Knjige - Apokrifi starozavetni i Apokrifi novozavetni

Starozavetni

https://drive.google.com/file/d/1rvjxJUL0NE0MoZrLCzMOtoEHUIwNHmmJ/view?usp=drive_link

Novozavetni

https://drive.google.com/file/d/1h_ouUPYa2p5TYRRDMycKatRDmr4tHJ0u/view?usp=drive_link

Povijest Josifa drvodjelje

 Ovo delo negde se ubraja u apokrifna evanđelja a negde u apokrifna dela apostolska. 

Dogodilo se da je ovo delo došlo nakon mog razmišljanja o neminovnosti smrti, koja svakog čeka, mislio sam o Enohu i Iliji koji su uzeti, uzneseni, dok Isus je uznesen nakon smrti, kao mislim da sam načuo ili negde čitao i njegova majka Marija. Ovakav svijet u kojem mi živimo danas i u kojem se od pamtiveka živi nije dobar radi ljudske zlobe, zato je potop bio i piše tako, i zato su godine života smanjivane od Adama i Noja 900g, do Ibrahima 180g, Mojsija 120g, pa do David u psalmu pjeva da je svega godina čovjećjih sedamdesetak, opet Isus sa 30 g je dovoljno pokazao da su to godine od mladosti do sazrevanja dovoljne za određenje da li je čovjek za dobro ili loše sve potom ljudi provode u muci ili blagodati. Smrt je došla sagrešenjem Adama i Eve, i ona može biti mučna ali Bog može da je učini i samo mirnim prelazom i to u snu, u večan život. 

________________________

Povijest Josifa drvodjelje

 

U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe

Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje

Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1

Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i njegov odlazak sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba, koji odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I uistinu, bio je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest svojim svetim učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj njegovih dana. I sveti apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga napisanog u biblioteci u Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju nas! Amen.

1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i Spasitelj Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na Gori Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja moram biti rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i njegovog potomstva, i da ću ja ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati učenje svetog evanđelja ranije objavljenog vama, da možete da ga objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti vas sa moči sa visine, i ispuniti vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti svim narodima pokajanje i uklanjanje grehova.3  Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I koliko zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i izvrsnije nego bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja pobožnog je blaženije i dragocenije nego hiljadu godina među grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i tugovanje neće doći do kraja, i njihove suze neće prestati, niti će oni naći za sebe utjehu i odmor u ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite objavite svim narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe ono što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati račun toga. 6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela svakoga čovjeka će biti položena otvorena na dan suda, bilo da su dobra ili zla. 7  Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas: Ne dajte da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8

2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema, grada Jude, i grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je, pored, umijeću u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje svih ljudi, oženio ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina, imenom, i dve kćeri. A ovo su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i Lidija. Na kraju života pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim njenim delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da trguje, čineći posao drvodjelje.

3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka Marija,blažena, sveta i čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni roditelji ponudiše je u hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u hramu Gospodara devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći: Hajde da potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može biti povjerena do vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u hramu, se dogodi njoj kao što se obično događa ženama, i da zarad toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.

4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od plemena Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici odgovoriše, i rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi sa njim do vremena vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio moju majku, i odveo je svojoj kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući njegova oca, slomljena srca i tužna zarad gubitka njegove majke, i ona ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom Jakova. 1 Potom Josif ostavi nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu drvodjelje. I nakon što je sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući njena dob bi tačno četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.

5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i savjetom Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek Josif se vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju djevicu majku trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje dalje tajno. 2 Ali iz straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao izdržati da jede ni pije taj dan.

6  Ali u podne pojavi se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po zapovijedi od moga Oca, i on mu reče: Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je začela sa Svetim Duhom, i ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On je taj koji će vladati svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako, anđeo ode od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao mu, i Marija je ostala sa njim. 4

7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara kralja, da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema svome gradu. Starac stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju i dođe u Betlehem, jer vreme njenog porođaja je bilo na isteku. Josif potom upisa svoje ime na listu, jer Josif sin Davidov, čija supruga Marija je bila, bio je od plemena Judina. I uistinu Marija, moja majka, rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele žene praoca Jakova, majke Josifa i Venijamina. 

8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I bio je ovo isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da moje kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je upozoren o ovomu u snu. Stoga on usta  i uze Mariju moju majku, i ja ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena saputnica. Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.

9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije bilo greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u zemlju Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući nazad iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život radeći svojim rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad nije tražio da živi za ništa od tuđega rada. 8

10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma staru dob. On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid oslabio, niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo vreme svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo nenarušeno, slobodan od svega bola. Njegov život, tad, u svemu, iznosio je jednu stotinu i jedanaest godina, njegova stara dob je bila produžena do krajnje granice.

11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu oženjeni, i imali su svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u njihovim vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i moja djevica majka.  Ja živjeh zajedno sa njima, ne drugačije nego kao da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo moj život bez greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah ih u svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu voljni činiti, niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao ijednu riječ ili odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im velikom ljubavlju, kao zjenici moga oka.

12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog čovjeka, pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao, kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj zemlji. I kako je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji obavijesti ga da smrt njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja dođe na njega. I on usta i ode u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji, on izasu svoje molitve tamo pred svetištem, i reče:

13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja, Gospodaru cele ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti se obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i vrijeme prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te, velikog Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa mnom, da moja jadna duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez nevolje, bez straha i nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva tijela na dan njihove smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome, i šta god puže na zemlji ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod nebesima u kojima je dah života su udareni sa strahom, i njihove duše napuštaju njihova tela sa jakim strahom i velikom teškoćom. Sad zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude prisutan sa svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno od drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga rođenja,

1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude ugodna i draga meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i zastrašujući izgledi dolaze blizu meni na putu kojim idem, dok ne dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da čuvari vrata spriječe moju dušu od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne izloži me osudi pred Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene, niti daj da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša proći

2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji sudijo, koji u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu prema njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan sa mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem Tebi, jer Ti si izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom zauvijek.

Amin.

14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u gradu Nazaretu, da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u ovo vreme da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio, od dana njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da odredi sudbinu pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina neoženjen, potom njegova žena je ostala pod njegovom brigom četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu nakon njene smrti, moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od sveštenika, da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u petnaestoj godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u koju nijedno stvorenje ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i moga Oca i Svetoga Duha, sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4

15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo jedna stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u dan u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti mjeseca Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro bilo istrošeno korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i mudrost. On se također gadio hrane i pića i izgubio sve svoje umijeće u zanatu drvodjelje, niti je više davao pažnje tome. Dogodilo se, potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da Josif, pravedni starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu. Stoga on je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--

16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me nosila! Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao nogama na kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me nosile i odgajale dok nisam uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u bezakonju, i u grehovima moja majka želela me. 2 Jao mome jeziku i mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno,  omalovažavale, lagale, bezobzirne, ponižavale, besposlene priče vodile, zavodile i licemjerne! Jao mojim očima, koje su gledale na sramotne stvari! Jao mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja! Jao mojim rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito (bezakonito) da jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je našlo! Jao mojim nogama, koje su prečesto hodale na putevima neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao mojoj jadnoj duši, koja je već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja! Šta da radim kad stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u svojoj mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima! Zasigurno taj strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad njegova duša je izlazila iz njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh! Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja! Ali Bog sam je onaj koji upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti sa njima po svojoj dobroj volji.

17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I ja, idući pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine. Uistinu, nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj glas, moja duša počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus, izbavitelj moje duše! Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim ustima, i u ustima onih koji ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje, čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan naponiznije poštujem Te, i pred Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim moj Bog, Ti si moj Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i naročito u taj dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj i blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam mislio tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se meni u mom počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni: O Josife, ti sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i ne tuži dušu svoju, niti pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer ona je sa detetom Svetoga Duha, i roditi će sina, čije ime će biti Isus, jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u neznanju o tajni Tvoga rođenja. Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je dečak umro od ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu, govorivši da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga njima. Tad ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na mene, niti osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje sluškinje, 5 a Ti si moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin Božij.

18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da plače više. I ja videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana, ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan starac Josif sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko, zasigurno nad svim stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok smrti leži, jer smrt drži prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O moja djevice majko, moraš gledati za istim krajem života kao drugi smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt ovoga pobožnoga čoveka, nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše, ako umreti moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio šta će se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.

19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto gde je Josif. I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci smrti već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči da govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je mnogo uzdisao. I ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje lice k meni, i učini znake za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju ruku pod njegove grudi, i osjetih njegovu dušu blizu grla, kako se sprema da napusti njegovo tijelo.

20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo telo, ona također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote, ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već počele da se koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje sinove i kćeri, i reče im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu, jer sigurno je sad na samoj točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i reče: Jao meni, O moja braćo, ovo je izvesno ista bolest od koje je moja majka umrla. I ona je tugovala i prolijevala suze, i sva Josifova druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja također, i moja majka Marija, plakasmo sa njima. 1

21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već kako dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala plamen. I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu, njegove oči preplaviše suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan način. Prema tome, kad ja videh žestinu njegovog uzdisanja, ja opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše. I ja pozvah moga dobro Oca, govoreći:--

22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje molitve i molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih anđela, i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka celi njihov red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude proveden Tebi. Ovo je čas u koji moj otac ima potrebu za milošću. I ja kažem ti, da svi sveti, da, onoliko koliko ih je rođeno u svijetu, da li oni bili pravedni ili bili bludni, moraju neminovno kušati smrt.

23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i uzeše je, i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije znalo da je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona tame koji behu u putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto stanovanja pobožnih.

24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja ispružih svoju ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh djevici Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme u koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije postojalo. I kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom majkom, čistom djevicom, oni su znali da je on već udahnuo svoje zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja im rekoh: Zasigurno smrt vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio oslobođen od nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.

25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za njihovo tugovanje, skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga. I u deveti čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja molih moga Oca u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa vlastitom rukom ja učinih prije nego sam nošen u utrobi djevice Marije, moje majke. I kako sam završio je, i izgovorio amen, veliko mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da rašire njihovu sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga starca.

26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti smrti neće imati vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti ijedan članak će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti. Ništa od tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na dan tvoga sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu djevstvenika, i tkogod da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili siročadi od ruku svojih ruku, u dan u koji sjećanje bude slavljeno, i u tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim stvarima svih dana njegova života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije udovac ili siroče u tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na slavlje hiljadu godina. I svaki čovjek koji će  prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja ću blagosloviti i nadomjestiti u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I tkogod napiše povijest tvoga života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga svijeta, i ovo pripovijedanje koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na tvoje čuvanje toliko dugo koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša napusti telo, i kad on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih grehova, niti ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog čovjeka koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo ovo je zvanično , drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati njegovo ime Josif. Jer neće u toj kući biti siromaštva ili ijedne iznenadne smrti zauvek.

