekoše halifi: 'Zar da ti, tvoje kadije, tvoje vallje, tvoji pravnici i muftije, zar da svi vi budete u zabludi, a Ahmed sam bude u pravu?' Halifa to nije mogao pojmiti, pa je zatvorio Ahmeda i počeo sa mučenjem i kažnjavanjem." Nakon toga, na vidjelo je izašla istina, a propalo je ono za su oni tvrdili da je istina.

               

Saturday, March 20, 2021

Dela Tadeja

 

Dela Tadeja, Jednoga od Dvanaestorice

 

Lebeus, koji također je Tadeus, je bio od grada Edese – a to je metropolis Osroene, u unutrašnjosti Armenijosirije – hebrej po narodu, izvrstan i najučeniji u božanskim pisanijima. On dođe u Jerusalem da se pokloni u danima Ivana Krstitelja, i čuvši njegovo propovedanje i videći njegov anđeoski život, on bi kršten, i njegovo ime bi nazvano Tadej. I vidjevši pojavu Hrista, i Njegovo učenje, i Njegova čudesna dela, on ga je slijedio, i postao Njegov učenik; i On izabra ga kao jednoga od dvanaestorice, desetog apostola prema evanđelistima Mateju i Marku.

U ta vremena tamo je bio upravitelj grada Edese, Abgarus po imenu. I kako je otišla nadaleko slava Hrista, čuda koja je on učinio, i Njegovo učenje, Abgarus je čuvši o tomu, bio zapanjen, i želeo da vidi Hrista, i nije mogao ostaviti grad i vlast. I oko dana stradanja i urote židova, Abgar, bijući uhvaćen od neizlečive bolesti, posla pismo Hristu po Ananiji kuriru, sledeće sadržine: - Ka Isusu zvanome Krist, Abgarus upravitelj zemlje Edesenske, ponizni rob. Mnoštvo čuda učinjenih od tebe sam čuo, da liječiš slijepe, hrome, i uzete, i liječiš sve demonizovane, i zarad ovoga ja molim tvoju dobrotu da dođe čak do nas, i izbjegni zamke zavjera zlih Židova, koji kroz zavistpokrenuše se protiv tebe. Moj grad je malen, ali velik dovoljno za oboje. Abgar pridruži se Ananiji da uzme tačan opis Hrista, kakve je pojave, Njegov izgled, i Njegova kosa, i rečju sve.

I Ananija, otišavši i davši pismo, je pažljivo gledao na Hrista, ali nije mogao da uvidi ga u svojim mislima. I On je znao po poznanju srca, i pitao da se opere, i peškir mu je dat, i kad je on oprao se, On obrisa lice sa tim. INJegov lik bijući utisnut na lan, On dade ga Ananiji, govoreći: Daj ovo, i vrati njegovu poruku, onomu koji te poslao: Mir tebi i tvome gradu! Zarad ovoga ja sam došao, da pretrpim za svijet, i da ustanem opet, i da podignem praoce. I nakon što sam uzet u nebesa Ja ću poslati moga učenika Tadeja, koji će vas prosvetliti, i voditi vas u istini, i vas i vaš grad.

I primivši Ananiju, i pavši i obožavajući naličje, Abgar bi izlečen od svoje bolesti pre nego Tadeus dođe.

I nakon stradanja, i oživljenja, i uznesenja, Tadej ode ka Abgaru, i nađe ga u zdravlju, i on dade mu izvještaj o utjelovljenju Hrista, i krstio ga, sa celom njegovom kućom. I uputivši veliko mnoštvo, i hebreja i grka, sirijaca i armenaca, on ih je krstio u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, pomazavši ih sa svetim mirisom, i on razgovaraše sa njima o čistim tajnama svetoga tela i krvi našega Gospoda Isusa Hrista, i dobavi njima da drže i čuvaju zakon Mojsijev, i da paze na stvari koje su rečene od apostola u Jerusalemu. Jer godinu za godinom oni dolaziše zajedno na pashu, i opet on prenese im Sveti Duh.

I Tadej zajedno sa Abgarom uništio je hram idola i izgradio crkve, postavio episkopa jednoga od svojih učenia, i sveštenike, i đakone (učitelje), i dao im da upravljaju pjevanjem (psalmodijom) i svetom liturgijom. I ostavivši ih, on ode u grad Amis, veliki metropolis Mesehaldejaca i Sirijaca, to je, Mesopotamija-Sirija, pored rijeke Tigris. I on otišavši u sinagogu židova zajedno sa svojim učenicima u Subotnji dan, nakon čitanja zakona prvosveštenik reče Tadeju i njegovim učenicima: Čovjeće, odakle si? I zašto si ovde?

A Tadej reče: Nema sumnje ti si čuo šta se dogodilo u Jerusalemu o Isusu Hristu, i mi smo Njegovi učenici, i svjedoci čudesnih dela koja je On učinio i učio, i kako kroz mržnju prvosveštenici su ga izručili Pilatu upravitelju Judeje. I Pilat, ispitavši ga i ne našavši optužbe, želeo je da ga pusti, ali oni vikaše, Ako ga pustiš, ti nisi Cezarov prijatelj, jer on proglašava sebe kraljem. I bijući uplašen, opra svoje ruke na očigled mnoštva, i reče, Ja sam nedužan od krvi ovoga čoveka, vi vidite. I glavni sveštenici odgovoriše i rekoše, Njegova krv neka je na naše glave i naše dece. I Pilat dade ga njima. I oni uzeše ga, i pljunuše na Njega, sa vojnicima, i učiniše veliko ismijavanje Njega, i razapeše ga, i položiše ga u grobnicu, i osiguraše je, postavivši stražare. I na treći dan, pre nego je svanulo, ostavivši Njegovu pogrebnu odeću u grobnici. I on je prvo bio viđen od Njegove majke i drugih žena, i od Petra i Ivana prvih mojih drugova učenika, i potom nama dvanaestorici, koji jedosmo i pismo s Njim nakon Njegova uskrsnuća za mnogo dana. I On posla nas u Njegovo ime da proglašavamo pokajanje i uklanjanje grehova u sve narode, da oni koji su kršteni, imavši kraljevstvo u nebesima propovedano njima, će ustati nepokvarljivi na kraju ovoga vremena, i On nam je dao moč da istjerujemo demone, i liječimo svaku bolest  i da oživljujemo mrtve.

I mnoštvo čuvši ovo, dovedoše njihove bolesne i demonizovane. A Tadej, izašavši zajedno sa učenicima, stavljao je ruku svoju na svakoga od njih, i izliječio ih sve prizivajući ime Hristovo. I demonizovani behu izliječeni pred Tadejom dolaziše njemu, duhovi su odilazili od njih. I za mnogo dana ljudi su trčali zajedno iz raznih mesta, i gledali šta je činio Tadej. I slušajući njegovo učenje, mnogi verovaše, i behu kršteni, priznajući svoje grehe.

Ostajući s njima pet godina, on je izgradio crkvu, i postavio episkopa jednoga od svojih učenika, i sveštenike, i učitelje, i molio za njih, on otišavši, išao je gradovima Sirije, i podučavao, i liječio sve bolesne, odakle je doveo mnoge gradove i zemlje ka Hristu kroz Njegovo učenje. Učenje, stoga, i evanđelizaciju zajedno sa učenicima, i liječivši bolesne, on ode u Beritus, grad Fenikije do mora, i tamo, podučavajući i prosvetljujući mnoge, on padne u san na dvadeset prvi mjeseca Augusta. I učenici došavši zajedno, sahraniše ga velikom čašću, i mnogi bolesni behu izlečeni, i oni dadoše slavu Ocu, i Sinu, i Svetome Duhu, u vjeke vekova. Amin.

Smrt Pilata

 

Smrt Pilata

I kad Tiberije Cezar, car Rimljana, je bio pod teškom bolešću, i shvatio da u Jerusalimu je bio izvjesni ljekar, Isus po imenu, koji jednom rečju je liječio sve slabosti, on, ne znajući da Židovi i Pilat su ga stavili na smrt, naredi nekom svom prijatelju zvanom Volusianus: Idi brzo što je moguće preko mora, i reći češ Pilatu, mom slugi i prijatelju, da mi pošalje ovoga ljekara, da može da me oporavi u ranije zdravlje. I ovaj Volusianus čuvši carevu zapoved, odmah ode, i dođe ka Pilatu, kako mu je bilo naređeno. I on iznese isto Pilatu šta mu je bilo povjereno od Tiberija Cezara, govoreći: Tiberije Cezar, car Rimljana, tvoj gospodar, čuvši da u ovome gradu je liječnik koji svojom rečju sam liječi slabosti, moli te iskreno da ga pošalješ njemu za izlječenje njegove slabosti. Pilat, čuvši ovo, mnogo se bojao,znajući da kroz zavist on je uzrokovao da On bude predan smrti. Pilat odgovori istome glasniku ovako, govoreći: Ovaj čovjek je zločinac, i čovjek koji je povukao k sebi sav narod, tako da savjet mudraca grada je održan, i učinili su da bude razapet. I ovaj glasnik vračajući se u boravište, srete neku ženu zvanu Veronika, koja je bila prijateljica Isusa, i on reče: O ženo, izvjestan liječnik koji je bio u ovomu gradu, koji je liječio bolesne sa samom rečju, zašto su židovi ga ubili? I ona poče da plače, govoreći: Ah mene! Moj gospodaru, moj Bog i moj Gospodar koga Pilat zavišću izruči, osudi, i naredi da bude razapet. Tad on, bijući neizmerno tužan, reče: Ja sam jako tužan da ne mogu da izvršim to po šta me moj gospodar poslao. I Veronika reče mu: Kada moj Gospodar je išao propovedati, i Ja, protiv svoje volje, bih lišena Njegova prisustva, I željeh Njegovu sliku da bude slikana za mene, kako bi, dok sam lišena Njegova prisustva, lik Njegove slike bio najmanje da me uteši. I kada sam nosila platno slikaru da bude slikano, moj Gospodin me srete, i upita gde idem. I kad mu ja otkrih uzrok moga puta, On upita me za ogrtač, i vrati mi ga utisnuta sa slikom Njegova časna lica. Stoga, ako tvoj gospodar predano pogleda u Njegovo lice, on će steći odmah korist zdravlja. I on joj reče: Je li slika takva dobavljiva za zlato ili srebro? Ona mu reče: Ne, već predanom pobožnošću. Ja ću stoga krenuti sa vama, i nositi sliku da bude viđena od Cezara, i vratiti ću se nazad opet.

Volusianus stoga dođe sa Veronikom u Rim, i reče Tiberiju caru: Isus, koga si ti tražio, Pilat i židovi su predali nepravednoj smrti, i kroz zavist su ga objesili na krst. Ovde je sa mnom došla izvjesna žena, noseći sliku Isusa , i ako predano pogledaš  na nju, odmah ćeš povratiti zdravlje. Cezar stoga naredi put da bude napravljen sa svilenom odećom, i slika da mu bude pokazana, i ubrzo kako je pogledao na nju, on povrati svoje prijašnje zdravlje.