27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za sahranu, i oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da urede svoja mrtva tela. I oni su videli da je on držao svoj pokrov čvrsto, jer pridržavao ga je do tela na takav način, da kad su hteli da ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da se pomeri ili popusti. Niti su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što ih udari največim čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih otaca. Tad tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom u Egipat, i teška nevolja koju je on izdržao zarad mene. Prema tome, ja oplakivah njegovu smrt za dugo vremena, i ležeći na njegovom telu, ja rekoh:--

28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko mnogo suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč. Jer ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne štedi ni jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na njemu, bez zapovijedi moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su produžili njihov život čak do devet stotina godina, ali su umrli. Da, iako neki od njih su živeli duže, oni su imali, kako god, podleći istoj sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao: Ja nisam kušao smrt. Jer Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer je udovoljilo moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži zapoved silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko ga pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje vlast nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam nije činio volju moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja moga Oca je upaljena protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je kad smrt dolazi u svijet. Ali da je Adam gledao zapovijedi moga Oca, smrt nebi nikad bila njegova sudbina. Mislite li da ja mogu upitati moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2 koja mogu odnijeti tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora, kako bi živeo sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti je sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer moj rad koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.

29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah nada njim, i oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu tijela njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu i jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti je njegov vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga smanjila, već je radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga života, i to je bio dvadeset i šesti mjeseca Abiba.

30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše radosno, i pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O naš Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli smrt. Jer uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega dana, niti su njihova tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif drvodjelja je, ipak, Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u celi svijet i propovedamo sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o smrti moga oca Josifa, i slavite njemu godišnje slavlje i sveti dan. I tkogod uzme išta od njegova pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da Josif, čak od dana kad si Ti rođen u Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po tijelu. Zašto, onda, Ti nisi učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on je pravedan i izabran?

31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo moga Oca o Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija zapovijesti Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je produžen , kako bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli da mora biti predat u ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim delima, njegov život je također produžen, da, kako slava njegove stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede (oponašaju). Ali kad vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno njegovi dani su skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako proroštvo, stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su oni ostali živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu onoga što se tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da ostane u telu, uistinu, iako da čovek živi u svijetu mnoge mirijade (mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko vreme ili drugo od je prisiljen da razmeni život za smrt.

Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1 moraju prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža, terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa kojom oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu bezbožnost.

32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko su ta četiri ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji oni donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2 Kad mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i uzvisivasmo, i mi prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i njegovom Spasitelju Isusu Hristu. On je kome je sva slava, čast, dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao dobromu Ocu sa Njim, i Svetome Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme zauvek. Amin.

Apokrifna evanđelja gotova prevedena, - riječ, dve još...

 U mjesec dana uspio sam apokrifna evanđelja prevesti, kako sam odprilike i vidio da će biti i dobro je. Ova evanđelja se uglavnom odnose na Detinstvo Isusovo, a neka i na Detinstvo Marije, ne vidim ništa sporno u tim pripovijedanjima i lijepo ih je imati i znati.

Pregledavajući šire evanđelja vidio sam da je to, određena dva evanđelja koja su dostupna nalaze se u nag hamadi zbirci koju sam ranije postavio i nema potrebe da ih stavljam u korelaciji sa ovim a i tekstualno odudaraju.

Što se tiče navođenja izvesnog Tajnog Evanđelja po Marku koje i nije uopšte po nikakvom obilježju evanđelje od stranice i pol i za koje stoji da je krivotvorina toliko da samo kažem o tomu, a i ono što sam tamo našao nema veze sa pozitivnom porukom evanđelja, tako da taj spis treba brisati i ne uvažavati sa ovima koji imaju određenu verodostojnost.

Što se tiče standardna 4 evanđelja u Novom Zavetu oni su zaista nad ovim svim apokrifima, i zasluženo su izabrani, s tim što bih ja pojam o detinstvu Marije i Isusa kao i neke stvari možda iz još nekih, apokrifnih evanđelja ovde uvrstio misaono ili na neki način u celu tu priču.

Evanđelje po Barnabi srednjevekovno koje zaista sadrži određene bitne poruke da ga ne komentarišem da li se slažem ili ne , ja cenim to evanđelje ali mislim da se baš i ne uklapa u ova evanđelja koja stoje na određenim sajtovima kao apokrifi.

Slijedi pregled još Povijesti o Josifu Drvodjelji, i potom prelazim na apokrifna dela apostolska kojih ima tridesetak, verovatno par meseci rada, potom razna pisanja apokrifnog tipa kao i par otkrivenja, vezanje u knjigu i to je to. Nakon toga usmeren sam na određena židovska pisanja, talmud od 3000str, pa i Bibliju i Kur'an jer ljepota prevođenja je u utjecanju, poigravanju formulaciji riječi, izražavanju, razmišljanju, kontemplaciji i molitvi, dakle uobičajen posao jednog vernika je da prevodi, dakle ono što nije prevedeno ili je prevedeno ali opet daje novi pristup riječi koja beše u početku.

Zahvaljujem se Nevidljivomu Bogu koji me je udostojio ovoga.

U Njega je nagrada najveća.

Neka podari dobro svakomu koji se drži Njega.

Amin.

Evanđelje Gospodnje po Markionu (Marsion)

 

Evanđelje Gospodnje

 

Pisan izveštaj o životu Isusa Hrista, sačuvan u njegovom izvorniku od Marsiona, sina Filologusa ((:?), biskupa Sinope. 130 godine gospodnje, Rima

 

Verzija 1.00 – sadrži pet poglavlja od dvadeset i jedan

 

I

1 U petnaestoj godini vladavine Tiberija Cezara

2 Ponitijus Pilat je bio Upravitelj Judeje, Isus dođe u Kapernaum, grad Galileje, i bio je

3 naučavao na subotnji dan, i oni behu zapanjeni njegovim učenjem, jer njegova riječ je imala vlast.

4 i u sinagogi bio je čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i plakao je glasno

5 govoreći, ''ostavi nas na miru, šta mi imamo s tobom, Isuse? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam te

6 tko si, Svetac Božiji.'' I Isus prekori ga, govoreći, ''Šuti, i izađi iz njega.'' I kad demon ga je bacio usred

7 on izađe iz njega , ne učinivši mu nažao. I zapanjenje donje na sve, i oni govoriše jednoglasno govoreći jedan drugomu, šta je ova riječ? Jer u vlasti i moči on zapoveda nečistim duhovima,

8 i oni izlaze. I glas o njemu ode u svako mesto zemlje unaokolo

9 i on ustade iz sinagoge i uđe u kuću Simona. A Simonova tašta je imala veliku groznicu, i oni ga moliše za nju.

10 I on stade nada njoj, i prekori groznicu, i ona je ostavi, i odmah ona usta i posluživaše im

11 i on dođe u Nazaret i ode u

12 sinagogu u Subotnji dan i sede. I oči svih u sinagogi su bile uprte u njega

13-14 i on poče da im priča, i svi se čudiše

15  na riječima koje izlažahu iz njegovih usta, i on im reče, ''Sigurno ćete reći mi ovu poreedbu, Ljekaru, izlijeći se sam, šta god smo

16 čuli učinjenim u Kapernaumu, učini također ovde. Ali da vam uistinu kažem, mnoge udovice behu u Izraelu u danima Ilije, kad se nebesa behu zatvorila za tri godine i šest mjeseci

17 kad velika glad dogodi se žirom zemlje, i nikomu od njih Ilija ne bi poslat, već samo Serepti,

18 gradu Sidona, ka ženi koja je bila udovica. I mnogi gubavi behu u Izraelu u doba Jeliseja proroka, i niko od njih ne bi očišćen , već samo

19 Naman sirijac''. I oni behu ispunjeni gnjevom

20 u sinagogi, kada čuše ove stvari, i ustaše, i izbaciše ga iz grada, i vodiše ga na vrh brda na kojem je grad bio izgrađena , da ga bace

21 dole na glavu. Ali on prolazeći kroza njih ode svojim putem.

22 I kad je sunce zalazilo, svi mnogi koji imahu ikoga bolesnoga od različitih bolesti dovedoše ih njemu, i on je polagao svoje ruke na svakoga od njih, i izliječio ih.

23 i demoni su izlazili iz mnogih, plačući, govorili, ''Ti si Sin Božij'' i on prekori ih zaprijetivši da ne govore, jer oni su znali da je on Hrist.

24 I kad je bio dan, on ode i ode na pusto mesto, a mnoštvo ga je tražilo, i dođoše njemu, i zaustaviše ga, kako ne bi otišao od

25 njih. I on im reče, ''Ja moram objaviti dobru vijest (evanđelje) kraljevstva Božijeg drugim gradovima također, jer zato sam poslan.

26 I on je propovijedao u sinagogama Galileje.

 

 

II

 1 I bilo je to tako kako ga je masa pritiskala da čuje riječ Božju, on je stajao do

2 jezera Genesaretskog, i video dva broda koja su stajala do jezera, ali ribari su izašli iz njih

3 i prali su njihove mreže. I on uđe u jedan od brodića, koji je bio Simonov, i upita ga da se otisne malo od zemlje. I on sede dole, i

4 učio je mnoštvo iz brodića. Kad se ostavio govorenja, on reče Simonu ''Idi u

5 dubinu i neka se tvoje mreže vuku''. I Simon mu odgovori , ''Gospodaru, mi smo se mučili celu noć, i nismo uzeli ništa, ali na tvoju riječ ja ću spustiti

6 mrežu.'' Kad su ovako učinili, oni uhvatiše

7 veliko mnoštvo riba, i njihove mreže behu se cepale. I oni drugim drugarima, u drugim čamcima, da dođu i pomognu im. I oni dođoše, i

8 napuniše čamce, tako da su počinjali da potanjaju. Kad Simon Petar vidje, on pade na Isusova koljena govoreći,

9 ''Idi od mene, jer ja sam grešan čovek, O Gospode.'' Jer čuđenje ga prevladalo, i svi koji behu s njim, na

10 izlovu ribe koju su uhvatili, koji behu družbenici Simonovi. I Isus reče Simonu, ''ne boj se, od sada češ hvatati ljude

11 žive'' I kad su doveli svoje čamce do obale, oni svi odoše, i slijediše ga.

12 I dogodilo se, kad je on bio u jednom od gradova, eto čovjeka sva gubava koji videći Isusa pade na svoje lice, i molio ga govoreći: ''Gospode, ako želiš, ti

13 možeš me očistiti.'' I on ispruži svoju ruku, i dodirnu ga, govoreći, ''Hoću, budi očišćen'' I

14 odmah guba napusti čoveka. I on naloži mu da ne kazuje ni kojemu čoveku, već da ide, i pokaže sebe svešteniku, i prinese mu za očišženje, prema Mojsiju

15 kako je zapovijedio, da ovo bude svedočanstvo vama. Ali utoliko više ode slava o njemu unaokolo, i mnoge mase dolažahu da čuju, i da budu izljećeni

16 od njega od njihovih tegoba. I on sam se povukao u divljinu, da moli.

17 I dogodilo se u jedan od dana dok je on naučavao, i tamo behu farizeji i učitelji zakona sjedili koji dođoše iz svakog sela Galileje, Judeje i Jerusalema, i moč

18 Gospodnja bi sa njim da ih izlijeći. I gle, ljudi donesoše u krevetu čoveka koji je bio uzet, i oni tražiše

19 da ga unesu unutar, da ga polože pred njega. I ne nalazeći kojim načinom bi ga donijeli zarad mnoštva, oni odoše na vrh kuće i spustiše ga kroz crijep sa njegovim ležajem usred pred

20 Isusa. I videći njihovu veru on mu reče, ''Čovjeće, tvoji

21 grijesi su ti oprošteni''. I pisari i farizeji počeše da rasuđuju, govoreći, ''Tko je obaj koji bogohuli? Tko može oprostiti grijeh, osim Boga samoga?

22 Ali Isus videći njihove misli odgovori i reče im, ''Šta namišljate u svojim srcima?

23 Šta je lakše reći, Tvoji gresi su ti oprošteni, ili

24 reći, Ustani i hodaj? Ali da znate da Sin čovjećiji ima vlast nad zemljom da oprašta grehe (on reče uzetomu čovjeku) Ja ti kažem, Ustani

25 i uzmi svoj krevet, i idi svojoj kući. I odmah on usta pred njima, i  uze na čemu je ležao, i ode svojoj kući, veličajući

26 Boga. I čudiše se svi, i slaviše Boga, i behu ispunjeni strahom govoreći, ''Videli smo čudne stvari danas''.

27 I nakon ovih stvari on ode, i vidje carinika, zvanog Levi, kako sjedi na mestu naplate, i on

28 mu reče, ''Slijedi me.'' I on ostavi sve, usta i

29 slijedi ga. I Levi mu učini veliku gozbu u svojoj kući, i bi veliko društvo carinika i

30 drugih koji su bili s njima. I njihovi pisari i farizeji su mrmljali protiv njegovih učenika

30 govoreći, '' Zašto sjedite i pijete sa carinicima i

31 grešnicima''? A Isus odgovori im, ''Oni koji su zdravi ne trebaju lekara, već oni

32koji su bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravedne, već

33 grešne na pokajanje. I oni mu rekoše, ''Zašto učenici Jovanovi poste često, i čine molitve, kao i učenici farizeja, ali tvoji jedu i

34 piju? I on im reče, ''Možete li učiniti sinove mladoženjine da poste , dok mladoženja je sa

35 njima? Ali dani će doći, u koji će mladoženja biti uzet od njih, i tad će oni postiti u

36 tim danima.'' I on reče poredbu njima, ''Nijedan čovjek ne stavlja komad nove odeće na staru odeću, jer oboje bi bili poderani, i komad koji je uzet iz novog ne slaže se sa

37 starim. I nijedan čovjek ne stavlja novo vino u stare mješine, jer novo vino bi probilo kože , i samo bi bilo

38 proliveno, i kože bi propale. Već novo vino mora biti stavljeno u nove mješine, da bi oboje bili sačuvani.

39 Nijedan čovjek koji pije staro vino ne želi novo, jer reče , staro je bolje.

 

 

III

1I dogodilo se na drugu subotu nakon prve, da on je išao kroz polje žita, i njegovi učenici su trgali klasove žita i jeli, trljajući ih

2 u njihovim rukama. I neki farizej reče im, ''Zašto činite to što nije zakonito činiti

3 na subotnji dan?'' I Isus odgovarajući im, reče, ''Niste li čitali da je ovo čak David činio, kada sam je bio

4 gladan, i oni koji behu sa njim, kako su otišli u kuću Božiju, i uzeli i jeli pashalni hljeb, i dali također onima koji su bili sa njima, što nije zakonito da jedu osim sveštenici sami?''

5 i on im reče, ''Da Sin čovjećiji je Gospodar i subote''

6 i dogodilo se također na drugu subotu, da je on ušao u sinagogu i podučavao, i tamo je bio

7 čovjek i njegova desna ruka bila je uzeta. I pisari i farizeji gledali su ga, da li će izcijeliti na subotnji dan, da bi našli

8 optužbu protiv njega. Ali on je znao njihova razmišljanja, i reče čovjeku  koji je bio uzet , ''Ustani, i stani nasred. I on usta i stade

9 pravo. Tad reče Isus njemu, ''Ja ću te pitati nešto, Je li zakonito na subotu učiniti dobro

10 ili učiniti zlo? Spasti život ili ga uništiti?'' I gledajući okolo na njih sve, on reče čovjeku, ''ispruži ruku.'' I on učini tako, i njegova ruka je bila

11 povraćena kao druga. I oni behu ispunjeni bijesom, i zapovediše jedan drugom šta da učine Isusu.

12 i dogodilo se u tim danima, da je on izašao na planinu da se moli, i provodio je celu noć

13 u molitvu Bogu. I kad je bio dan, on pozva k njemu njegove učenike, i on izabra između njih dvanaestoro

14 koje on također nazva, apostolima, Simona (koga on također nazva Petar) i Andreja njegova brata, Jakova i Ivana, Filipa

15 i Bartolomeja, Mateja i Tomasa, Jakova sina

16 Alfeja, i Simon koga zvahu Zelot, i Judu brata Jakovljevog i Judu Iskariota, koji također posta

17 izdajnik. I on siđe dole među njih, i stade na mjestu, i mnoštvo njegovih učenika, i veliki broj ljudi iz cele Judeje i Jerusalema, i sa obale mora Tira i Sidona, koji su dolazili da ga čuju

18 i da budu izliječeni od njihovih bolesti, i oni koji behu mučeni nečistim duhovima, i behu izliječeni.

19 i celo mnoštvo tražilo je da ga dodirne, jer moč je izlazila iz njega, i liječila ih sve.

20 I on podiže svoje oči na učenike, i reče:

''Blagosloveni su siromašni, jer vaše je kraljevstvo Božije

21 Blaženi su oni koji su gladni sad, jer biti će siti.

Blagosloveni su oni koji plaču sad, jer će se smejati.

22 Blaženi ste vi, kada vas ljudi mrze, i kada oni

Vas odvoje iz njihova drštva, i kada vas osuđuju,

I proglašuju vas zlima, zarad Sina čovječjega

23 dobra. Radujte se u taj dan, i uzvikujte, jer gle, vaša nagrada je

Velika u nebesima, jer prema

24 tim stvarima su činili njihovi oci prorocima. Ali jao vama koji ste bogati! Jer vi imate punu utjehu

25 Jao vama koji ste puni! Jer ćete gladovati. Jao vama koji se smijete sad! Jer vi

26 ćete tugovati i plakati. Jao vama, kada svi ljudi budu pričali dobro o vama! Jer prema tim stvarima su činili vaši oci krivim prorocima.

27 Ali kažem vama koji čujete, Volite svoje neprijatelje, učinite

28 dobro onima koji vas mrze, blagoslovite one koji vas proklinju

29 i molite za njih koji vas zlo koriste. Ono mu koji te udari u jedan obraz, ponudi i drugi, i od onoga koji uzme tvoj ogrtač , ne zadrži

30 ni kaput također. Daj svakomu čovjeku koji traži od tebe, a od onoga koji uzme tvoja dobra, ne traži ih

31 nazad, i kao što želiš da ljudi čine tebi,

32 čini im ti isto tako. I ako voliš one koji te vole, koju hvalu češ imati? Jer grešnici također vole one

33 koji ih vole. I ako činiš dobro onima koji čine dobro tebi, koju hvalu imaš? Jer grešnici  također čine iste.

34 I ako pozajmiš im od koga se nadaš da primiš, koju zahvalu imaš? Jer grešnici također posuđuju

35 grešnicima, da prime jednake stvari. Već volite svoje neprijatelje, i činite dobro, i posuđujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat, i vaša nagrada će biti velika, i vi ćete biti sinovi Svevišnjega, jer on je ljubazan nezahvalnima i

36 zlima. Budite milosrdni, i vaš Otac također je

37 milostiv. Ne sudite, i neće vam biti suđeno, ne osuđujte, i neće vam se suditi, otpustite

38 i biti ćete otpušteni, Dajte, i biti će vam dato, dobra mjera , data, i potvrđena i koja ide, dati će je u tvoje naručje. Jer sa istom mjerom sa kojom mjerite vi biti će vam mjereno ponovo.''

39 I on govori poredbe njima, ''Može li slijep voditi

40 slijepog? Neće li oboje pasti u jamu? Učenik nije iznad učitelja, ali svaki onaj koji je

41 savršen će biti njegov učitelj. I zašto vidiš trun u oku svoga brata, ali ne vidiš

42 brvno u svome oku? Ili kako možeš reći svome bratu, Brate daj mi da izvučem trun koji je u tvome oku, kad ti sam ne vidiš gredu u svome oku? Licemjeru, izbaci prvo brvno iz vlastitoga oka, i tada češ vidjeti jasno da izvučeš trun koji je u oku tvoga brata!

43 Jer nije dobro drvo koje čini kvaran plod, niti

44 kvarno drvo stvara dobar plod. Jer svako drvo se zna po plodu. Jer iz trnja se ne sakupljaju smokve, niti iz grmlja grožđe.

45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi šta je uistinu dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi ono što je zlo, jer iz izobila njegova srca

46 usta govore. I zašto me zovete, Gospode, Gospode, i

47 ne činite stvari koje ja govorim? Svaki koji dolazi meni, i čuje moj govor, i čini tako, ja ću

48 pokazati vam kome je sličan: On je kao čovjek koji gradi kuću, koji iskopa i ode duboko da položi temelj na stijenu, i kad potom naraste, potok udari žestoko na kuću i nije imao snage da je sruši, jer je sagrađena na

49 stijeni. Ali onaj koji čuje, a ne čini, je kao čovjek koji bez temelja gradi kuću na zemlji, protiv potoka koji udara jako, i odmah ono pada, i ruševima te kuće je velika.