Pontije Pilat, stoga, po zapovedi Cezara, je uzet i doveden u Rim. Cezar, čuvši da Pilat je stigao u Rim, bio je ispunjen bijesom protiv njega, i učini da dođe do njega. Ali Pilat donese sa sobom tuniku od Isusa, i on obuče je na sebe u prisustvu cara. I ubrzo kad car vide ga, on ostavi se ljutnje, i odmah usta da ga srete. Niti je mogao da priča grubo njemu u ničemu, i on koji je izgledao tako strašan i bijesan , sada je njegova pojava izgledala nekako nežno. I kad ga odposlao, odmah je planuo protiv njega užasno, plačući da on je jadan, utoliko što nije mu pokazao ljutnju svoga srca. I odmah on ga odpozva nazad, zaklinjuči se i govoreći da je on sin smrti, i da je nečasno da on treba da živi na zemlji. I ubrzo kad ga vide, on odmah pozdravi ga, i odbaci svu žestinu misli. Svi se čudiše, i on sam se čudio da je on tako planuo protiv Pilata kad je bio odsutan, a dok je prisutan nije mogao mu reći ništa grubo. Tad, po božanskom poticaju, ili možda savetom nekog kršćana, on učini da skine tu tuniku, i odmah povrati protiv njega gnjev misli. I kad na ovo car se uveliko čudio, rečeno mu bi da ta tunika je pripadala Gospodinu Isusu. Tada car naredi da on bude držan u zatvoru, dok on ne razmotri u savjetu mudraca šta treba da se radi sa njim. I nekoliko dana poslije, presuda je došla na Pilata, da on treba da bude osuđen najsramotnijom smrću. Pilat, čuvši ovo, ubi sebe vlastitim nožem, i takvom smrću završi svoj život.

Kad Cezar sazna za smrt Pilata, on reče: Uistinu on je umro najsramotnijom smrću, koga sopstvena ruka nije poštedila. On je stoga uzet od velike mase, i potopljen u rijeku Tiber. Ali zli i prljavi duhovi u njegovom zlom i prljavom tijelu, svi radujući se, pomijerali su se u vodama, i na strašan način doveli munje i oluju, gromove i tuču, u vazduhu, tako da svi ljudi behu užasnuti. Stoga Rimljani, izvukuvši ga iz rijeke Tiber, sa podsmjehom vukoše ga do Beča, i potopiše ga u rijeku Rajnu. Jer Beč je zvan, takoreći,  Via Gehennae (Kroz Pakao), putem Pakla, jer bilo je tad mjesto proklinjanja. Ali tamo zli duhovi behu prisutni, radeći iste stvari u istom mestu. Ti ljudi stoga, ne trpeći takvu posetu demona, ukloniše od sebe takvo tijelo prokletstva,i poslaše ga da bude sahranjen na području Losanije. I oni, videći da su u nevolji od rečenih poseta, ukloniše ga od sebe, i potopiše ga u neku rupu okruženu planinama, gde je do danas, gde prema nekima , neki đavolski događaji se nadvijaju.

 

 

Predaja Pontija Pilata

 

Predaja Pontija Pilata

I pisanija su došla do grada Rimljana, i bijući pročitana Cezaru, sa ne malo koji su stajali pored, svi behu zapanjeni, jer kroz ludost Pilata tama i zemljotres je došao na ceo svijet. I Cezar, ispunjen ljutnjom, posla vojnike i naredi im da dovedu Pilata kao zatvorenika.

I kad je on bio doveden do grada Rimljana, Cezar, čuvši da Pilat je stigao,sjede u hramu bogova, i u prisustvu svog senata, i sa celom vojskom, i svim mnoštvom njegove sile, on naredi da Pilat istupi. I Cezar mu reče: Zašto si ti, O naj bezbožniji, usudio se učiniti takve stvari, videći tako velika čuda u tom čovjeku? Usuđujući se da učiniš zlo delo, ti si uništio ceo svijet.

I Pilat reče: O svemočni kralju, ja sam nedužan od tih stvari, ali mnoštvo židova su nasilnici i krivci. A Cezar reče: A tko su oni? Pilat reče: Herod, Arhelaj, Filip, Ana i Kajafa, i mnoštvo židova. Cezar reče: Zarad kog razloga su ti slijedio njihove savjete? Pilat reče: Njihov narod je buntovan i nepokoran, ne potčinjavaju se tvojoj moči. A Cezar reče: Kada su ga izručili tebi, ti si trebao ga staviti na sigurno, i poslati ga k meni, a da ih slušaš u razapinjanju takvoga čovjeka, pravedan je bio, i činio je takva velika čuda, kao što si rekao u svom izvještaju. Jer od takvih čuda Isus je pokazao Hrista, Kralja Židova.

I kako je Cezar tako govorio, kada je izrekao ime Krist, svo mnoštvo bogova pade, i posta prah, gde Cezar je sjedio sa senatom. I ljudi koji su stajali pored Cezara počeše svi drhtati, zarad izgovaranja te riječi, i pada bogova, bijući uhvačeni strahom, oni svi odoše, svaki svojoj kući, čudeći se šta se dogodilo. I Cezar naredi da Pilat bude čuvan, kako bi on znao istinu o Isusu.

U slijedeći dan, Cezar, sjedeći u Kapitolu (sjedištu) sa senatom, pokušao je ponovo da ispita Pilata. I Cezar reče: Reci istinu, O najnečasniji, jer kroz tvoja bezbožna djela koja si počinio protiv Isusa, čak ovde je činjenje tvojih zlih dela pokazano od bogova koji su pali. Reci, onda,ko je on koji je raspet,jer čak njegovo ime je uništilo sve bogove? Pilat reče: I uistinu zapisi o njemu su istiniti; jer zasigurno ja sam sam uvjeren iz njegovih dela da je on veći od svih bogova koje mi obožavamo. A cezar reče: Zbog čega, onda, si ti protiv njega doveo takvu smjelost i takva dela, ako niste bili u neznanju od njega, i zajedno namišljali nesreću protiv moga kraljevstva? Pilat reče: Zarad zlobe i pobune bezbožnih i loših Židova, je ovo.

I Cezar ispunjen bijesom, držao je savjet sa senatom i njegovoj moći, i naredio uredbu da bude zapisana protiv Židova ovako:- Ka Licianu, upravitelju glavnih mesta istoka,pozdrav. Bezobzirna dela koja su učinjena u današnje vreme od stanovnika Jerusalema, i gradova Židova okolo, i njihove zle radnje, su došle do moga znanja, da su primorali Pilata da razapne izvesnog boga zvanog Isus, i zarad ove velike greške svjet je pomračao i odveden u uništenje. Idi k njima brzo, sa mnoštvom vojnika, i učini ih zatvorenicima, u skladu sa naredbom. Budi poslušan,  i pokreni akcije protiv njih, i rasprši ih, i učini ih robovima među svim narodima; i izvevši ih iz cele Judeje, učini ih najmanjim narodom, tako da ne mogu više uopšte biti viđeni, jer oni su puni zlobe.

I ova odluka je došla u regiju istoka, Lician, slušajući od straha od dekreta, uhvati sav narod Židova, i one koji su ostali u Judeji i razasu ih među narode, i proda kao roblje, tako da je znano Cezaru da ove radnje su učinjene od Licianusa protiv židova u oblastima istoka, i da ga zadovolji.

I opet Cezar postavi se da ispita Pilata, i on naredi zapovedniku zvanom Albije da posjeće Pilatovu glavu, govoreći: Baš kao što je on stavio ruke na pravedna čovjeka zvanog Hrist, na isti način će također on pasti, i neće naći sigurnost.

I Pilat, idući do mesta, molio je u tišini, govoreći: Gospode, ne uništi me zajedno sa zlim hebrejima, jer ja ne bih stavio ruke na Tebe, osim za narod bezbožnih židova, jer su oni poticali bunu protiv mene. Ali ti znaš da sam ja učinio to u neznanju. Ne uništi stoga mene zarad ovoga greha, već ne sečaj se zla protiv mene, O Gospodine, i protiv Tvog sluškinje Prokle, koja stoji sa mnom u ovomu času moje smrti, koju si Ti postavio da prorokuje da Ti treba da budeš prikovan na krst. Ne osuđuj nju također u mome grehu; već oprosti nam, i učini da budemo ubrojeni u udio Tvoje pravednosti.

I, evo, kad Pilat je završio svoju molitvu, dođe glas iz neba, govoreći: Svi naraštaji i porodice naroda će te ubrojati blaženim,jer pod tobom su ispunjene sve one stvari govorene o meni od proroka, i ti sam biti češ viđen kao moj svjedok u drugomu dolasku, kada ću suditi dvanaestorici plemena Izraela, i onima koji nisu imali moje ime. I savršen udarac odsiječe glavu Pilatovu, i gle, anđeo Gospodnji primi je. I njegova žena Prokla, videći anđela da dolazi i prima njegovu glavu, bila je ispunjena radošću također, i odmah preda duh, i bi sahranjena zajedno sa svojim mužem.

Pismo Pilatovo Tiberiju

 

Pismo Pilatovo Tiberiju

Pismo Pontija Pilata, Koje on napisa Rimskome Caru, u pogledu našega Gospoda Isusa Krista

 

Ponitije Pilat ka Tiberiju Cezaru caru, pozdrav.

O Isusu Kristu, čiji slučaj sam imao jasno ti izložih do poslednjega, na kraju voljom ljudi teška kazna je izvršena, ja sam bijući nevoljan i prilično se bojao. Čovjek, od Herkulesa, tako pobožan  i strog, nijedno doba nikad nije imalo niti će imati. Ali čudesni su bili napori samih ljudi, i jednoglasnost svih pisara i upravitelja i starješina, da razapnu ovoga vjesnika istine, bez obzira na to što njihovi vlastiti proroci, i putem proročanstava, upozoravali su protiv toga: i nadnaravni znaci su se pojavljivali dok je visio, i po mišljenju mudraca, prijetilo je uništenje celome svijetu. Njegovi učenici se uvećavaju, u njihovom radu i zakonima njihova života ne podmečući svome gospodaru; da, u njegovo ime naj blagotvornije. Nisam li se ja bojao uzdizanja pobune među ljudima, koji su bili pravedni u tački prekidanja, možda bi ovaj čovjek bio još živ sa nama; premda, požurivali su vjernost tvome dostojanstvu koja je izvršena mojim vlastitim željama, Ja nisam prema mojoj snagi odupirao se da oslobodim nevinu krv od cele presude donesene protiv njega, već nepravedno, kroz zlokobnost ljudi, da treba biti predan i da strada, još, kako Spisi pokazuju, na njihovo vlastito uništenje.

Doviđenja. 28 mart.

Friday, March 19, 2021

Djela Filipa (druga verzija)

 

Djela Filipa (druga verzija)

 

Putovanja Filipa Apostola, Od Dela Petnaestih do kraja, između njih Mučeništvo

 

Oko vremena kada je Car Trajan primio upravljanje Rimljanima, nakon Simonovog sina Klope, koji je bio biskup u Jerusalemu, on je pretrpio mučeništvo u osmoj godini njegove vladavine, bijući drugi biskup crkve tamo nakon Jakova koji je nosio ime brata Gospodnjeg, Filip apostol, idući kroz gradove i oblasti Lidije i Azije, prepovijedao je svukuda Enanđelje Kristovo.

I došavši do grada Ofiorima, koji je zvan Hierapolis Azije, on je bio zabavljen od nekog vernika, Stahis po imenu. I tamo je bio sa njim također Vartolomej, jedan od sedamdeset učenika Gospodnjih, i njegova sestra Mariam, i njegovi učenici koji su ga slijedili. Svi ljudi grada stoga, ostavivši njihov posao, otrčaše do kuće Stahisa, čuvši o delima koja je Filip učinio. I mnogi ljudi i žene sakupili su se u kući Stahisa, Filip zajedno sa Bartolomejom učio ih je stvarima od Isusa.