 

 

IV

1 I kad je završio sve svoje govorenje u ušima ljudi, on uđe u Kapernaum

2 i neki centurionov sluga bi bolestan, na

3 samrti, a on bu bio drag. I kad on ču za Isusa, on posla k njemu starešine od židova

4 pitajući ga da li bi on došao da spasi njegova slogu. I kad oni dođoše do Isusa, oni moliše ga iskreno, govoreći, da je on vrijedan za onog za koga će učiniti ovo

5 ''jer on je voleo naš narod, i izgradio nam

6 sinagogu''. Tad Isus ode š njima. I kad nije bio izdaleka od kuće, centurion posla prijatelje njemu, govoreći mu: ''Gospode, ne muči se, jer ja nisam vrijedan da uđeš pod moj krov

7 Zato niti ja nisam vredan da ti dođem, ali reci riječ, i moj sluga biti će izlječen.

8 Jer i ja sam čovjeg pod vlašću, imajući pod sobom vojnike, i ja kažem jednomu , Idi, i on ide, i drugomu, Dođi, i on dođe; i mome slugi, Učini

9 to, i on učini''. I kad Isus je čuo ove stvari,on se čudio na njega, i okrenuo se i rekao mnoštvu koje ga je slijedilo, ''Ja kažem vam, niti u

10 Izraelu nisam našao tako veliku vjeru.'' I oni  koji behu poslani, vratiše se kući, i nađoše bolesnog slugu cela

11 i dogodilo se dan poslije, da on je išao u grad zvan Nain, i mnogi od njegovih učenika behu

12 išli s njim, i veliko mnoštvo. I kad je došao noću do vrata grada, gle, mrtav čovek je bio nošen, jedini sin svoje majke, a ona je bila hudovica, i značajno mnoštvo

13 grada bilo je sa njom. I kad Gospodin je vidje, on je imao

14 sažaljenja na nju, i reče joj, ''Ne plači, '' I on dođe i dotaknu nosila, i oni koji su ga otkrili stajaše mirno. I on reče, ''Mladi čovjeće, Kažem ti, Ustani!''

15 I mrtav čovjek ustane, i poče da govori. I

16 on ga izruči majci. I strah uhvati sve, i oni veličaše Boga, govoreći, Da velik prorok je ustao među nama, i da Bog je

17 posjetio svoj narod. I glas o njemu ode celom Judejom,i celom regijom okolo.

18 I učenici od Jovana rekoše mu sve ove

19 stvari. I Ivan pozivajući ga sebi neke dvoje od njegovih učenika posla ih Isusu govoreći, ''Jesi li ti taj koji

20 dolazi? Ili da čekamo drugog?'' I kad su ljudi došli njemu, on reče, ''Jovan Krstitelj nas je poslao tebi govoreći; Jesi li ti taj kopji dolazi?

21 ili da čekamo drugoga?'' I u isti čas on izlijeći mnoge                        nemoći i bolesti i zle duhove

22 i mnogim slijepima dade vid. I Isus odgovori im: ''Idite svojim putem, i recite Ivanu koje stvari ste vidjeli i čuli, da slijepi primaju vid, hromi hodaju, gubavi bivaju očišćeni, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašni imaju dobre vijesti

23 objavljene njima. I blagosloven je on, tko god se ne vrijeđa oda mene.''

24 I kad glasnici Jovanovi vehu otišli, on poče da govori mnoštvu u pogledu Ivana, Šta ste došli u divljinu da gledate? Trsku

25 koju njiše vjetar? Šta ste došli vidjeti? Čovjeka obučena u ugodno odijelo? Evo, oni koji u prekrasnoj odjeći i slastima, su kraljevi

26 dvora. Ali šta ste došli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, mnogo više od proroka.

27 Ovo je onaj za koga je pisano, ''Evo, ja šaljem moga glasnika pred tvoje lice, koji će pripremiti put

28 pred tobom. ''Jer ja kažem ti, među onima koji su rođeni od žene, većeg proroka od Jovana Krstitelja nema, a onaj koji je najmanji u Kraljevstvu Božijem

29 je veći od njega''. I svi ljudi kad čuše, i carinici, opravdaše Boga, bijući kršteni sa

30 krštenjem Ivanovim. Ali farizeji i zakonodavci odbaciše savjet Božiji, ne bijući

31 kršteni od njega. I Gospod reče, ''Čemu dakle nalikuju ljudi ovog naraštaja? I čemu su

32 slični? Oni su kao deca koja sede na tržnici, i zovu jedan drugoga i govore: Mi svirasmo vam, a vi niste plesali, mi tugovasmo

33 s vama, a vi niste plakali. Jer Jovan Krstitelj je došao niti je jeo kruha niti pio vina, i vi kažete, On

34 ima demona. Sin čovećji dolazi jede i pije, i vi kažete, Eto proždrljiva čovjeka, i

35 pijanice, prijatelja carinika i grešnika! I mudrost je opravdana od sve njene dece?

36 I jedan od farizeja je želeo da jede s njim. I on ode u farizejsku kuću i

37 nagne da jede. I eto, žena iz grada, koja je grešnik, kad ona je znala da on je otišao u farizejsku kuću, donese gipsanu kutiju sa pomastima

38 i stade pred njegove noge pored njega plačući, i poče da kvasi njegove noge sa suzama, i obrisala ih je sa kosom svojom, i poljubi njegova stopala, i pomaza

39 ih sa uljima. A kad farizej vide koji ga je pozvao vidje to, on reče sebi, govoreći, ''Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi ko i koja vrsta žene je ovo koja ga dodiruje:

40 jer ona je grešnica. I Isus odgovarajući reče njemu, ''Simone, imam nešto da kažem ti.''

I on reče

41 ''Učitelju, reci.'' Neki zajmodavac novca imao je dva dužnika, jedan je dugovao pet stotina dinari, a

42 drugi pedeset. I kad nisu imali s čim da plate, on oprosti im obojici. Reci mi stoga, koji

43 od njih će voljeti ga više?'' Simon odgovori i reče, ''Pretpostavljam da onaj, kome je oprostio više.'' I on reče

44 njemu, ''Pravo si rekao'' I on okrene se ženi , i reče Simonu, ''Vidiš li ovu ženu?

Ja uđoh u tvoju kuću, vode za moja stopala mi nisi dao, ali ona je oprala moje noge sa suzama, i obrisala

45 ih sa kosom svoje glave. Poljubac mi nisi dao, ali ona od kad je došla nije prestala

46 ljubiti moje noge. Moju glavu sa uljem ti nisi pomazao, a ova žena je pomazala moje noge sa uljem.

47 Zbog čega ti kažem, Njeni gresi koji su mnogi su oprošteni, jer ona je volela mnogo, ali

48 kome je malo oprošteno, isti malo voli''. I on

49 reče joj, ''Tvoji gresi su oprošteni.'' I oni koji bijahu s njim počeše da govore među sobom,

50 ''Tko je ovaj da čak oprašta grehe?'' I on reče ženi ''Tvoja vera te je spasla, idi u miru.''

 

 

V

1 I dogodilo se poslije, da je išao kroz grad i sela, propovijedajući i objavljujući kao dobru vijest kraljevstvo Božije: i dvanaestorica su bili

2 sa njim. I neka žena, koja je bila liječena od zlih duhova i nemoći, Marija zvana Magdalena, iz

3 koje sedam demona je izašlo, i Joana žena Kuza, Herodovog nadzornika, i Suzana, i mnogi drugi, koji mu posluživahu njihovim imanjem.

4 I kad veliko mnoštvo dođe, i iz svakog grada dođoše njemu, on je govorio

5 poredbu: ''Sijač izađe da posije seme, i kako je posijano, neka padnu na put postrani, i bi izgaženo

6 i ptice nebeske pozobaše ga. A drugo pade na stijenu, i kad uzraste, uvenu

7 zbog manjka vlage. A druga padoše usred trnja, i trnje uzrasta s njim, i

8 proguta ga. I druga padoše na dobru zemlju, i kad uzraste, urodi plodom i stostruko''. I kad on reče ove stvari, on zaplaka, '' Onaj koji ima uči da čuje, neka čuje!''

9 I njegovi učenici pitaše ga, govoreći, ''Šta bi mogla ova

10 poredba biti?'' I on reče, ''Vama je dato da znate tajne Kraljevstva Božijeg, ali drugima u poredbama; da videći ne vide, i čujući

11 da ne razumiju. A poredba je ova:

12 Sjeme je riječ Božija. Oni pored puta su oni koji čuju, potom dolazi đavo, i uzima riječ iz njihovih srca, da ne bi verovali i

13 bili spašeni. Oni na stijeni su oni, koji, kada čuju, primaju riječ sa radošću, i ovi nemajući korijena, koji dok veruju, u vreme iskušenja otpadaju.

14 A oni koji padnu među trnje, to su oni, koji, kada čuju, idu i bivaju pognuti sa brigama i bogatstvima i zadovoljstvima njihova života, i

15 ne donose ploda. Ali ona na zemlji, ti su, tko god u časti i dobrom srcu, čuje riječ, zadrži je, i donese u strpljenju.

16 Nijedan čovek, kada upali svetiljku, ne pokriva ju posudom, ili stavlja ispod kreveta, već stavlja je na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svetlo.

17 Jer nema tajne stvari, koja neće biti objavljena, niti sakrivene, koja neće biti znana i doći

18 biti vidljiva. Pazite zato kako slušate, jer tkogod ima, biti će mu dano, i tko god nema, čak što izgleda da ima biti će mu uzeto.''

19 I bi mu rečeno po nekomu ko reće, ''Tvoja majka i tvoja braća stoje, žele da te vide''

20 I on odgovori i reče im, ''Tko je moja majka i ko su moja braća? Moja majka i moja braća su oni, koji čuvši riječ Božiju, čine je!''

21 Bilo je u jedan od dana, kad je on otišao na brodić sa svojim učenicima, i on reče njima, ''Hajde da idemo na drugu stranu jezera.'' I oni

22 pokrenuše se dalje. Ali dok su plovili on je zaspao, i dođe oluja na jezero, i oni se behu punili vodom, i behu u opasnosti.

23 I oni dođoše njemu, i probudiše ga, govoreći, ''Gospodaru, gospodaru, mi stradavamo'' I on usta i prekori vjetar i bijes vode , i oni utihnuše, i

24 bi mirno. I on im reče, ''Gde je vaša vera?'' I oni behu uplašeni i čudiše se , govoreći, jedan drugomu, ''Tko je ovo? Jer on zapoveda čak vetrovima i voadama, i oni ga slušaju?''