A Filipova sestra Mariam, sjedeći na ulazu kuće Stahisa, obratila se onima koji dolaze, nagovarajući ih da slušaju apostole, govoreći im: Naša bračo, i sinovi moga Oca u nebesima, vi ste neizmerno bogati, i suština grada gornjeg, i užitak boravišta koji Bog je pripremio za one koji vole Njega. Zgazi pod neoge zamke neprijatelja, iskrivljenu zmiju. Jer put njen je iskrivljen, budući on je sin zloga, otrov poročnosti je u njemu, i njegov otac je đavo, uzrokovač smrti, a njegova majka pokvarenost, bijes u njenim očima i uništenje u njenim ustima, i njegov put je Pakao. Zato beži od njega koji nema čvrstine, bezoblični koji nema oblika u svemu stvaranju, bilo na nebu ili u zemlji, bilo u letečim stvorenjima ili zvjerima. Jer sve je uzeto od njegova oblika, jer između životinja na zemlji i ptica nebeskih je znanje o njemu, da zmija ide putem svoga stomaka i svojih grudi, i Pakao je njegovo boravište, i on ide u tamu, budući da on ima pouzdanje u ništa. Pobjegni stoga od njega, da njegov otrov ne bude posut u tvoja usta. Ali budi radije verujući, svet, dobrih dela, bez prevare. Otkloni od sebe zao stajalište, to je, zle želje kroz koje zmija, zao zmaj, princ zla, je učinio pašu uništenja i smrti za dušu, jer sva želja zloga proizilazi iz njega. I to je korijen bezakonja, održavanje zla, smrt duše, želja neprijatelja je naoružana protiv vjernika, i dolazi od tame, i hoda u tami, uzimajući u ruke da ratuje sa onima koji su u svjetlu. Jer ovo je početak pohote. Zbog čega ti koji želiš da dođeš do nas, i radije da Bog da dođe kroz nas ka tebi kao otac ka svojoj deci, želeći imati milost nad vama, i izbaviti vas od zle zamke neprijatelja, pobjegni od zlih požuda neprijatelja, i odbaci ih skroz iz misli, mrzeći otvoreno oca zala, i voleći Isusa, koji je svetlo, i život, i istina, i Spasitelj svih koji žele Njega. Pobjegavši, stoga, ka Njemu, uzmi Njega u ljubavi, da On izvede te iz rupe zloga, i očistivši te, postavi te nedužna, živeći u istini, u prisustvu Njegova Oca.

I sve ove stvari Filip reče mnoštvu koje dođe zajedno da se poklone kao u stara vremena zmijama i guji, od kojih oni postaviše likove i obožavahu ih. Radi toga su također zvali Hierapolis Ofiorimom. I ove stvari su rečene od Filipa, Bartolomeja i Mariam i njegovih učenika, i Stahis je bio sa njim, i svi ljudi su slušali, i veliko mnoštvo njih je bežalo od neprijatelja i vratilo se Isusu, i behu dodati Filipu i onima oko njega. I verni behu još više utvrđeni u ljubavi Hristovoj.

I Nikanora, žena prokonzul, ležeći na krevetu pod raznim bolestima, naročito očiju, čuvđši o Apostolu Filipu i njegovom učenju, verova u Gospoda. Jer ona je čak ranije čula o Njemu, i pozvavđši Njegovo ime, ona je bila osobođena od nevolja koje su je mučile. I ustajući, ona izađe iz kuće kroz bočna vrata, nošena od sopstvenih robova u srebrnim nosilima, i ode u kuću Stahisa, gde su apostoli bili.

I kad ona dođe pred vrata kuće, Mariam, sestra Filipa apostola, videći je, govori k njoj na hebrejskom jeziku pred Filipom i Bartolomejom, i celo mnošto onih koji su verovali, govoraše: Alemakan, ikasame, marmare, nahaman, mastranan, ahaman; to je, Kćeri očeva, ti si moja gospođa, data si kao zalog zmiji, ali Isus naš otkupitelj je došao da izbavi te kroz nas, da razbije tvoje okove, da ih preseće, i da ukloni ih od tvoga korena, jer ti si moja sestra, jedna majka rodila nas je blizance.  Vi ste napustili svoga oca, napustili ste put koji vas vodi u mesto stanovanja vaše majke, bijući u grehu, ostavili ste hram prevare, i trenutne slave, i došli ste k nama, bježeći od neprijatelja, jer on je mesto stanovanja smrti. Evo, sada tvoj otkupitelj je došao da te izbavi; Krist Sin pravednosti je nada tobom ustao, da te osvetli. Malahija 4:2

I kad Nikanora, stojeći pred vratima, je čula te stvari, ona se ohrabri pred svima, plačući, i reče: Ja sam židovka, i kćer hebrejska, govori sa mnom na jeziku mojih otaca. Jer, čuvši propovedanje mojih otaca, ja bih odmah izlečena od bolesti i nevolja koje su me obuhvatale. Ja stoga utjeknuh se dobroti Boga koji je uzrokovao da ste iskvareni u ovom gradu, zarad Njegova istinitog kamena koji je držan u časti, u smislu da kroz vas mi primimo znanje o Njemu, i živimo sa vama, verujući u Njega.

Nikanora rekavši tako, Apostolu Filipu, sa Bartolomejom i Mariamom i onima sa njima, molila je za nju Bogu, govoreći: Ti koji dovodiš mrtvo u život, Kriste Isuse Gospodine, koji si oslobodio nas kroz krštenje od ropstva smrti, Rimljanima 6:3-4 potpuno oslobodi i ovu ženu od greha, neprijatelja, učini ju živom u Tvom životu, i usavrši je u Tvome savršenstvu, kako bi ona se našla u zemlji njenih otaca u slobodi, imajući udeo u Tvojoj dobroti, O Gospode Isuse.

I svi rekavši amen sa Apostolom Filipom, gle odjednom, dođe tiran (nasilnik), muž od Nikanore, bijesan kao divlji konj, i dohvativši odeću svoje žene, on povika, govoreći: O Nikanora, nisam li te ostavio u krevetu? Kako si imala toliku snagu da dođeš ovim vračarima? I kako si izlečena od upale svojih očiju? Sad ukoliko mi ne kažeš tko je tvoj ljekar, i koje mu je ime, Ja ću te kazniti sa raznim kaznama, i neću imati samilosti na tebe. A ona odgovori rekavši mu: O tirane, odbaci tu tiraniju, zaboravi svoju zloću, napusti ovaj život koji traje samo za doba, pobjegni od okrutnosti tvoga nedorečnog ponašanja, pobegni od zloga zmaja i njegovih požuda, odbaci od sebe djela i strijelu čovjeko-ubice zmije; odrekni se odvratnih i zlih žrtvi idolima, koji su uzgoj neprijatelja, ograda tame, učini za sebe život časnim i čistim, da bijući u svetosti mogneš znati moga Ljekara, i dobiti Njegovo ime. Ako ukoliko ti želiš me pored sebe, pripravi se da živiš časno i u uzdržanju, i u strahu od istinitoga Boga, i ja ću živjeti sa tobom ceo moj život, samo očisti sebe od idola, i od njihove sve prljavštine.

I kad tiran njen muž je čuo ove riječi od nje, on uhvati je za kosu, i vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi lijepo za tebe da budeš posječena mačem, ili da vidiš sebe dalje od mene kako činiš preljub sa ovim stranim vračarima, jer ja vidim da si ti pala u ludilo od ovim prevaranata. Ti prva od njih, stoga, ja ću posjeći, i potom ne štedeći ih, preseći ću njihove tetive, i staviti ih najokrutnijoj smrti- I vrativši se, on reče onima oko njega: Izvedite mi te varalice čarobnjake. I javni krvnici otrčaše u kuću Stahisa, i uzeše Apostola Filipa, i Bartolomeja i Mariam, vukuči ih zajedno, vodeći ih gde je upravitelj bio. I najverniji Stahis je pratio, i svi verni.

I prokonzul videći ih, zaškripa zubima i reče: Mučite ove prevarante koji su zaveli mnoge žene, i mladiće i devojke, govoreći da su poklonici Boga, ali su u odvratnosti. I on naredi bičeve od sirove kože da se donesu, i Filip i Vartolomej i Mariam da budu tučeni, i potom nakon što su bili bičevani, on naredi da im noge budu vezane, i da budu vučeni ulicama grada do vrata njihova hrama. I velika masa se sakupi, tako da je teško ko ostajao kući, i oni se svi čudiše na njihovom strpljenju, dok su nasilno i teško vučeni uzduž.

A prokonzul, mučivši Apostola Filipa i svece koji su bili sa njim, naredi im da budu dovedeni, i osigura hram idola zmije sa njegovim sveštenicima, dokle on ne odluči kojom smrću će uništiti svakog od njih. I mnogi od mnoštva verovaše u milost Hristovu, i behu dodati Apostolu Filipu, i onima sa njim, odrekavši se idola guje , i behu utvrđeni u veri, bijući uveličani izdržljivošću svetaca, i svi zajedno sa njihovim glasom veličaše Boga, govorivši amen.

I kad su oni bili zatvoreni u hram guje – i Filip Apostol, i Vartolomej i Mariam – sveštenici zmije se sakupiše u istomu mestu, i veliko mnoštvo, oko sedam hiljada ljudi, i otrčavši do prokonzula, oni plakaše, govoreći: Osveti nas stranaca, i čarobnjaka, i pokvarenjaka i zavodnika ljudi. Jer otkako su došli među nas, naš grad je ispunjen svakim zlim delom, i oni su također ubili zmije, sinove naših božanstava, i zatvorili su hram, i oltar je opusteo, a mi nismo našli vino koje je bilo doneseno kako bi zmija popivši ga, otišla da spava. Ali ako želiš da znaš da oni su uistinu čarobnjaci, pogledaj i vidi kako oni žele da nas začaraju, govoreći, Živi u časnosti i pobožnosti, nakon verovanja u Boga, i kako također su oni došli u grad, i kako ih zmajevi nisu udarili slepilom, ili ubili ih, i kako također nisu popili njihovu krv, već čak oni koji drže naš grad od svakoga stranca su izbačeni od ovih ljudi.

A prokonzul čuvši ove stvari, je bio još više bijesan, i ispunjen sa gnjevom i prijetio, i bio je neizmerno bijesan, i reče sveštenicima: Zašto da pričate, kada su začarali moju sopstvenu ženu? I od toga vremena ona je govorila meni stranim riječima, i moleći celu noć, ona govori na čudnom jeziku sa svetlom koje sja oko nje, i zapomaže glasno, on reče, Isus istinsko svetlo je došao k meni. I ja, izašavši iz moje sobe, želeći da pogledam kroz prozor i vidim Isusa, svjetlo o komu je govorila, i kao munja dođe nada me, tako da sam umalo bio slijep, i od toga vremena ja se bojim moje žene, zarad osvetljenja Isusa. Recite mi, vi sveštenici, šta da radim. A oni mu rekoše: O prokonzule, zasigurno mi nismo više sveštenici, jer odkad si ih zatvorio, zarad njihovog moljenja, ne samo da je hram potresen iz temelja, već zasigurno će se srušiti.

Tad prokonzul naredi da dovedu Filipa i one sa njim iz hrama, i da ih dovedu do suda, govoreći javnim izvršiocima: Skinite Filipa i Bartolomeja i Mariamu i pretražite ih da nađete njihove čarke. I skinuvši prvo Filipa, potom Bartolomeja, oni dođoše također do Mariam, i vukuči je, oni rekoše: Hajde da je skinemo golu, da je svi vide, kako ona zavodi ljude, jer ona naročito zavodi sve žene. I tiran reče sveštenicima: Objavite celim gradom uokolo da svi dođu, ljudi i žene, da vide njenu sramotu, da ona putuje okolo sa ovim mađioničarima, i bez sumnje čini preljubu sa njima.  I on naredi Filipu da bude obešen, i njegovi gležnjevi da budu probodeni, i da donesu železne kuke, i njegove pete da budu izbačene, i da bude obešen na dole, nasuprot hramu na neko drvo, i da razapnu Bartolomeja nasuprot Filipu, probušivši mu ruke na zidu vrata hrama.

I oboje njih su se smijali, videči jedan drugog, i Filip i Bartolomej, jer oni behu kao da nisu mučeni, jer njihova kazna behu nagrada i krune. I kad također oni su svukli Mariam, gle, odmah izgled njenog tela se promeni u prisustvu svih, i odmah oko nje bi oblak od vatre pred svima, i oni nisu više mogli gledati uopšte na mesto u kojem je telo Mariamino bilo, već svi utekoše od nje.

A Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom jeziku govoreći: Gde je naš brat Jovan? Jer gle, ja sam oslobođen iz tela, a gde je on koji moli za nas? Jer oni su uhvatili također našu sestru Mariam, nakon što smo je sreli, i evo, oni su položili vatru do kuće Stahisa, govoreći, Hajde da je spalimo, jer on ih je zabavljao. Želiš li onda, Bartolomeje, vatra da dođe sa nebesa, i da ih mi spalimo?

I kako je Filip ovako govorio, evo, Ivan uđe u grad kao jedan od njihovih sugrađana, i krečući se ulicom, on upita: Tko su ovi ljudi, i zašto su kažnjeni? I oni mu rekoše: Mora da nisi iz grada, kad pitaš za ove ljude, koji su obmanuli mnoge: jer oni su zatvorili naše bogove, i njihovom magijom odsjekli su zmije i zmajeve, i također su podigli mnoge od mrtvih, koji su nas udarili sa čuđenjem, čineći mnoge kazne protiv nas, i oni žele također, ove strance koji vise, da mole za vatru sa neba i da nas spale i naš grad.

Tad reče Jovan: Idemo, i pokažite me njima. Oni vodiše Ivana, stoga, kao njihova sugrađana, tamo gde Filip je bio, i tamo bi veliko mnoštvo, i prokonzul, i sveštenici. A Filip, videći Jovana, reče Bartolomeju na hebrejskom: Brate, Ivan je došao, koji je bio u Bareku, gde živa voda je. I Ivan videći Filipa kako visi glavom nadole i za gležnjeve i pete, i on također vidje Bartolomeja razapetog na zidu hrama, i on reče im: Njegova tajna koji je raspet između nebesa i zemlje će biti sa vama.

I on reče ljudima toga grada: Vi ljudi koji živite u Ofiorimu Hijerapolisu, veliko je neznanje koje je među vama, jer ste grešili u putu greha. Zmaj dahčući je disao nad vama, i zaslepeo vas u tri puta, to je, učinio vas je slepim u telu, i slepim u duši, i slepim u duhu, i vi ste bili udareni od uništavača. Pogledaj celo stvaranje, da li na zemlji, ili na nebesima, ili u vodama, da zmija nema sličnosti ičemu iznad, ali ona je od porijekla pokvarenosti, i dovedena je do ničega od Boga, i zarad ovoga on je uvijo i iskrivio, i nema života u njoj, i ljutnja, i bijes, i tama, i vatra, i dim su u svim njegovim delovima. I sad, stoga, zašto kažnjavate te ljude jer su vam rekli da zmija je vaš neprijatelj?

I kad oni čuše te reči od Ivana, oni podigoše svoje ruke protiv njega, govoreći: Mi smo mislili da si ti sugrađanin, ali ti si pokazao sebe da si njihov drug. Kao i oni, i ti češ biti predat smrti, jer sveštenici su namerili da istisnu tvoju krv, i pomešavši je sa vinom, da je dovedu do zmije da popije. Kad stoga, sveštenici su pokušali uhvatiti Ivana, njihove ruke behu oduzete. I Ivan reče Filipu: Nemojmo uopšte uzvračati zlo za zlo. I Filip reče Jovanu: Vidi sad, gde je moj Isus, koji mi je rekao da ne osvećujem sebe? Ali za mene, ja više to neću trpjeti, već ja ću izvršiti na njima svoju prijetnju, i uništiti ih sve.

A Jovan, Bartolomej i Mariam su ga suzdržavali, govoreći: Naš Gospodar je izudaran, bičevan, i bio raspet na križu, učinjen da pije žuč i sirće, i reče: Oče, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. Luka 23:34 I ovo je On učio, govoreći: Učite od mene, jer ja sam nježan i ponizan u srcu. Matej 11:29 Budimo stoga strpljivi. Filip kaže: Odlazite, i ne stišavajte me, jer ja neću nositi to što su me obesili glavom na dole, i proboli moje gležnjeve i moje pete sa železom. A ti, Jovane, voljeni Božiji, koliko si sukladan sa njima, a nisi slušao! Stoga odlazi od mene, i ja ću ih proklesti, i oni će biti uništeni do zadnjeg čoveka. I on poče da ih proklinje, prizivajući, i vičući na hebrejskom: Abalo, aremun, idutel, tarseleon, nahot, aidunaf, teletoloi: to je, O Oče Hristov, jedini Svemočni Bože , O Bože, koga se sva doba straše, močni i nepristrasni Sudijo, čije ime je u Tvojoj lozi Sabaot, blagosloven si Ti za uvek, pred Tobom drhte vlasti i sile nebeske, i plamene pretnje heruvima živih; Kralj, svet u veličanstvu, čije ime dolazi na divlje zveri u pustinji, i oni bivaju krotki, i slave Te sa razumnim glasom, koji gledaš na nas, i daješ prema željama, koji si znao nas pre nego što smo stvoreni, Nadzorniče svega: sada, ja molim, daj velikom Paklu da otvori svoja usta, neka veliki ponor progute zle, koji nisu voljni da prime riječ istine u ovome gradu. I neka bude tako, Sabaot. I , gle, odjednom bezdan se otvori, i svi sa mesta gde prokonzul je sedeo behu progutani, i ceo hram, i zmija koju su obožavali, i veliko mnoštvo, i sveštenici guje, oko sedam hiljada ljudi, pored žena i dece, osim gde apostoli behu, oni ostaše neudareni. I prokonzul bi progutan u pakao, i njihovi glasovi dolaziše ispod, govoreći, plačući: Imaj milosti na nas, O Bože od Tvojih slavnih apostola,jer mi sad vidimo sudove onih koji nisu priznali razapetoga Njega, evo, krst nas obasjava. O Isuse Hriste, pokaži se nama, jer mi svi dolazimo dole živi u Pakao, i bičevani smo jer smo nepravedno razapeli Tvoje apostole. I glas se čuo od jednoga,govoraše: Ja ću biti milostiv vama na krstu svjetlosti.

I tamo ostaše i Stahis i cela njegova kuća, i žena od prokonzula, i pedeset drugih žena koje su verovale sa njom u Gospoda, i mnoštvo pored, i ljudi i žene, i stotinu djevica koje nisu progutane zarad njihova djevičanstva, bijući zapečaćene sa pečatom Hrista.

Tada Gospodar, pojavivši se Filipu, reče: O Filipe, nisi li čuo: Nečeš uzvračati tlo za zlo? I zašto si uzrokovao takvo uništenje? O Filipe, tkogod stavi svoju ruku na plug, i gleda nazad , Luka 9:62 je li njegova brazda dobra? Ili tko pridaje vlastitu svjetiljku drugom, a sam sjedi u tami? Ili tko napušta mjesto stanovanja, i stanuje na đubrištu? Ili tko, dajući svoju sopstvenu odeću zimi, ide go? Ili koji neprijatelj raduje se u čovjeku koji ga mrzi? I koji vojnik ide u rat bez pune opreme oružja? I koji rob koji je izvršio gospodarevo naređenje neće biti pohvaljen? I tko u trci, dobro istrčavši, ne prima nagradu? I tko ko je oprao svoju odeću voljno je prlja? Evo, moja nevjesta je spremna, ali blagosloven je onaj koji je nađen u njoj noseći sjajnu odeću: Matej 22:11 on je koji prima krunu na svoju glavu. Evo, večera je spremna, blagosloven je ko je pozvan, i spreman je da ide ka Njemu koji ga je pozvao. Žetve polja je mnogo, Matej 9:37 i blagosloven je dobar radnik. Evo ljiljani i svo cvijeće, i dobar je ratar koji prvi uzme ih. A kako si postao, O Filipe, nemilostiv, proklevši tvoje neprijatelje u gnjevu?

Filip reče: Zašto si ljut na mene, Gospode, jer sam prokleo moje neprijatelje? Jer zašto ih ne izgaziš nogama, jer oni su još živi u paklu? I znaš li, Gospodaru, da zbog tebe ja dođoh u ovaj grad, i u Tvoje ime ja sam progonio sve grehove idola, i sve demone? Zmajevi i zmije su nestali. I budući da ovi ljudi nisu primili Tvoje svetlo, zato sam ih prokleo, i oni su otišli dole u Pakao živi.

I Spasitelj reče Filipu: Ali odkad me nisi poslušao, i uzvratio zlo za zlo, i nisi držao moje zapovijedi, zarad ovoga ćeš završiti svoj put slavno uistinu, i biti češ vođen za ruku od svetih anđela, i doći češ sa njima čak do raja uživanja; i oni uistinu će doći pored mene u raj, ali tebi ću narediti da budeš zatvoren van raja za četrdeset dana, u strahu pod plamenim okretajučim mačem, i uzdisati češ jer si učinio zlo onima koji su učinili zlo tebi. I nakon četrdeset dana ja ću poslati moga arhanđela Mihaila, i on, uzevši mač kojim čuva raj, će te uvesti u njega, i vidjeti češ sve pravednike koji hodaju u njihovoj nevinosti, i tada češ obožavati slavu moga Oca u nebesima. Međutim znak tvoga odilaska će biti veličan u mome križu. I Bartolomej otišavši u Lukaoniju, će tamo također sam biti razapet;  i Mariam će položiti njeno telo u rijeci Jordan. Ali Ja, O Filipe, te neću trpjeti, jer si progutao ljude u pakao, i gle, moj Duh je u njima, i ja ću ih izvesti iz mertvijeh, i tako oni, videći te, će verovati u slavu Njega koji te poslao.

I Spasitelj okrenuvši se, ispruži svoje ruke, i označi križ i vazduhu dolazeći dole odozgor do pakla, i bio je pun svjetlosti, i mao je oblik nalik na ljestve. I svo mnoštvo koje je otišlo iz grada u bezdan dođe na ljestve osvetljenoga križa, ali tamo osta isod upravitelj, i zmija koju su oni obožavali. I kad mnoštvo izađe, gledali su u Filipa kako visi glavom na dole, oni tugovaše uveliko radi bezbožnog dela koje su učinili. I oni također videše Bartolomeja, i Mariam koja je imala svoj prijašnji izgled. I gle, Gospod je odlazio u nebesa na pogled Filipov, i Vartolomeja, i Mariam, i Stahisa, i sveg neverujućeg naroda, i tigho su oni veličali Boga u strahu i drhtanju. I sve mnoštvo je plakalo, govoreći: On sam je Bog, koga ovi ljudi prokazaše u istinu; On sam je Bog, koji je poslao ove ljude za naše spasenje. Hajdemo stoga uistinu se pokajati naše velike greške, jer nema sumnje da mi smo vredni večnoga života. Sada, mi verujemo, jer smo videli velika čuda, jer Spasitelj nas je izveo iz pakla. I oni svi padoše na svoja lica, i pokloniše se Filipu, i moliše ga,spremni da pobegnu: Ne čini drugoga čuda, i opet otpošalji nas u bezdan. I oni moliše da bi bili vredni pojave Hrista.

A Filip , još viseći, obratio im se, i reče: Čujte i uvidite kako velike su sile moga Boga, sječajući se šta ste vidjeli ispod, i kako vaš grad je prevrnut, sa izuzetkom kuće koja me primila, i sada mirisnost moga Boga vas je izvela iz pakla, i ja sam dužan da hodam oko raja četrdeset dana zbog vas, jer ja bijah ljut protiv vas uzvračajući vam. I ovu zapovest samu ja nisam držao, u tome da Ja nisam vam dao dobro zauzvrat za zlo. Ali vam kažem, od ovoga vremena napred, u dobroti Boga, odbacite zlo, da bi bili vredni zahvaljivanja Gospodu.