25 I oni ploviše do zemlje Gandareneske

26 koja je nasuprot Galileje. I kad on izađe na zemlju, tamo srete ga van grada neki čovjek, koji je imao demone dugo vremena, i nije imao odela, niti prebivališta

27 kuće, već među grobovima. Kad on vide Isusa, on plaka, i pade pred njim, i glasno reče, ''Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine

28 Svevišnjega? Ja molim te, ne muči me.'' (Jer on je zapovedio nečistom duhu da izađe iz čoveka. Jer počesto ga je hvatao, i on bi čuvan sa lancima i okovima, i on slomi veze nadvoje, i izveo je demona

29 u pustinju) I Isus upita ga, govoreći, ''Koje je

30 tvoje ime?'' I on reče, ''Legion'' jer mnogi demoni behu ušli u njega. I oni ga moliše da on

31 ne zapovedi im da idu u bezdan. I tamo bi stado svinja hraneći se na planini, i oni ga moliše da im dozvoli da uđu u njih. I on im dopusti

32 Tad odoše demoni iz čoveka, i uđoše u svinje, i stado potrča silom dole

33 niz strm dio u jezero, i behu potopljeni. Kad oni koji su ih hranili vidješe šta bi, oni utekoše, i odoše i rekoše

34 u gradu i u zemlji. Tad oni izađoše da vide šta je bilo, i dođoše Isusu  i nađoše čovjeka iz koga demoni behu izašli, kako sjedi na nogama Isusa, obučen, i pri svjesti, i oni

35 behu uplašeni. Oni također koji ga videše rekoše mu na koji način je on bio obuzet demonima bi spašen.

36 Tad celo mnoštvo zemlje Gandarenes kružiše oko njega i pitaše ga da ode od njih, jer behu držani velikim strahom, i on uđe u

37 čamac, i vrati se natrag. A čovjek, iz koga demoni su otišli, molio ga je da bi on bio sa njim, ali Isus ga posla dalje, govoreći

38 ''Vrati se svojoj kući, i ispričaj kako velike stvari Bog ti je učinio.'' I on ode svojim putem, objavljujući celim gradom kako velike stvari Isus je učinio mu.

39 I dogodilo se, da, kad se Isus vratio, mnoštvo mu je poželelo dobrodošlicu,jer oni behu svi čekali na

40 njega. I , gle, izađe čovjek čije ime je Jair, i koji je bio upravitelj sinagoge, i on pade na Isusove noge, i molio ga da bi on

41 došao u njegovu kuću, Jer on je imao jedinu kćer, oko dvanaest godina staru, i ona je umirala. Ali kako je otišao masa ga je gurala.

42 I žena imajući tečenje krvi dvanaest godina, koja je provela sav njen život sa ljekarima, niti

43 je mogla biti izlječena od ijednoga, dođe iza njega, i dotaknu se ruba njegove odeće, i odmah njeno tečenje

44 krvi stade. I Isus reče, ''Tko me dotakao?'' Kad su svi nijekali, Petar i oni koji behu s njim rekoše, ''Gospodaru, mnoštvo te gura, i stišće, i

45 ti kažeš, ''Ko me dotakao?'' A Isus reče, ''Netko me se dotakao, jer sam osjetio snagu kojia je izašla

46 iz mene.'' I kad žena vidje da se ne može sakriti, ona je drhtala, i pala pred njim, i rekla mu pred svim narodom radi kojeg razloga ga se dotakla, i kako je izliječena odmah.

47 I on joj reče, ''Kćeri, budi utješena, tvoja vjera te je spasila, idi u miru''

48 Dok je on još govorio, tamo dođe jedan upravitelj sinagogine kuće, govoreći mu,

''Tvoja kćer je

49 mrtva, ne muči Učitelja.'' Ali kad Isus je to čuo, on odgovori mu, govoreći, ''Ne plaši se, vjeruj samo,

50 i ona će biti spašena.'' I kad on doše u kuću, on nije dozvolio nijednomu čovjeku da uđe, osim Petra i Jakova i Ivana, i oca i majke djevojke

51 i svi behu plakali, i žalili je, ali on reče:

52 ''Ne plači, ona nije mrtva, već spava.'' I oni

53 se smijaše da ga prezru, znajući da je mrtva. I on ih otpusti sve, i uze je za ruku, i pozva

54 govoreći, ''Devojko, ustani''. I njen duh dođe ponovo, i ona usta odmah, i on zapovijedi da nešto bude

55 dato joj da jede. I njeni roditelji behu zapanjeni, ali on im naredi da nijednomu čovjeku ne kažu šta je učinjeno.

 

 

 

 

 

Evanđelje po Filipu

 preuzet prevod

EVANĐELJE PO FILIPU (II,5)

 

Uvod:

WESLEY  W. ISENBERG

 

Evanđelje po Filipu zbirka je iskaza koji se prvenstveno odnose na značenje i vri­ jednost sakramenata u kontekstu valentinijanskih koncepcija o teškoćama bivanja čov­ jekom, i o životu poslije smrti.

Kao i u novozavjetnim evanđeljima, takve iskaze i ovdje nalazimo u različitim književnim oblicima: u obliku aforizma, analogije, parabole, pareneze, polemike, na­ rativnog dijaloga, Kristove izreke, biblijske egzegeze, te dogmatske postavke. Evan­ đelje po Filipu nije, međutim, nalik novozavjetnim evanđeljima. Djelo mjestimice spominje neke Isusove riječi ili djela, a sadržano je i sedamnaest Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumačenja Isusovih riječi koje nalazimo u kanonskim evan­ đeljima  (55,33-34;  57,3-5;  68,8-12;  68,26-27;  72,33-73;  77,18;  83,11-13; 84,7-9; 85,29-31). Nove  izreke (55,37-56,3;  58,10-14;  59,25-27;  63,29-30;  64,2-9; 64,10--12; 67,30-35; i 74,25-27), identificirane prema uvodnoj formuli ("on reče", "Gospo­ din reče", ili "Spasitelj reče") kratke su i zagonetne, i najbolje je tumačiti ih iz gnostič- ke perspektive. Ovdje nalazimo i nekoliko pripovijesti o Isusu, sličnih predajama iz ranokršćanskih apokrifnih evanđelja. Prilikom otkrivenja na gori, on se svojim učeni­ cima ukazao natprirodno velik. U njegovoj su pratnji i tri  žene, sve tri  imenom Mari­ ja (59,6-11), iako posebnu naklonost on jasno iskazuje Mariji Magdaleni (63,32-36). Kada je kod bojadisara Levija u jednu bačvu stavio sedamdeset i dvije različite boje, one su se stopile u jednu (63,25-30). Navodno je upravo apostol Filip izvor priče pre­ ma kojoj je tesar Josip načinio križ na kojem je njegov sin kasnije razapet (73,8-15).

Ovih nekoliko izreka i pripovijesti nisu, međutim, stavljene u neki narativni okvir, kao što je slučaj u novozavjetnim evanđeljima. Štoviše, cijelo Evanđelje po Filipu ustrojeno je na način koji je nemoguće prikladno opisati. Iako se kontinuitet donekle postiže kroz asocijaciju ideja (usp. 51,29-52,35), nizanjem kontrasta ili ponavljanjem riječi (usp. 77,15-78,24, riječ ljubav), misaoni je tijek pomalo nesuvisao i nepovezan, i nerijetko preskače s teme na temu.

Ipak, tekst ostavlja utisak logičke koherentnosti zbog ponavljanja određenih te­  ma (npr. značenje Isusovih imena, 56,3-15; 62,7-17; 63,21-24; potreba za doživlja­ vanjem uskrsnuća prije smrti, 56,15-20; 56,26-57,22; 66,16-23;  73,1-8;  zaodijeva- nje svjetlošću kao način bijega od neprijateljskih sila, 70,5-9;  76,22-77-1;  86,4-10), no ova je koherentnost najvjerojatnije slučajna, a ne planirana.

Moguće je da je sastavljač ove zbirke hotimice rastavio izvorno potpune misaone cjeline, i raspodijelio odlomke na različita mjesta u tekstu. Tako, primjerice, jednu pot­ punu misao dobivamo kad spojimo 70,5-9 sa 76,22-77, a potom sa 66,7-29, tim redoslijedom. Na taj način neodređene zamjenice dobivaju primjerenu prethodnu riječ. Slično tome, 75,13-14 postavlja temu koja se kasnije razrađuje u 61,36-62,5. U 63,5--11 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraženoj u 70,22-29.

S obzirom na nesustavnost Evanđelja po Filipu, njegov je sadržaj najbolje razmat­ rati na temelju sažetaka pojedinih iskaza. Iskaz 69,1-4 razmatra otajstva bračne ložni- ce, i razlikuje  one koji  ondje smiju sudjelovati - slobodni  ljudi  i djevice - od onih ko­ ji ne smiju - životinje, robovi, i oskvrnute žene.

Oni isključeni iz ložnice u potpunosti su prikazani negativnim riječima. Tako, iz­ među ostalog, doznajemo kako životinje i muškarci moraju biti odvojeni (78,25-28; 75,25-26). No, "mnogo je životinja na svijetu koje su ljudskog oblika" (81,7-8).  Ako  je netko "životinja" on mora ostati "izvan ili ispod", a ne "iznad" ili "unutar" (79,5- 11). "Robove" valja razlikovati od "sinova" (52,2-6), "djece" (81,12-14) i "slobod­ nih" (79,13-18). "Rob" je onaj koji počini grijeh (77,18), koji nije upoznao svoje unu­ tarnje zlo koje ga porobljuje (83,18-29; 85,24). "Oskvrnute žene" su sve one koje su­ djeluju u seksualnom činu, tj. u "braku oskvrnuća", koji je tjelesan i požudan (81,34--82,10). Nečisti duhovi žele oskrnaviti muškarce i žene (65,1-23).

"Slobodni ljudi i djevice" suprotstavljeni su "životinjama, robovima, i okaljanim ženama". Djevica nikad nije bila okaljana seksualnim činom (55,27-28; usp. 81,34--82,8). "Slobodan čovjek" ne griješi (77,15-18). On se ne boji tijela niti ga ljubi (66,4-6). Ugrožavaju ga obmane arhonata koji ga žele učiniti robom (54,16-31). "Slo­ bodni ljudi i djevice" zovu se i "kršćani" (74,13-16), koji posjeduju "uskrsnuće, svjet­ lost, križ, Duh Sveti" (74,18-21).

Prema ovome evanđelju, egzistencijalna bolest čovječanstva izvire iz razlika spo­ lova. Kada je Eva odvojena od Adama, razbijeno je izvorno androgino jedinstvo (68,22-26). Svrha je Kristovog dolaska ponovno sjedinjenje Adama i Eve (70,12--17). Kao što se muž i žena sjedinjuju u bračnoj ložnici, tako se i sjedinjenje koje do­ lazi sa Kristom zbiva u sakramentalnoj bračnoj ložnici (70,17-22), u kojoj pojedinac dobiva nagovještaj i potvrdu konačnog sjedinjenja sa anđeoskom, nebeskom polovi­ com (usp. 58,10-14)

To nas dovodi do još jednog zaključka (67,27-30), "Gospodin je u otajstvu sve učinio, krštenje, pomazanje, pričest i iskupljenje, i bračnu ložnicu." Ta rečenica vje­ rojatnije opisuje pet faza potpune inicijacije, nego pet odvojenih, nepovezanih sakra­ menata. Moguće je da izraz "bračna ložnica" označava cijelu inicijaciju, budući da je pojedini cilj svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost", koja se obično povezuje s kriz­ mom, 67,5-6; 69,12-14; 57,27-28) također povezan sa bračnom ložnicom (86,4-11; usp. 70,5-9). U 74,12-24 navodi se kako osoba pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnuće, svjetlost, križ, Duh Sveti - no autor potom dodaje, "Otac mu je to dao u bračnoj ložnici". Nasuprot tome, na nekim se mjestima ono što bismo doveli  u vezu sa bračnom ložnicom povezuje sa euharistijom (58,10-14) ili krštenjem i krizmom (69,4-14).

Evanđelje po Filipu ne opisuje sam ritual inicijacije, niti u cjelini, niti po pojedi­ nim fazama, no ipak objašnjava da se prilikom krštenja "ulazi u vodu i izlazi iz nje", dobivajući na dar naziv "kršćanin", poslije čega je moguće reći, "Ja sam kršćanin" (64,22-31; usp. 77,9-12). Analogija o Bogu kao bojadisaru, navodi na zaključak da se obred krštenja izvodio uranjanjem (61,12-20).  Inicijant bi  svlačio odjeću prije ulas­  ka u vodu, kako bi nakon izlaska odjenuo savršenog čovjeka kao novo ruho (75,21-25). Da je ulje za pomast prilikom krizme bilo toplo i mirisno, upućuju opisi kriz­ me kao vatre (67,5-9; 57,27-28), i ulja kao mirisa (77,36-78,7; 82,15-23).  Trodijel- na se formula možda koristila u trenutku pomazanja (67,19-24). Svećenik posvećuje kruh i kalež za euharistiju (77,2-8). Posvećeni kalež sadrži vino pomiješano s vodom (75,14-21). Posvećeni je kruh "kruh s neba", hrana primjerena inicijantu (55,10-14). Uzimanje kruha i kaleža predstavlja primanje "tijela i krvi" Isusove (56,26-57,22; usp. 63,21-24). Spominje se i ritual zvan otkup ili izbavljenje, no bez ikakvih pojedi­ nosti. Ova se faza inicijacije uspoređuje sa "svetim od svetog" u jeruzalemskom hra­ mu, a navodi se da se odvijala u bračnoj ložnici (69,23-27).

Uzevši u obzir sadržaj, nesustavnost pripovijedanja, te raznolikost književnih oblika, moguće je da je Evanđelje po Filipu zbirka izvadaka uglavnom iz kršćansko--gnostičke sakramentalne kateheze. Ono objašnjava značenje sakramentalnih obreda inicijacije, značenje svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose na život iniciranoga. Evanđelje tumači odlomke iz Biblije, osobito iz Knjige Postan­ ka, služi se historijskom i sakramentalnom tipologijom, a raspravu, poput kateheta, te­ melji na analogijama i parabolama. U tom, kao i u nekim drugim pogledima, Evanđe­ lje po Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima iz razdoblja od 2. do 4. stoljeća.

Naslov ovog teksta možda jednostavno proizlazi iz činjenice da je u njemu Filip jedini imenovani apostol (73,8), premda je Filip, skupa sa Tomom i Matejem, uživao izuzetan ugled među gnosticima kao privilegirani primatelj i čuvar Gospodinova ot­ krivenja. Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grčkog teksta, napisanog po svoj prilici u drugoj polovici trećeg stoljeća. Zbog naznačenog zanimanja za značenja određenih sirijskih riječi (63,21-23; 56,7-9), naklonjenosti istočnjačkoj sakramentalnoj praksi i katekizmu, kao i asketskoj etici, moguće je daje djelo nastalo u Siriji.

 

 

EVANĐELJE PO FILIPU 1151,29-86, 19

Hebrej stvara drugoga Hebreja, i tog čovjeka zovemo "prozelitom". No, prozelit ne stvara drugoga prozelita. [...] kao što i oni [...] i stvaraju druge nalik sebi,  dok [ostali] jednostavno postoje.

Rob teži samo za time da bude slobodan, a ne da se domogne ima­ nja svog gospodara. No sin nije samo sin, već zahtijeva i nasljedstvo svog oca. Oni koji su nasljednici mrtvih, sami su mrtvi, i nasljeđuju mrt­ ve. Oni koji su nasljednici živih, i sami su živi, i nasljeđuju i žive i mrt­ ve. Mrtvi ničega nisu nasljednici. Jer, kako bi netko mrtav išta naslije­ dio? Ako netko tko je mrtav naslijedi nešto živo, on neće umrijeti, već će tim više živjeti.

Poganin ne umire, jer on nikad nije ni živio da bi mogao umrijeti. Onaj tko je vjerovao u istinu, pronašao je život, i on je u opasnosti da umre budući da je živ. Kad je Krist došao, svijet je stvoren, i gradovi ure­ šeni, a mrtvi izneseni. Dok bijasmo Hebreji, bili smo siročad koja ima samo majku, no otkad postadosmo kršćani, dobili smo i oca i majku.

Oni koji siju zimi, žanju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je  ljeto  ono vječno kraljevstvo (eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto želi. Zbog ovoga nam ne dolikuje da ne molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto. No ako bi itko zimi žeo, taj ne bi uistinu žeo, već bi samo čupao, budući da  za pravu žetvu takav čovjek neće dobiti priliku. Nije samo [...] da će [...] proizaći, već također ni na Sabat [...] nema ploda.

Krist je došao  jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi. Otkupio je one koji bijahu stranci, i učinio ih je svojima. Svoje je oda­ slao, onima kojima se po svojoj volji zavjetovao. Svoj život nije drago­ voljno položio kad se ukazao, već je on to učinio na samome početku svijeta. Tada je prvi put došao da ga uzme, budući da mu je bio dan kao zavjet. No, dospio je u ruke pljačkašima, i bje zarobljen, no On ga je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i zle.

Svjetlo i tama, život i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome neraz­ dvojna braća. Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je život život, niti je smrt smrt. Iz ovog će se razloga svi rastvoriti u svoj prvotni oblik. No oni koji su uzvišeni iznad svijeta, nerastočivi su i vječni.

Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreću naše misli od onoga što je ispravno, prema onome što nije. Onaj, stoga, koji čuje riječ "Bog" ne uviđa što je točno, već uočava ono netočno. Tako je isto i sa riječima "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "Život", "Svjetlo", "Uskrsnu­ će", "Crkva", i svima ostalima - ljudi ne uviđaju ono što je točno, ne­ go ono što je netočno, [osim] ako sami nisu spoznali sto je točno. [Ime­ na koja se čuju] u svijetu, [...  varljiva su. Da su] u eonu vječnog kra­ ljevstva, tada se na ovome svijetu ne bi nikad spominjala, niti bi se po­ stavljala među stvari od ovoga svijeta. Njihov je svršetak u vječnom kraljevstvu.

Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu;  to je ime uzvišeno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da se nije ogrnuo Očevim imenom. Oni koji to ime imaju,  to znaju,  no o njemu ne govore. No, oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.

Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije moguće bez tih imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je mnoštvo zbog nas, kako bi nas tim mnoštvom u ljubavi poučila o ovoj jednoj stvari. Vladari (arhonti) htjedoše zavesti čovjeka, jer vidjeli su da je on u srodstvu s onima koji su istinski dobri. Uzeli su, stoga, ime od onih dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz ime zaveli i ve­ zali za nedobro. Kakvu su im uslugu učinili! Potaknuli su ih da se uda­ lje od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su dobri, koji su im poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga čovjeka i učiniti ga svojim ro­ bom na vječnost.

Postoje sile koje [...] čovjeku, jer ne žele da bude  [spašen], budući da bi tad mogle [...] jer, ako je čovjek [spašen, tad više nema nikakvih] žrtvovanja [...] i životinje se silama  ne nude. Žrtve su se, zapravo, prinosile životinjama. Donosile su se, štoviše, žive, i usmrtile bi se tek pri samome prinošenju. Nasuprot tome, čovjeka ponudiše Bogu mrtva, i on oživje.

Prije nego je Krist došao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u Raju, mjestu gdje je živio Adam, bilo mnogo stabala da hrane životinje, a nije bilo pšenice da nahrani čovjeka. Čovjek se hranio kao životinja, no kad je Krist došao, savršeni čovjek, on je sa nebesa donio kruh, ka­ ko bi se čovjek hranio hranom čovječjom. Vladari mišljahu da čine to što čine svojom voljom i vlastitom moći, no, Duh Sveti je potajno kroza njih činio sve kako je htio. Istina, koja postoji od početka, sije se posvu­ da. I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji vide kako se žanje.

Neki rekoše, "Marija zače od Duha  Svetoga",  no,  varaju  se.  Vara­ ju se, i ne znaju što govore. Kad je žena ikad začela od žene? Marija je djevica koju niti jedna sila nije oskvrnula. Ona je velika anatema Heb- rejima, koji su apostoli i apostolski  ljudi.  Ova  djevica,  koju  niti jedna sila nije oskvrnula [...] moći same oskvrnjuju. I Gospodin ne [bi] rekao "[Oče moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i  drugog oca, već bi rekao samo "[Oče moj]".

Gospodin reče učenicima, "[...]  iz svake kuće donesite u kuću Očevu. No ne uzimajte (ništa) iz kuće Očeve, niti išta iz nje iznosite."

"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga raz­ loga "Isus" ne pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove imenom "Isus". No što se "Krista" tiče, njegovo je ime na sirijskom "Mesija", a na grčkom se zove "Krist". I svi ga drugi u skladu sa svojim jezikom koriste. "Nazarećanin" je onaj koji otkriva što je skriveno. Krist sve ima u sebi; čovjeka, anđela, otajstvo i Oca.

Oni koji kažu da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju se, jer on je prvo uskrsnuo, a (potom) umro. Jer, ako netko ne dosegne uskrsnuće, on neće umrijeti. Kao što Bog živi, on bi...

Nitko veliku i vrijednu stvar ne sakriva u nečemu što je i samo veli­ ko, no mnogo su puta nebrojene tisuće polagane u nešto što samo vri­ jedi jedan novčić. Usporedi sa dušom. Ona je vrijedna, a ušla je u tije­ lo vrijedno prezira.