I neki od vjernih trčaše da svuku Filipa, i da skinu železne šipke, i kuke iz gležnjeva. Ali Filip reče: Nemojte, moja deco, više mi prilaziti zarad ovoga, jer takav će biti moj kraj. Slušajte me, vi koji ste prosvetljeni u Gospodu, da ja dođoh u ovaj grad, ne da trgujem, ili da činim ijednu drugu stvar, već sam predodređen da izađem iz svoga tela u ovomu gradu na način kako me vidite. Ne tugujte, zato što ja visim ovako, jer ja nosim pečat prvoga čovjeka, koji je doveden do zemlje glavom nadolje, i opet, kroz drvo križa izveden iz života od smrti sagrešenja. I sad ja izvršavam to što mi je dato, jer Gospod mi reče, Ukoliko ne učiniš to što je dole da bude gore, i ono što je levo da bude desno, nečeš ući u moje kraljevstvo. Stoga se ne upoređujte sa nepromenjivima, jer ceo svijet je promenjen, i svaka duša stanuje u telu u zaboravu nebeskih stvari, ali nemojmo posedovati slavu nebesku tražeći što je vani, koje je tijelo i kuća robovanja. Ne budite neverujući, već verujući, i oprostite jedni drugima greške. Pogledajte, ja visim šest dana, i imam krivnju od iskrenog Sudije, jer ja sve zajedno vratih vam zlo, i stavih kamen spoticanja na put moje čestitosti. A sada idem na visinu, ne budite tužni, već radije se radujte, jer ja ostavljam ovo mesto boravka, moje telo, izbegavši pokvarenost zmaja, koji kažnjava svaku dušu koja je u grehu.

A Filip, pogledavši okolo na mnoštvo, reče: O vi koji ste došli od mrtvih iz Pakla, i progutani bezdana, - i svetli krst vas je vodio na visoko, kroz dobrotu Oca i Sina i Svetoga Duha . On bijući Bog posta čovek, učinjen telom iz Device Marije, besmrtni, prebiva u telu, i umrijevši, On podizao je mrtve, imajući sažaljenje na čovećanstvo, uzevši žalac greha. On je bio velik, i postao malen zarad nas, dokle On ne uveća malene, u uvede ih u Njegovu veličinu. I On je koji ima sladost, i oni pljuvaše na Njega, dajući mu žuč da pije, kako bi On učinio one koji su bili ljuti protiv Njega da kušaju Njegovu ljepotu. Prigni ka Njemu, i ne napuštaj Njega, jer On je naš život zauvek.

I kad je Filip završio ovo obaveštavanje, on reče im, Odriješite Bartolomeja; i otišavši, oni ga pustiše. I nakon puštanja, Filip mu reče: Bartolomej, moj brate u Gospodu, znaš li da Gospod je poslao te sa mnom u ovaj grad, i ti si sudionik sa mnom u svim opasnostima sa našom sestrom Mariam, ali ja znam da izlazak iz tela tvog je trebao biti u Lukoniji, i bilo je određeno za Mariam da izađe iz tela u rijeci Jordan. Sada stoga ja zapovedam vam, da kada ja izađem iz tela, izgradite crkvu u ovomu mestu, i neka leopard i jare koze dođe u crkvu, za znak onima koji veruju, i neka Nikanora pribavi za njih dok oni ne izađu iz tela, i kada izađu, sahrani ih do vrata crkve. I stavi svoj mir na kući Stahisa, kao Hrist što je stavio svoj mir na ovome gradu. I neka sve djevice koje veruju stoje u toj kući svaki dan, gledajući na bolesne, hodajući dvoje po dvoje, ali neka nemaju razgovora sa mladićima, da Satana ih ne iskuša: 1 Korinćanima 7:5 jer on je zmija koja puzi, i on je uzrokovao Adama putem Eve da sklizne u smrt. Neka ne bude tako ponovo u ovo vreme kao u slučaju Eve. Ali ti, O Vartolomej, gledaj ih dobro, i dati češ ove zabrane Stahisu, i postavi ga biskupom. Ne povjeravaj mesto biskupsko mladiću, da Evanđelje Kristovo ne bude dovedeno do srama, već neka svaki koji uči ima svoja dela jednaka svojim rečima. A ja idem Gospodinu, i uzmi moje telo i pripremi ga za sahranu sa Sirijskim komadima papira, i ne stavljaj oko mene lanenu odeću, jer telo moga Gospoda je umotano u lan. I pripremivši moje telo za sahranu u plahtama od papira, veži ga sa papirusovom trskom, i sahrani u crkvi, i moli za mene četrdeset dana, kako bi Gospod oprostio mi sagrešenja koja sam pogrešio, uzvračajući onima koji su mi učinili zlo. Vidi, O Bartolomej, gde moja krv padne na zemlju, biljka će uzrasti iz moje krvi, i postati loza, i proizvesti će plod sa mnogo grožđa, i uzevši ga u grozd, stisni ga u čašu, i uzevši ga treći dan, pošalji u vis Amen, u smislu da prinos može biti izvršen.

I Filip, rekavši ove stvari, molio je ovako: O Gospode Isuse Hriste, Oče vremena, Kralju svetla, koji si učinio nas mudrim u Tvojoj mudrosti, i dao nam Tvoje razumevanje, i darovao nam savet Tvoje dobrote, koji nas nikad nisi ostavio, Ti si On koji otklanjaš bolesti onih koji utjeću se Tebi za utočište; Ti si Sin živoga Boga, koji si dao nam Tvoje prisustvo mudrosti, koji si dao nam znakove i čuda, i okrenuo si one koji su zastranili; koji krunišeš one koji prevazilaze neprijatelja, Ti izvrsni Sudijo. Dođi sad, Isuse, i daj mi večnu krunu pobede protiv svake protivničke vlasti i sile, i ne daj da njihov taman vazduh pokrije me kada pređem vode vatre i sav pakao. O moj Gospode Isuse Kriste, ne daj neprijatelju da ima osnov da me optuži na Tvome sudu, već stavi na mene Tvoju slavnu odeću, Tvoj pečat svetlosti koji uvek sija, dok ne prođem sve sile svijeta, i zlog zmaja koji leži i čeka na nas. Sada zato, moj Gospodaru Isuse Kriste, učini da te sretnem u vazduhu, oprostivši mi nadoknadu koju sam uzvratio mojim neprijateljima; i preobrazi izgled moga tela u anđeosku slavu, i daj mi počinak u Tvome blaženstvu, i daj mi da primim obečanje od Tebe koje si Ti obečao Tvojim svetima za večno.

I govorivši tako, Filip preda duh, dok svo mnoštvo je gledalo na njega, i plakalo, i govorilo: Život ovoga duha je ispunjen u miru. I oni rekoše Amen.

I Bartolomej i Mariam uzeše telo, i učiniše kako Filip im je zapovijedio, i sahraniše ga u tome mestu. I tamo bi odmah glas iz nebesa: Filip apostol je krunisan sa nepokvarljivom krunom Isu Krsta, Sudijom borbe. I svi viknuše Amen.

I nakon tri dana stabljika loze niknula je gde krv svetoga Fiipa je pala. I oni učiniše sve što im je zapoveđeno od njega,prinoseći žrtvu za četrdeset dana, moleći bez prestanka. I oni izgradiše crkvu u tom mjestu, postavivši Stahisa episkopom u crkvi. A Nikanora i svi verni se sakupiše, i nisu prestajali, svi oni, veličajući Boga zarad čuda koja su se dogodila među njima. I ceo grad je verovao u ime Isusa. I Bartolomej zapovedio je Stahisu da krsti one koji su verovali u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha.

I nakon četrdeset dana, Spasitelj, pojavivši se u obliku Filipa, reče Bartolomeju i Mariami: Moja voljena braćo, želite li da se odmorite u počinku Božjem? Raj je otvoren meni, i ja sam ušao u slavu Isusa. Idite do mesta određenog za vas, jer stabljika koja je postavljena odvojeno i posađena u ovomu gradu će nositi izvrstan plod. Pozdravivši braću, i moleći za svakoga od njih, oni napustiše grad Ofiorima, Hijerapolisa Azije; i Bartolomej je otišao u Likanoju, a Mariam je nastavila do Jordana, a Stahis i oni koji sa njim ostaše, upravljali su crkvom u Kristu Isusu našemu Gospodinu, komu je slava i sila u veke vekova. Amin.

 

 

 

 

Dela Svetog Filipa Apostola Kada je On otišao u Gornju Grčku        

 

I bilo je to u ona vremena, kada je Filip ušao u grad Atena zvan Grčka, tamo se sakupi ka njemu tri stotine filozofa, govoreći: Hajdemo i vidimo koja je njegova mudrost, jer kažu o mudrim ljudima Azije, da njihova mudrost je velika. Jer oni su mislili da Filip je mudrac, jer je putovao u odeći pustinjaka, a oni nisu znali da je on apostol Hristov. Jer tunike koje je Isus dao svojim učenicima bili su ogrtač samo, i lanena odeća. Tako Filip je išao. Zarad ovoga, kada filozofi Grčke videše ga, oni se behu bojali. Oni sakupiše se u jedno mesto, i rekoše jedan drugom: Dođite, pogledajmo u naše knjige, da nekako ovaj stranac ne prevaziđe nas, i stavi nas u sram.

I učinivši tako, oni dođoše zajedno do istoga mjesta, i rekoše Filipu: Mi imamo učenja naših otaca u kojima smo zadovoljni, tragajući za znanjem; ali ako imaš nešto novo, O stranče, pokaži nam bez zavisni smjelo: jer mi nemamo potrebu nizačim, već samo da slušamo nešto novo. Dela 17:21

I Filip odgovarajući, reče im: O filozofi Grčke, ako želite da čujete neku novu stvar, i želite nešto novo, treba da odbacite od vas staroga čovjeka, kako moj Gospod kaže, Nemoguće je staviti novo vino u stare boce, jer boca će puknuti, i vino se prosuti, i boce uništiti. Već oni stavljaju novo vino u nove boce, tako da bi bili sačuvani. I ove stvari Gospod reče u parabolama, naučavajući nas u svojoj svetoj mudrosti, da mnogi će voljeti novo vino, ne imajući bocu novu. I ja volim vas, O ljudi Grčke, i ja čestitam vam jer ste rekli, Mi volimo nešto novo. Jer uputa uistinu nova moga Gospoda je donesena u svijet, kako bi on odnio svu svjetsku uputu.

Mudraci rekoše: Tko je taj koga zoveš tvojim Gospodarem? Filip reče: Moj Gospodar je Isus u nebesima. A oni mu rekoše: Pokaži ga našemu razumevanju bez zavisti, da bi mi također verovali u njega. A Filip reče: On sa kojim ću vas upoznati kao Gospodom, je iznad svakoga imena; nema drugoga. Efežanima 1:21 I samo ovo kažem: Kao što ste vi rekli, Ne odbijaj nas kroz zavist, da ne bude da vas ja odbijam, već radije u velikom radovanju i u velikom uživanju Ja ću vam objaviti to ime, jer nemam drugog posla u ovome svijetu nego ovo objavljivati. Jer kada moj Gospod dođe u ovaj svijet, On izabra nas, bijući dvanaest u broju, ispunivši nas sa Svetim Duhom, od Njegova svetla On je učinio nas da znamo tko je On, i zapovedi nam da propovedamo svo spasenje kroz Njega, jer nema drugoga imena u nebesima nego ovo. Dela 4:12 Zarad ovoga ja sam došao k vama, da vas učinim potpuno sigurnima, ne u riječi samo, već također pokazujući vam čudotvorna dela u ime našega Gospoda Isu Krsta.

I kad filozofi čuše ovo, oni rekoše Filipu: Ovo ime koje smo čuli od tebe mi nismo nikada našli u našim knjigama naših otaca; sada, stoga, kako da znamo o tvojim rečima? I štaviše, u dodatku, oni mu rekoše: Dopusti nam tri dana, da se možemo savetovati jedan s drugim o ovomu imenu; jer mi nismomalo uznemireni zbog ovoga – odmetnuti se od naših otaca vjere. Filip stoga im reče: Savetujte se kako želite, jer nema prevare u ovoj stvari.

I tri stotine mudraca se sakupi, govoriše jedan s drugim, govoreći: Vi znate da ovaj čovek je donio stranu mudrost, i riječi izgovorene od njega dovode nas u uznemirenost. Šta, onda, da radimo s njim, ili sa imenom njega koji je zvan Isus, kralj doba, o komu on govori? I štaviše oni rekoše jedan drugom: Zasigurno mi ne možemo shvatiti ga, ali visoki sveštenik Židova može. Ako stoga izgleda dobro, pošaljimo ga k njemu, kako bi on stajao prema ovome strancu, i da bi mi naučili tačno ime koje on propoveda.

Oni napisaše stoga u Jerusalim na sledeći način: - Filozofi Grčke ka Ananiji, velikom prvosvešteniku Židova u Jerusalemu. Bilo je među tobom i nama svih velikih vremena. ...kao što znaš da mi Atenjani su tragaoci za istinom. Izvjesni stranac je došao u Grčku, Filip po imenu, i u riječi, on nas je uznemirio neizmerno, i u rječima i u nadnaravnim čudima, i on uvodi slavno ime, Isusa, ispovijedajući sebe da je njegov učenik. I on također čini čuda o kojima mi ti pišemo, tako da istjeruje demone koji su bili dugo u ljudima, i čini da gluhi čuju, i slijepi vide, i šta je još čudesnije – što također trebamo prvo reći – on je oživio ljude koji su bili mrtvi, oni su sasvim navršili broj njihovih dana. I slava o njemu je otišla preko u celu Grčku i Makedoniju, i mnogi dolaze k njemu iz okolnih gradova, noseći one koji su bolesni sa različitim bolestima, i on liječi ih kroz ime Isusa. Zarad ovoga, stoga, dođi k nama bez oklijevanja, da bi nas obavijestio šta Isus, ovo ime koje on uči, znači. Jer zarad ovoga mi ti šaljemo pismo, o visoki svešteniče.

I kad je on pročitao, on je bio ispunjen sa velikim gnjevom, i podra odeću svoju, i reče: Je li taj prevarant otišao čak do Atene, među filozofe, da ih zavodi? I Mansemat – to je, Satana – uđe u Ananiju nesvjesno, i ispuni ga ljutnjom i bijesom, i on reče: Ako ja dozvolim da Filip sam, i oni sa njim, žive, zakon će biti u potpunosti uništen, i njihovo učenje će verovatno ispuniti čitavu zemlju. I Visoki sveštenik ode u svoju kuću, i učitelji zakona, i fariseji, i oni savetovaše jedan se sa drugim, govoreći: Šta da radimo o ovim stvarima? I oni rekoše prvosvešteniku Ananiji: Ustani i naoružaj se, i pet stotina sposobnih ljudi iz naroda, i idi do Atene, i bez sumnje ubij Filipa, i tako ćeš izokrenuti njegovo učenje.

I obukavši prvosvešteničko odelo,on dođe u Grčku u velikoj raskoši, sa pet stotina ljudi. A Filip je bio u kući izvjesnog upravitelja grada, sa braćom koja su verovala. I prvosveštenik i oni sa njim, i tri stotine mudraca, odoše prolazom do kuće gde Filip je bio, i bi rečeno Filipu da su oni vani. I on usta i ode. I kad prvosveštenik vidje ga, on reče mu: O Filipe, vraču i čarobnjaće, ja te znam, da u Jerusalemu tvoj gospodar varalica zvao te je Sinom Groma. Nije li cela Judeja bila ti previše, već si došao ovde da varaš ljude koji tragaju za mudrošću? A Filip reče: Hoće li to, O Ananija, ptvoj pokrivač neverovanja biti oduzet od tvoga srca, da bi znao moje riječi, i od njih naučio da li sam prevarant, ili ti!

Ananija čuvši ovo, reče Filipu: Dati ću odgovor svima. A Filip reče: Govori. Prvosveštenik reče: O ljudi Grčke, ovaj Filip veruje u čoveka zvanog Isus, koji je rođen među nama, koji je učio ovo krivovjerje, i uništio zakon i hram, i poništio očišćenje kroz Mojsija, i nove mjesece, jer on kaže, Ovo nije zapoveđeno od Boga. I kad mi vidosmo  da je on tako uništio zakon, mi stadosmo protiv njega, i raspesmo ga, da njegovo učenje ne bude ispunjeno. Jer mnoge promene su došle s njim, i on je dao zlo svedočanstvo, jer on jede sve stvari , i miješa sa krvi, po običajima pagana. I predavši ga, mi stavismo ga na smrt, i sahranismo u grobnicu, i ovi učenici su ga ukrali, su proglasili svukuda da je on ustao od mrtvih, i zaveli su veliko mnoštvo dokazujući da je on na desno ruke Boga u nebesima. Ali sad ovi ljudi, sami imaju obrezanje kao što mi imamo, nisu ga slijedili, jer su počeli činiti mnoga djela moči u Jerusalemu kroz ime Isusa, i bivši izbačeni iz Jerusalema, oni idu svijetom, i varaju sve ljude putem magije Isusa, kao sad ovaj Filip koji je došao vama da vas prevari na isti način. Ali ja ću ga povesti sa sobom u Jerusalem, jer Arhelaj kralj također traži za njega da ga ubije.

I kad svjetina koja je stajala okolo čula je ovo, oni koji su uistinu bili utvrđeni u vjeri nisu bili udareni niti se kolebali, jer oni su znali da Filip će pobijediti u slavi Isusa. Filip stoga pokaza svoj slučaj u sili Hristovoj sa velikom smjelošću, uzvikujući i govoreći: Ja, O ljudi Atene , i oni od vas koji su mudraci, sam došao vam, ne da učim vas riječima, već pokazujući vam čuda, i u delu u kojem ste brzo videli stvari koje su došle da se dogode kroz mene, u ime kojim prvosveštenik sam je izbačen. Jer, pogledajte, Ja ću vapiti mome Bogu, i učiti vas, i vi čete uvidjeti riječi obojice.

Visoki sveštenik čuvši ovo, potrča ka Filipu, želeći da ga udari, i u isti čas njegova cela ruka se osušila, i njegove oči se zaslepeše, i na isti način također pet stotina koji behu sa njim behu također zaslepeli. I oni izružiše i prokleše visokog sveštenika, govoreći: Dolazeći iz Jerusalima mi ti rekosmo, Odustani; jer bijući ljudi, mi ne možemo se boriti protiv Boga. Ali mi te molimo, O Filipe, apostole Boga Isusa, daj nam svetla da kroz njega, da mi također možemo istinski biti njegovi robovi.

I Filip, vidjevši šta se dogodilo, reče: O slaba prirodo! Koja si zbacila sebe na nas, ali odmah si dovedena nisko ka sebi; O gorko more! Koje podiže svoje valove protiv nas, i misli da nas izbaci, ali koje sobom smirujem svoje valove ka počinku. Sad stoga, O naš dobri upravitelju Isuse, sveta svjetlosti, Ti nisi predvidio nas koji smo svi zajedno plakali ka Tebi u svim dobrim delima, ali si došao da završiš ih kroz nas. Sada stoga dođi, Gospodine Isuse; prekori ludost ovih ljudi.

Prvosveštenik reče Filipu: Da li ti onda misliš da nas odbaciš od običaja naših otaca, i Boga pustinje, i Mojsija; da li misliš da nas učiniš sljedbenicima Isusa Nazarećanina? Tad Filip reče mu: Evo, ja ću moliti moga Boga da dođe i pokaže sebe pred tobom i pet stotinom, i pred svima ovde, jer možda ti češ promeniti svoje misli, i verovati. Ali ako ipak do kraja ostaneš u neverovanju, dolazak je na tebe nauobičajena stvar, koja će biti govorena naraštajima naraštaja – da također ti češ ići dole živ, dolje u Pakao, pred lice svih koji te vide, jer ti još  prebivaš u neverovanju, jer također ti tražiš da okreneš mnoštvo od istinitoga života. I Filip je molio, govoreći: O sveti Oče svetoga Sina Isusa Hrista, koji si dao mi da verujem u Njega, pošalji Tvoga voljenoga Sina Isusa Hrista da prekori neverovanje visokog sveštenika, da Tvoje ime bude veličano u Kristu voljenome.

I dok je Filip još plakao zarad ovoga, odjednom nebesa se otvoriše, i Isus se pojavi silazeći u najljepšoj slavi, i u svjetlosti, i Njegovo lice je sijalo sedamostruko više od sunca, i Njegova odeća je bila bjelja od snijega, tako da su idoli Atene pali odjednom do zemlje. I ljudi su pobegli u strepnji, i demoni koji su stanovali među njima plakaše: Evo, mi također bježimo zarad Njega koji se pojavio u gradu, Isus Sin Božiji. Tad Filip kaže prvosvešteniku: Čuješ li demone kako plaču zarad Njega koji je bio viđen, i ne veruješ li u Njega koji je prisutan da On je Gospod svega? Prvosveštenik reče: Ja nemam drugoga Boga nego jednoga u pustinji.

I Isus je išao u nebo tamo se dogodi veoma veliki zemljotres, tako da mjesto na kome su oni stajali je rascjepilo se, i mnoštvo potrča i pade na noge apostola, plačući: Imaj milosti na nas, O čovjeće Božiji! Na isti način i pet stotina ljudi plakaše također opet: Imaj milosti na nas, O Filipe, da bi mi znali tebe, i kroz tebe Isusa svjetlost života: jer mi rekosmo ovom neverujućem prvosvešteniku, Bijući grešni ljudi, mi se ne možemo boriti protiv Boga.

Tad Filip reče: Nema mržnje u nama, već milošću Hristovom učiniti ćemo da primite vaš vid, ali učiniti ću da prvosveštenik primi vid prije vas, da na ovo možete još više vjerovati. I glas iz nebesa dođe Filipu: O Filipe, sine groma, ali sad od nježnosti, štagod ti zatražiš od moga Oca, On će učiniti za tebe. I svo mnoštvo bi strahom udareno na glas, jer zvuk je bio jači od groma. Tad Filip reče prvosvešteniku: U ime moči glasa moga Gospodara, primi tvoj vid, Ananija. I odmah on primi vid, i gledajući okolo, reče: Šta ima u magiji Isusovoj da ovaj Filip u kratko vreme je učinio me slepim, i opet ukratkom vremenu je učinio da primim moj vid? Da li onda, reče Filip, vjeruješ u Isusa? Prvosveštenik reče: Ti ne misli, da ti, možeš me začarati, i ubijediti me? I pet stotina koji behu s njim, čuvši prvosveštenika, je primio svoj vid, i još nije verovao, rekoše onima koji su stajali da mole Filipa da on učini da oni prime njihov vid, da, rekoše oni, možemo posjeći ovog neverujučeg visokog sveštenika.

I Filip reče: Ne osvećujte se na zlome. I on reče prvosvešteniku: Biti će izvesni veliki znak na tebi. On reče Filipu: Ja znam da si ti vračar i učenik Isusov: ne možeš me začarati. A apostol reče Isusu: Sabartan, sabatabt, bramanuh, dođi brzo. I odmah zemlja se otvori u mjestu gde Ananija je bio, i proguta ga do koljena. A Ananija je plakao: O velikaje moč istinskog vračanja, jer je otvorila zemlju, kad Filip zaprijetio je na hebrejskom, i molio, i drži me čak do koljena, i za pete neke kuke kao da me vuku ka dole, da bih ja verovao u Filipa, ali on me ne može uvjeriti, jer od Jerusalema ja znam njegove čarobne trikove.