Neki se boje da će uskrsnuti goli. Zbog ovoga oni žele uskrsnuti u tijelu, i ne znaju da su upravo oni koji [tijelo] nose zapravo goli,  dok oni koji [...] sebe razodijevaju,  nisu goli.  "Tijelo [i krv neće] naslijedi­ ti kraljevstvo [Božje]" (1 Kor 15,50). Što je to što neće naslijediti? Ono što je na nama. No, što je to što će naslijediti? Ono što pripada Isu­ su i njegovoj krvi. Zbog ovoga on reče, "Ako ne jedete tijela Sina Čov­ ječjeg, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi." (Iv 6, 53) Što je to? Njegovo tijelo je riječ, a njegova je krv Duh Sveti. Onaj tko je to primio, ima hranu, i piće, i ruho. I prigovaram drugima koji kažu da on neće uskrsnuti. Po tome, oba su kriva. Ti kažeš da tijelo neće uskrsnuti. Reci mi, stoga, što će uskrsnuti, kako bi te štovali. Ti kažeš duh u tije­ lu, i ovo svjetlo u tijelu, (no) to je tvar koja je u tijelu, i što god da spo­ meneš, ne spominješ ništa što postoji izvan tijela. Neophodno je, stoga, u ovome tijelu uskrsnuti, jer u njemu se sve nalazi. U ovome su svijetu oni koji odijevaju ruho bolji od samoga ruha. U kraljevstvu nebeskom ruho je bolje od onih koji se njime zaodijevaju.

Vodom se i vatrom cijelo mjesto pročišćava - vidljivo vidljivim, skriveno skrivenim. Neke su stvari prikrivene u onome vidljivom. U vodi postoji voda, vatra je u ulju za pomast.

Isus ih je sve potajice preuzeo, jer, nije nam se ukazao onakvim ka­ kav jest, već u obliku u kojem bi ga [mogli] vidjeti. Ukazao im se [svi­ ma. Ukazao se] velikima kao velik. [Ukazao] se malenima kao malen. Anđelima se [ukazao ] kao anđeo, i ljudima kao čovjek. Njegova se riječ, stoga, pred svima krila. Neki su ga, doduše, i vidjeli, mislivši da vide sebe, no kada se ukazao svojim učenicima u slavi na gori, tad nije bio malen. Postao je velik, no velikima je učinio i svoje učenike, kako bi ga u njegovoj veličini oni mogli vidjeti.

U zahvali on tog dana reče, "Ti, koji si savršeno svjetlo sjedinio sa Duhom Svetim, sjedini i anđele s nama kao odrazima." Ne prezrite ja- ganjce, jer bez njih je nemoguće vidjeti kralja. Nitko neće moći pristu­ piti kralju ako je gol.

Nebeski čovjek ima mnogo više sinova od zemaljskog. Ako je toliko sinova Adamovih, iako oni umiru, koliko je tek sinova savršenog čov­ jeka, koji nikada ne umiru, već se svagda samo rađaju. Otac  će  začeti sina, no sin nema moći da i sam začne sina. Jer onaj tko bje začet, sam nema moć da začne. Sinovi stoga dobivaju braću, a ne sinove.  Svi  za­ četi na ovome svijetu, na prirodan su način začeti, a drugi primaju [hra­ nu] s [mjesta] na kojemu su rođeni. Čovjek svoju hranu [prima] iz obe­ ćanja da će biti uznesen do nebesa. [...] njemu od usta. [I  da je] riječ  iz toga mjesta otišla, hranila bi se iz ustiju i postala bi savršena. Jer, oni savršeni poljupcem će začeti i roditi život. Iz ovoga se razloga i mi me­ đusobno ljubimo. Začeće primamo iz uzajamne milosti.

Tri su bile koje su uvijek hodale uz Gospodina: Marija, njegova maj­ ka, sestra, i Magdalena, ona koju nazivahu njegovom družicom. Njego­ va majka i njegova sestra, i družica njegova, sve tri zvale su se Marije.

"Otac" i "Sin" jedno su ime, dok je "Duh Sveti" dvostruko ime. Oni su posvuda: oni su iznad, i ispod; oni su skriveni, i otkriveni. Duh Sveti je u otkrivenome; on je ispod. On je isto tako i u otkrivenome: on je i iznad.

Svecima služe i zle sile, jer Duh Sveti ih je oslijepio kako bi misli­ le da služe (običnome) čovjeku dok to čine za svece. Iz ovog je razlo­ ga jedan od učenika jednoga dana zamolio Gospodina nešto od ovoga svijeta. On mu reče, "Zamoli svoju majku, i ona će ti dati od onoga što je nama strano."

Apostoli rekoše učenicima, "Neka cijela naša žrtva sadrži sol." Oni [Sofiju] nazivahu "sol". Bez nje, nijedna se žrtva ne prihvaća. No Sofija je jalova, i [bez] djece, i zato se zove "trag soli". Gdje god da će [...] na svoj vlastiti način, Duh Sveti [...,  i] njezina su djeca mnogobrojna.

Što otac posjeduje, pripada sinu, a samome sinu, dok je malen, neće se povjeriti ono što on jest. No, kada postane muškarac, njegov mu otac daje sve što on posjeduje.

Oni koji su skrenuli s pravoga puta, koje sam duh rađa, najčešće za­ strane upravo zbog duha. Jednim  se  istim  dahom,  dakle,  vatra raspiru­ je i gasi.

Echamoth je jedno, a Echmot drugo. Echamoth je Mudrost sama po sebi, dok je Echmoth Mudrost smrti koja smrt poznaje, i koja se zove "mala Mudrost".

Na svijetu postoje životinje čovjeku poslušne, poput bika, magarca i drugih te vrste, a postoje i divlje životinje, koje žive daleko u pustinja­ ma. Čovjek ore svoju zemlju uz pomoć domaćih životinja, i od ovoga on hrani (i) sebe i životinje, bilo pitome ili divlje. Usporedi savršenog čovjeka. Uz pomoć poslušnih sila on ore, skrbeći se za to da sve nasta­ ne. Zbog ovoga cijelo mjesto opstoji, i dobro i zlo, i lijevo i desno. Duh Sveti nad svime bdije i nad [svim] silama vlada, "pitomima" i "divlji­ ma", kao i onima koje su jedinstvene. On ih, štoviše, [... (i)] zatvara, ka­ ko bi [ako ...] žele, ne bi mogle [pobjeći].

[Onaj koji] je stvoren [prekrasan je, no] za sinove njegove  ne može se reći da su plemenita stvorenja. Da nije stvoren, već da je začet, nje­ govo bi sjeme bilo plemenito. No, on je stvoren, (i) on je začeo. Kakva je to plemenitost? Prvo nasta preljub, potom ubojstvo. I on bje rođen iz preljuba, jer dijete je zmije. I postao je, stoga,  ubojica, poput svog oca, i ubio je svog brata. Svaka obljuba između onih koji nisu jedno drugo­ me nalik, naziva se preljub.

Bog je bojadisar. I kao što se dobre boje, koje nazivamo "istinski­ ma", rastvaraju sa onime što je njima obojano, tako je isto i s onima ko­ je je Bog obojio. Budući da su njegove boje besmrtne, oni zbog tih bo­ ja postaju besmrtni. Bog uranja, one koje uranja, u vodu.

Nikome nije moguće vidjeti ništa od onoga što odista postoji, osim ako tome ne postane nalik. To se, međutim, ne događa sa čovjekom na ovome svijetu: on vidi sunce, a da sam nije sunce; i vidi nebo i zemlju i druge stvari, a da ništa od toga sam nije, i to je prava istina. No, ti si vi­ dio nešto sa tog mjesta, i postao si tomu nalik. Vidio si duh, duh si i po­ stao. Vidio si Krista, Krist si i postao. Vidio si [Oca, i] Otac ćeš posta­ ti. Zato [ovdje] vidiš sve, ali sebe ne [vidiš], no [ondje] ćeš sebe vidjeti -                i to što vidiš, to ćeš i [postati].

Vjera prima, ljubav daje. [Nitko neće moći 62 primiti] bez vjere. Ni­ tko neće moći dati bez ljubavi. I zato, kako bismo uistinu primili, mi vjerujemo, a kako bismo mogli voljeti, dajemo, jer ako netko daje bez ljubavi, nema nikakve koristi od toga što je dao. Onaj tko je primio bi­ lo što drugo osim Gospodina, taj je još Hebrej.

Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazo- renac, Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je "Krist", prvo ime je "Isus", ono u sredini je "Nazarećanin". "Mesija" ima dva značenja, i "Krist" i "izmjereni". "Isus" na hebrejskom znači "iskuplje­ nje". "Nazara" je "istina". "Nazarećanin" zato znači "istina". "Krist" ... bio izmjeren. "Nazarećanin" i "Isus" su ti koji bijahu izmjereni.

Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje ništa vredniji čak i ako se pomaže balzamovim uljem. No, u očima onoga tko ga posjeduje, on će uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima Bož­ jim, gdje god bili. U očima Oca, oni će uvijek imati vrijednost.

Ako kažeš, "Ja sam židov", nitko neće ni trepnuti. Ako kažeš, "Ja sam Rimljanin", nitko se neće uznemiriti. Ako kažeš, "Ja sam Grk, bar- barin, rob, slobodan čovjek", bit će svima svejedno. Ali [ako kažeš], "Ja sam kršćanin", [...] će zadrhtati. Kad bih i ja mogao [...]  tako - onaj  či­ je je ime [...] neće moći podnijeti [to čuti].

Bog je  ljudožder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao žrt­ va]. Prije nego su se na žrtvu nosili ljudi, žrtvovale su se životinje, jer oni kojima se žrtva upućivala nisu bili bogovi.

I boce od stakla i vrčevi od gline nastaju uz pomoć vatre. Kada se staklene boce razbiju, one se ponovo izrađuju, jer nastale su uz pomoć daha. No, kada se razbiju vrčevi od gline, oni se unište, jer bijahu stvo­ rene bez pomoći daha.

Magarac koji je okretao mlinski kotač prehodao je stotinu milja. Ka­ da su ga odvezali, uvidio je da još uvijek stoji na istome mjestu. Posto­ je ljudi koji mnogo putuju, a da se nikad ne približe nekom cilju. Kada ih je večer zatekla, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni išta što je ljudskom rukom ili od prirode stvoreno, niti moći, niti anđela. Uzaludan bješe tih bijednika sav trud.

Euharistija je Isus, što se na sirijskome zove "Pharisatha", što znači "onaj raspeti", jer Isus je došao da razapne svijet. Gospodin je došao u Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdeset i dvije različite boje, i ba­ cio ih u isti lonac. Svešto je iz lonca izvadio bješe bijelo. I on reče, "Ta­ ko je Sin Čovječji došao [kao] bojadisač."

Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anđela. I družica  [...]  Mari­ ja Magdalena. [... ljubio] nju više nego [ostale] učenike [i običavao je] ljubiti [često] njezine [...]. Ostali [učenici  ...]. Rekoše mu, "Zašto nju voliš više nego nas?" Spasitelj odgovori i reče im, "Zašto vas ne volim kao nju? Kada su čovjek koji vidi i slijepac u tami, oni se ne razlikuju. Kada dođe svjetlo, tada će onaj koji vidi svjetlo ugledati, a onaj koji je slijep ostat će u tami."