I Filip, bijesan reče: O zemljo, drži ga čvrsto, do pupka. I odmah ono povuče ga dole. I on reče:Jedn aod mojih nogu je okrenuta u led, a druga je strašno vrela, ali tvojom magijom, Filipe, Ja neću biti nadvladan. Osim, stoga, da sam ja bolno mučen ispod, Ja neću uopšte verovati. I mnoštvo željelo je da ga kamenuje. A Filip reče: Ne tako, jer ovo se u međuvremenu dogodilo, da je on progutan do pupka, da spasenje vaših duša može biti izvršeno, jer on bi vas umalo povu kao sa svojim zlim rečima u neverovanje.  Ali i ako se pokaje, ja ću ga izvući iz zemlje do spasenja njegove duše, ali zasigurno on nije vredan spasenja. Ako, stoga, on ostane u neverovanju, videti ćete ga potonulog u pakao, osim ako Gospod namjeri da podigne one koji su u Paklu, da bi oni proznali da Isus je Gospod. Jer u taj dan svaki jezik će priznati da Isus je Gospodin, Filipljanima 2:11 i da tamo je jedna slava Oca, i Sina, sa Svetim Duhom zauvek.

I Filip, rekavši ovo, ispruži svoju desnu ruku, ispružajući je kroz vazduh iznad pet stotina ljudi u ime Isusa. I njihove oči behu otvorene, i oni svi slaviše Boga sa jednim ustima,govoreći: Mi blagosiljamo te, O Hriste Isuse, Bože Filipov, da si izveo sljepilo od nas, i dao nam Tvoje svjetlo, Evanđelje. I Filip radovao se neizmerno na njihove riječi, jer oni su tako bili utvrđeni u vjeri. I nakon ovoga, Filip, okrenuvši se ka prvosvešteniku, reče: Priznaj također čistim srcem da Isus je Gospod, da bi bio spašen, kao oni sa tobom. Ali visoki sveštenik se smijao na Filipa, i ostao u neverovanju.

Filip potom, videći da je ostao u neverovanju, pogleda na njega, rekavši zemlji: Otvori tvoja usta, i progutaj ga do njegova vrata u prisustvu onih koji veruju u Hrista Isusa. I u isti čas zemlja, otvorivši usta, primi ga do vrata. I mnoštvo razgovaraše se jedno s drugim zarad čuda koja su se dogodila.

Neki upravitelj grada dođe plačući, i reče: O blaženi apostole, neki demon je napao moga sina, i plakao je, govoreći meni, Budući da si dozvolio strancu da dođe u tvoj grad, ti koji si bio prvi da odagnaš sa našim obožavanjem i žrtvama, šta da činim s tobom, osim da ubijem tvog jedino rođenog sina? I nakon što je rekao ovo, on zadavi moga sina. Sada stoga, Ja molim te, O apostole Hristov, ne dozvoli da moja radost bude okrenuta u tugu, jer ja sam verovao tvojim rečima.

I apostol, čuvši ovo, reče: Ja čudim se na aktivnosti demona, da su aktivni u svakome mestu, i usuđuju se da napadaju one na čiju pomoć ja nisam mogao da pomognem, a sada su kušali vas, želeći da uzrokuju napad. I on reče čovjeku: Dovedi mi svoga sina, i ja ću ga dati tebi živa, kroz moga Hrista. I radujući se, on otrča da dovede njegova sina. I kad on dođe blizu njegove kuće, on zaplaka, govoreći: Moj sine, ja sam ti došao i doveo apostola, tako da on može mi dati tebe živa. I on naredi svojim robovima da ponesu krevet, i njegov sin je imao dvadeset i tri godine. I kad Filip vidje ga, on bi ganut, i on se okrenu ka prvosvešteniku, i reče: Ovo se dogodilo kao prilika za tebe: ako, stoga, ja ga podignem, hočeš li nadalje verovati? I on reče: Ja znam tvoje magično umijeće, da češ ga podići, ali ti neću verovati. I Filip, bijesan, reče: Prokletstvo na tebe! Tad idi dole ceo u pakao pred lice svih ovih. I u isti čas on ode u Pakao živ, osim da prvosveštenikov ogrtač je otletio od njega, i zarad ovoga, od toga dana, niko ne zna šta posta od sveštenikove odore.  I apostol se okrenu okolo i molio je za dečaka, i izvevši demona od njega, on ga podiže, i postavi ga pored njegova oca živa.

I mnoštvo videvši ovo, zaplaka: Bog Filipov je jedini Bog, koji je kaznio neverovanje prvosveštenika, i otjerao demona od mladića, i podigao ga iz mrtvih. I pet stotina je videlo prvosveštenika progutanog u pakao, i druga čuda, moliše Filipa, i on dade im pečat u Hristu. A Filip je boravio u Ateni dve godine, i osnovavši crkvu, postavi biskupa i sveštenika, i tako on ode dalje u Partiju, propovedajući Hrista. Komu je večna slava. Amen.

 

 

Dodatak Delima Filipovim

(Iz Pariškog rukopisa.)

I on ih je učio ovako: Moja braćo, sinovi moga Oca – jer vi ste moja porodica kao i Hristova, imanje moga grada, Jerusalema gornjeg, užitak moga mesta stanovanja – zašto ste bili zarobljeni od vašeg neprijatelja zmije, uvijene, iskrivljene, i izopačene, kojoj Bog nije dao ni ruke ni noge? I iskrivljeno on ide, jer je on sin zloga, jer njegov otac je smrt, a njegova majka pokvarenost, i propast je u njegovu telu. Ne idi stoga u njegovo uništenje, jer vi ste u okovima neverovanja i prevare njegova sina, koji je bez reda, i nema suštine, bezobličan, i nema oblik u celom stvaranju, ni na nebu ili na zemlji, ili među ribama koje su u vodama. Ali ako ga vidiš, beži od njega, jer on nema sličnost ljudima, njegovo mesto stanovanja je pakao, i on hoda u tami. Pobegni, stoga, od njega, da njegov otrov ne bude posut na vaše telo, i hodate u njegovoj zlobi. Već ostanite radije u istinitom obožavanju, bijući verni, pobožni, i dobri, bez krivice. Pobegni od Satane zmaja, i ukloni od sebe zlo seme, zvano požuda, kojim on rađa bolest u duši, koja je otrov zmijin. Jer želja je od zmije od početka, i ona je koja naoružava sebe protiv vernih, jer ona izlazi iz tame, i vraća se tami. Ti trebaš stoga, nakon dolaska ka nama, ili radije kroz nas ka Bogu, da izbaciš otrov đavola iz vaših tela.

I kako je apostol govorio ovo, evo, Nikanora dođe iz njene kuće, i odoše sa njom robovi u kuću Stahisa. I kada ona dođe blizu vrata kuće, gle, Mariam govori njoj na Sirijskom jeziku: Helikomaei, kosma, etaa, mariaha. I ona objasni njoj riječi, govoreći: O kćeri Duha, vi ste moja gospođa, koja si data u zalogu zmije, ali ja dođoh da te izbavim, ja ću razbiti tvoje okove, i odsjeći ih od korijena. Evo, Osloboditelj koji oslobađa je došao, evo, Sunce pravednosti je ustalo da vas obasja.

I dok je ona tako govorila, tmurni tiran dođe trčeći i zadihan. A Nikanora, koja je bila pred vratima, čuvši ovo, i ohrabrivši se pred njima svima, plačući i govoreći: Ja sam hebrejka, kćer hebrejska, govori sa mnom na jeziku mojih otaca, jer ja sam čula tvoje propovedanje, i bila sam izlečena od moje bolesti. Ja poštujem i veličam dobrotu Boga, u tome da On je učinio te da budeš krajnje iskvaren u ovoj zemlji.

I kad ona reče ovo, tiran dođe, i uze njenu odeću, i reče: O Nikanora, nisam li te ostavio da ležiš na krevetu od svoje bolesti? Odakle onda si našla ovu moč i snagu, tako da si došla do ovih čarobnjaka? Ukoliko, onda, kažeš ko je tvoj izlečitelj, Ja ću te kazniti jako. A Nikanora odgovori, i reče: O odgajivaču tirana, odbaci od sebe ovu tiraniju, i zaboravi svoja zla dela, i napusti ovaj privremen život, i odloži hvalisavost, jer ona prolazi kao sjena, traži radije šta je večno, i odbaci od sebe zverska i bezbožna dela od čiste želje, i odbaci uzaludne odnose, koji su ratari smrti i taman zatvor, i izokreni strednji zid pokvarenosti, i pripremi za sebe život častan i čist, da možemo svi zajedno živjeti u svetosti. Ako, stoga, želiš me da ostanem sa tobom, ja ću živjeti sa tobom stalno.

I kad tiran ću ove riječi, on uhvati je za kosu, i vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi bolje da ti budeš stavljena na smrt od moga mača, nego da budeš viđena sa ovim stranim čarobnjacima i varalicama. Ja ću te kazniti, stoga, na smrt ove koji su te prevarili. I on okrenu u bijesu krvnike koji su ga slijedili, i reče: Dovedite mi te varalice. I krvnici potrčaše do kuće Stahisa, i uhvatiše Filipa, i Bartolomeja i Mariam, sa leopardom i jaretom koze, i vukoše ih uzduž, i dovedoše ih.

Kad ih je tiran vidio, on je škrgutao zubima protiv njih, i rekao: Dovucite te čarobnjake i prevarante koji su zaveli mnoge duše žena govoreći, Mi smo obožavatelji Boga. I on uzrokova bičevi da budu doneseni, i vezaše njihove pete. I on naredi da oni budu vučeni od vrata do hrama. I veliko mnoštvo dođe do toga mjesta. I oni se čudiše neizmerno na leoparda i jareta, jer oni su govorili kao ljudi, i neki od mnoštva su verovali riječima apostola.

I sveštenici rekoše tiranu: Ovi ljudi su čarobnjaci. I kad je on to čuo, on raspaljen bijesom, bio je ispunjen ljutnjom, i on naredi Filipu, Bartolomeju i Mariam da budu svučeni, govoreći: Pretraži ih. Možda nađeš njihovu mađiju. I krvnici ih svukoše, i uhvatiše Mariam, i vukoše je, govoreći: Otkrij nju, da oni saznaju da je žena koja ih slijedi. I on naredi da donesu batine i užad, i nakon što su proboli Filipove gležnjeve oni donesoše kuke, i staviše užad kroz njegove gležnjeve, i ovjesiše ga glavom na dole na drvo koje je bilo ispred vrata hrama, i oni učvrstiše klinovima u zid hrama, i ostaviše ga. I nakon vezanja Bartolomejevih ruku i nogu, oni staviše ga golog na zid, i kad su svukli Mariam, izgled njenog tela bio je izmenjen, i posta sjajnih grudi ispunjenih svetlom, i oni nisu mogli da joj priđu.

I Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom: Gde je Jovan danas, u dan naše potrebe? Jer evo mi smo izbavljeni iz naših tela. I oni staviše ruke na Mariam preko primjerenog, i bičevaše leoparda i jare od koze, i postaviše vatru do kuće Stahisa, jer on uzeo nas je unutar. Da govorimo stoga, da vatra siđe sa nebesa i spali ih.

I dok je Filip tako govorio, evo, Ivan dođe u grad, i hodao je ulicom, i pitao one u gradu: Čemu je pometnja, i tko su ti ljudi, i zašto su kažnjeni? I oni im rekoše: Zar ti nisi iz ovog grada? I ne znaš li o ovim ljudima, kako su uznemirili naše kuće, i ceo grad? Štaviše, oni su uvjerili naše žene da odu od nas zarad vjere, proglašujući strano ime, Hristovo, i oni su također zatvorili naše hramove čarobnjaštvom koje imaju, i stavili su na smrt zmije koje su u gradu stranim imenima koje nikad nismo znali. I postavili su svoje boravište u kući Stahisa slijepca, koga oni učiniše da povrati svoj vid kroz pljuvačku žene koja ih prati, i možda je ona koja ima svu tu mađiju, i prate ih leopard i jare, koji govore kao ljudi. Ali ako si ikada video takve radnje, nečeš biti ostavljen od njih. A Jovan odgovori, i reče im: Pokaži mi ih. I oni dovedoše njega do hrama gde Filip je visio. I kad Filip vidje Ivana, on reče Bartolomeju: O moj brate, vidi sina Barege – to je živa voda – je došao. I Ivan vidje Filipa kako visi glavom na dole,vezan za gležnjeve, i vidje Bartolomeja također vezana za zid hrama.

I on reče ljudima grada: O deco zmije, koliko velika je vaša glupost! Jer put prevare vas je zavarao, zli zmaj dahčući je disao nad vama: zašto kažnjavate ove ljude za govorenje da zmija je vaš neprijatelj?

I kad oni čuše te riječi od Ivana, oni staviše ruke na njega, govoreći: Mi smo te zvali sugrađaninom, ali tvoj govor te je prokazao da si ti u zajednici sa njim. Ti također, stoga, češ biti stavljen na istu smrt kao oni, jer sveštenici su odredili tako: Hajde da izlijemo njihovu krv dok vise naglavačke, i pomiješamo je sa vinom, i prinesemo zmiji.

I kad su oni tako govorili, evo, Mariam usta sa mesta u kojem je bila, i vrati se njenom ranijem izgledu.

I sveštenici stavivši njihove ruke prema Jovanu, želeći da ga uhvate, i nisu mogli. Tad Filip sa Bartolomejom reče Ivanu: Gde je Isus, koji zapovijeda nad nama da ne uzimamo u naše ruke osvetu na onima koji muče nas? Jer nakon ovoga ja ih neču podnositi. I Filip progovori na hebrejskom, i reče: Moj Oče Utael, t.j. , O Hriste, Oče veličanstva, čijeg imena sva doba se boje, koji si močan, i sila univerzuma, čije ime izlazi u gospodstvu, Eloa: Blagosloven siti u vremena; Ti koga vlasti i sile se boje, drhte pred Tvojim licem; Kralju slave! Oče veličanstva! Čije ime je otišlo do divljih zveri pustinje, i oni su postali mirni zarad Tebe, i kroz Tebe zmije odilaze od nas: Čuj nas pre nego pitamo. Ti koji vidiš nas prije nego zovemo, koji znaš naše misli, Nadzorniće svega, koji šalješ od Sebe nebrojena sažaljenja, neka pakao otvori svoja usta, i proguta te bezbožne osobe koji neće da prihvate riječ Tvoje istine.

I u taj čas pakao otvori svoja usta, i sve to mjesto bi jako udareno, od upravitelja ka svemu mnoštvu zajedno sa sveštenicima, oni behu svi potonuli. I mjesto gde apostoli behu i svi koji su bili sa njima osta neudareno, i kuća Stahisa, i Nikanora tiranova žena, i dvadeset i četiri žene koje pobegoše od njihovih muževa, i četrdeset devica koje nisu poznale čovjeka. Ove same nisu otišle u pakao, jer su postale sluge, i primile riječ Božju, i Njegov pečat; ali ostali od grada behu progutani dole u pakao.

I Spasitelj se pojavi u taj čas, i reče Filipu: Tko je koji stavi svoju ruku na plug, i okreće se nazad od činjenja brazdom pravom? Ili tko daje svoje svjetlo drugima, a sam ostaje sjediti u tami? Ili tko stanuje u prljavštini, i ostavlja svoje boravište strancima? Ili tko ostavlja svoju odeću, i izlazi u danima zime gol? Ili koji rob koji je učinio svome gospodaru službu, neće biti pozvan od njega na večeru? Ili go trči sa žarom trku, a ne dobija nagradu? Filipe, evo moja mladoženjina soba je spremna, i blagosloven je onaj koji ima svoju sjajnu odeću, jer on je koji dobija krunu radosti na svoju glavu. Evo, večera je spremna, i blagosloven je onaj koji je zvan od mladoženje. Velika je žetva polja, blagosloven je vredan radnik.

I kad je Filip čuo ove riječi od Spasitelja, on odgovori i reče mu: Otpustio si nas, O Isuse iz Nazareta, i ne naređuješ li nam da bijemo one koji ne žele da Ti kraljuješ nad njima? Ali ovo znamo, da Tvoje ime nije objavljeno u celomu svijetu, i ti si nas poslao u ovaj grad. A ja nisam nameravao da dođem u ovaj grad, a Ti si me poslao, nakon što si mi dao Tvoje istinske zapovijedi, da odagnam svu prevaru, i dovedem do ničega svakoga idola i demona, i sve sile nečastivoga. I kad ja dođoh ovde, demoni utekoše od naših lica kroz Tvoje ime, i zmajevi i zmije nestaše, ali ovi ljudi nisu uzeli sebi Tvoje istinsko svetlo, i zarad tog razloga Ja reših da ih dovedem nisko, prema njihovoj gluposti.

A Spasitelj reče: O Filipe, budući da si napustio ovu moju zapovijest, da ne vračaš zlo za zlo, zarad ovoga biti češ zabranjen u sledećem svijetu za četrdeset godina od bivanja u mjestu moga obećanja: pored toga, ovo je kraj od tvog odlaska iz tijela u ovom mjestu; i Vartolomej ima svoj udio u Likoniji, i biti će raspet tamo, a Mariam će biti položena njeno telo u rijeku Jordan.

I Spasitelj se okrene i ispruži svoju ruku, i učini znak krsta u vazduhu, i bi pun svjetla, i imao je oblik nalik na ljestve. I sve mnoštvo ljudi grada koji su otišli dole u pakao izađoše ljestvama krsta svetlosti i nitko od njih nije ostao u paklu, već samo tiran i sveštenici, i zmija koju su obožavali. I kad mnoštvo izađe iz pakla, oni gledaše i vidješe Filipa kako visi glavom dole, i Bartolomeja na zidu hrama, i oni nađoše i Mariam u njenom prvom izgledu. I Spasitelj ode u nebesa na vid Filipa i Vartolomeja i Mariam, i leopard i jare koza, i Nikanora i Stahis, i oni svi glasno veličaše Boga sa strahom i drhtaše, plačući: Samo je jedan Bog koji je poslao svoje spasenje, čije ime ovi ljudi projavljuju, mi se kajemo stoga od greha u kom smo bili prije jučer, ne bijući vredni večnoga života, i mi verujemo, videći čudesne stvari koje su se dogodile kroz nas. I neki od njih baciše se na lica, i pokloniše se apostolima, a drugi biše spremni da pobegnu, govoreći. Mogao bi biti drugi zemljotres kao onaj koji se upravo dogodio.

I raširivši svoje ruke, Apostol Filip, viseći glavom dole, reče: Ljudi grada, čujte ove riječi koje ću vam reći, viseći glavom dole. Spoznali ste kako velika je sila Božja, i čuda koja ste videli kada vaš grad je bio uništen zemljotresom koje je došlo na njega. I ovo je pokazano vama, da kuća Stahisa nije uništena i da on nije otišao dole u pakao, jer je verovao u istinitoga Boga, i primio je nas Njegove sluge. A Ja, ispunivši volju moga Boga, sam Njegov dužnik za ono što sam mu vratio za to mi je učinio zlo.

I neki od onih koji su bili kršteni otrčaše da odriješe Filipa koji je visio glavom dole. A on odgovori i reče im: Moja braćo,...oni koji su djevstvenici u delovima njihovih tela i čine preljub u njihovim srcima, i preljub očiju, će obilovati kao potop. I oni postaju neumjereni od slušanja uvjerljivih užitaka, zaboravljajući Boga znanja Evanđelja; i njihova srca su puna drskosti, jedući i pijući u njihovom obožavanju, napuštajući svete zapovijedi, i prezirući ih. Taj naraštaj je gurnut ustranu, ali blagosloven je onaj koji se povlači, jer on će ostvariti odmor u svom odilasku. Ne znaš li, Bartolomeje, da riječ našega Gospodina je istinski živa i znanje? Jer Gospodar nam je rekao u svom učenju, Svaki koji pogleda na ženu, požudom svoga srca, je učinio preljub. Matej 5:28 I zarad ovoga naš brat Petar je pobegao iz svakoga mesta u kojem je bila žena, i tamo je bila bruka zarad njegove kćeri, i on je molio Gospodaru, i ona je imala uzetost na njenoj strani, kako ne bi bila zavedena. Vidiš, brate, da vid očiju dovodi do početka greha, kako je pisano, Postanje 3:6 Ona pogleda, i vidje drvo, da je ugodno na oči,i dobro za hranu, i ona bi prevarena. Neka slušanje djevica bude sveto, i u njihovom hodu neka hodaju dvoje po dvoje, jer mnoge su namisli neprijatelja. Neka njihov hod i razgovor bude dobro usmeren, da bi one bile spašene, ali ako ne, neka njihov plod bude javan.

Moj brate Vartolomej, daj ova obečanja Stahisu, i postavi ga vladarem i episkopom u crkvi, da bi on bio kao ti, učeći dobro. Ne poveravaj službu čoveku koji je previše mlad: ne postavljaj takovoga na stolicu učiteljsku, da ne bi onečistio svedoćanstvo Hristovo. Jer onaj koji uči treba da ima svoja dela prema svojim rečima, da riječ bude spremna u svakoj prilici u njegovu slavu. Ali ja sam oslobođen od moga tela, viseći glavom dole. Uzmi, stoga, moje telo, i pripravi ga za sahranu u Sirijskom papiru, i ne stavljaj na njega lanenu odeću, jer su stavili je na telo našega Gospodina, i umotaj blisko papir i papirus, i stavi u predvorje svete crkve. I moli nada mnom za četrdeset dana, da Bog može oprostiti sagrešenja koja sam učinio, u tome što sam vraćao zlo njemu koji je učinio zlo meni, i tamo neće biti za mene u svijetu koji dolazi četrdeset godina.

I nakon što je on ovako govorio, Filip je molio, govoreći: Moj Gospodaru Isa Krste, Oče vremena, Kralju svega svetla, koji činiš nas mudrim u Tvojoj mudrosti, koji si dao nam uzvišeno znanje, koji si velikodušno dao nam savjet Tvoje dobrote, koji nikad nisi otišao od nas; Ti koji oduzimaš bolesti od onih koji uzimaju utočište u Tebi; Ti koji si nam dao Riječ, da okrenemo ka Tebi one koji su zastranili; Ti koji si dao nam znakove i čuda zarad onih od male vjere; Ti koji si pokazao krunu onima koji su pobedili; Ti koji si sudija igara, koji si dao nam krunu radosti, koji govoriš s nama, da bi mi mogli da izdržimo one koji nas ozleđuju; Ti si Onaj koji sije i žanje, i izvršava, i uzvišava, i oživljava sve Tvoje sluge; prijekori i prijetnje su nam pomoć i moč kroz one koji se okreću Tebi kroz nas, koji su Tvoje sluge. Dođi, Gospode, i daj mi krunu pobjede u prisustvu ljudi. Nedaj da njihov taman vazduh prekrije me, niti njihov dim da spali izgled moje duše, da mogu preći vode bezdana, da ne potonem u njima. Moj Gospode Isuse Kriste, nedaj da neprijatelj nađe išta što bi donio protiv mene u Tvojoj prisutnosti, istinskoga Sudije, već obuci me u Tvoju sjajnu odeću, i... (ostalo nedostaje).