Gospodin reče, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao.

Jer, onaj koji jest, bio je, i bit će."

Nadmoć čovjeka oku nije vidljiva, već leži u onome što je skriveno od pogleda. Zato je on gospodar životinjama koje su od njega jače i ve­ će, po mjerama vidljivoga i skrivenoga. To im omogućuje da prežive. No, ako se čovjek odvoji od njih, one se međusobno ubijaju i grizu. I proždirale su jedna drugu zato jer nisu nalazile hranu. No, sada su pro­ našle hranu, jer čovjek je počeo obrađivati zemlju.

Kada netko ude u vodu i izađe bez da je išta primio, i kaže, "Ja sam kršćanin", on je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti, on to ime dobiva na dar. Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti, no od onoga koji ga je uz kamatu posudio, očekuje se isplata. To se isto [do­ gađa onome] koji iskusi otajstvo.

Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Po­ stojanje [svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer on posjeduje [...] moć. U njezinu je odrazu  [oskvrnuće].

Među oblicima zlog duha nalaze se muški i ženski. Muški su oni koji se sjedinjuju sa dušama koje nastanjuju ženski lik, a ženski  su oni  koji se miješaju s onima u muškome obličju, kroz onoga koji bijaše neposlu­ šan. I nitko im ne može uteći, jer oni ga čvrsto drže dok ne primi mušku i žensku snagu, naime, mladoženju i mladu. - Prima ih odraz bračne ložnice. - Kada raskalašene žene vide muškarca kako sam sjedi, one skaču na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako isto i razbludni muškarci, kada vide lijepu ženu koja sama sjedi, oni je opsjedaju i pro­ gone, u želji da je oskvrnu. No, ako vide muškarca i njegovu ženu kako jedno pored drugoga sjede, tada žena ne može doći u muškarca, niti mo­ že muškarac doći u ženu. Tako, ako su odraz i anđeo ujedinjeni jedno s drugim, niti jedno od njih ne može ući niti u muškarca niti u ženu.

Onaj koji će napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga što je u svijetu bio, više ne može zadržavati, taj je očito uzdignut nad željom za [...] i stra­ hom. On je gospodar nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] dođe, oni [ga] grabe i guše. I kako bi [on] mogao uteći [velikim...] silama? Kako bi on mogao [...] postoje neki [koji kažu] "Mi smo vjerni", kako ih [,..  nečisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh Sveti, tada ih nijedan nečisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako ga se bojiš, tada će tobom vladati. Ako ga ljubiš, progutat će te i onemoćati.

I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuću, ili negdje između. Bože, sačuvaj  me da tamo ne završim!  U ovome svijetu postoji dobro i zlo. Njegovo dobro nije dobro, a njegovo zlo nije zlo. No postoji zlo nakon ovoga svijeta, koje je istinsko zlo - ono što se zove "sredina". To je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje nam da steknemo uskrsnu­ će, tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo, nađemo u pokoju, i ne luta­ mo u sredini. Mnogi na tom putu zalutaju. Dobro je otići sa ovoga svi­ jeta prije negoli se sagriješi.

Ima nekih koji niti žele niti mogu. I drugih koji, ako  i žele, nema­  ju od toga koristi: oni nisu ništa učinili, budući da (vjeruju), [...] čini ih grešnicima. A ako ne žele, pravda će ih u oba slučaja zaobići: [to je] uvijek pitanje volje, ne čina.

Apostolski je čovjek u viziji vidio ljude zatvorene u gorućoj kući, vezane vatrenim [...],  laži  [...], plamteći [...]  njih u [...]  vjeri  [...].  I  oni im  rekoše,  "[...]  biti  spašeni?"  [...]   "Oni to  nisu željeli.  Primili  su  [...] kaznu, ono što se naziva  '[...] tama', jer je on [...]"

Iz vode i vatre nastali su duša i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla (nastao) sin bračne ložnice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne govorim o vatri koja nema oblik, već o onoj drugoj, bijelog obličja, blještavoj i prekrasnoj, koja daje ljepotu.

Istina nije na ovaj svijet došla gola, nego u raznim simbolima i obli­ cima. Niti na jedan drugi način svijet neće primiti istinu. Postoji ponov­ no rođenje i njegov odraz, i svakako je neophodno biti ponovo rođen kroz odraz. Kakav? Kroz uskrsnuće. I odraz mora kroz odraz uskrsnu- ti. Bračna ložnica i odraz moraju kroz odraz proći do istine: to je obno­ va. To moraju učiniti ne samo oni koji stvaraju ime Oca i Sina i Duha Svetoga, već <i oni koji> ih stvoriše za vas. Tko to ne prihvati, oduzet će mu se i naziv ("kršćanin"). Pomazanje [...] dobiva se kroz snagu kri­ ža. Ovu moć apostoli zovu "desno i lijevo", i ta osoba više nije kršća­ nin, već Krist.

Gospodin je u otajstvu sve [činio], krštenje, pomazanje, pričest i iskupljenje, i bračnu ložnicu.

[...]  on reče, "Došao sam da [ovo ispod] učinim nalik onome [iznad, i ono] vanjsko nalik onome [nutarnjem. Došao sam ih spojiti] na tome mjestu." [...] ovdje kroz [simbole...]. Oni koji kažu, "[Postoji nebeski čovjek i] postoji onaj koji je iznad [njega"], varaju se. - Jer, prvog od te dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se razotkrio,  oni zovu "onaj koji je dolje"; a onaj kojem sve što je skriveno pripada (trebao bi biti) taj ko­ ji je iznad njega. No, bilo bi bolje da kažu, "Unutarnji i vanjski, i izvan onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva uništenje "vanjskom tamom": izvan nje ne postoji više ništa. On je rekao, "Moj otac, koji jest u skrovitosti." On reče, "Uđi u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima. No ono što je u svima njima jest punina. Povrh nje nema u njemu ništa drugo. To je onaj o kojem je rečeno, "Onaj koji je iznad njih".

Prije Krista, neki su došli iz mjesta u koje više nisu mogli ući, i otiš­ li tamo otkuda više nisu mogli izaći. Potom je došao Krist. One koje su ušli on je iznio, a one koji su izašli, on je unio.

Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega od­ vojena, nastala je smrt. Ako on ponovo uđe, i postane kao ranije, smrt više neće postojati.

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele).

Na križu je ove riječi izgovorio, jer mjesto to bijaše napustio.

[...] koji bješe rođen iz njega koji [...] od Boga. [...] iz mrtvih. [...] bio, ali sada [...] savršen. [...] tijelo, no ovo  [...] jest istinsko tijelo.  [...] nije istina, već [...] samo odraz istine.

Bračna ložnica nije za životinje, niti za robove, niti za oskvrnute že­ ne; ona je za slobodne ljude i djevice.

Kroz Duh Sveti mi se ponovo rađamo, no kroz Krista, mi se rađamo u oboma. Pomazanje dobivamo od Duha. Pri rođenju bijasmo sjedinje­ ni. Nitko se ne može vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam je potrebno krstiti se u oboma, svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.

U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima  se  žrtvovalo.  Ono  ko­ je je gledalo na zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zva­  lo se "sveto od svetoga". Treće, koje je gledalo na istok, zvalo se "sveto od svetih", i na to su mjesto samo  najviši  svećenici  mogli  ući.  Krštenje je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od svetoga". Bračna je ložnica "sveto od svetih". Krštenje uključuje uskrsnuće [i] iskupljenje; iskupljenje (se događa) u bračnoj ložnici. No bračna je ložnica u onome što je uzvišenije od [...] nećeš pronaći [...] oni su koji mole  [...]  Jeruzale­ mu. [...] Jeruzalemu koji [...] Jeruzalemu, [...] oni zovu "sveto od sve­ tih" [...] rasparao se veo [...] bračne ložnice osim odraza [...]  odozgo. Zbog ovoga se veo rasparao od vrha do dna. Jer, nekima je odozdo va­ ljalo poći gore.

Sile ne vide one koje poput ruha obavija savršeno  svjetlo,  i  stoga  ih ne mogu ni zatočiti. Čovjek će se tim svjetlom svetootajstveno  zaodje­ nuti u sjedinjenju.

Da se žena od muškarca nije odvojila, tad s njime ne bi umrla. Iz odvajanja nastala je smrt. Zbog ovoga je Krist došao, kako bi uklonio odvajanje koje je postojalo od početka, i oboje ih ponovo sjedinio, i kako bi onima koji su zbog razdvajanja umrli ponovo dao život, i  sjedinio  ih. Žena se s mužem sjedinjuje u bračnoj ložnici. Oni koji se u bračnoj ložnici sjedine, ti više neće biti razdvojeni. I zbog toga bje Eva od Ada­  ma odvojena, jer se nije s njime spojila u bračnoj ložnici.

Duša Adamova nastala je od daha. S njome je sjedinjen duh. I maj­ ka mu njegova bješe dana. Duša mu bi oduzeta, i zamijenjena [duhom]. Kada je konačno sjedinjen (sa duhom), [on je izrekao] riječi koje sile nisu razumjele. Zavidjele su mu [...] sjedinjenost duha [...] skrivenu [...] mogućnost [...] da same sebe [...] bračnu ložnicu, kako bi [...].

Isus se ukazao [...] Jordanu - [punina kraljevstva] nebeskog. Onaj koji [bijaše rođen] prije svega ostalog  bje rođen opet. Onaj koji jed­ nom [bje pomazan], pomazanje opet. Onaj koji bijaše iskupljen, zauz­ vrat je iskupio (druge).

Zaista, potrebno je izreći otajstvo. Otac svekolikosti sjedinio se s djevicom koja je došla odozgo, i tog ga dana obasja vatra. Pojavio se u velikoj bračnoj ložnici. Njegovo je tijelo, stoga, upravo na taj  dan nasta­ lo, i napustilo tu ložnicu kao nešto što je začeto od mladoženje i mlade. Sve je u njemu Isus kroza njih uspostavio. Svakome  od njegovih  učeni­ ka potrebno je naći svoj pokoj.

Adam nastade od dvije djevice, od duha, i djevičanske zemlje. Krist, stoga, bijaše rođen od djevice  kako bi  ispravio  posljedice pada koji  se  na početku dogodio.

U Raju rastu dva stabla. Jedno do njih rađa [životinje], a drugo ljude. Adam [bijaše jeo] sa stabla koje rađa životinje, i posta stoga i sam životinja, i nastavi životinje rađati. Iz tog se razloga djeca Adamova klanja­ ju [životinjama]. Stablo [...] plod je [...] narastao. [...] jeo [...] plod  [...]  rađa ljude, [...] čovjek. [...] Bog stvori čovjeka, [...ljudi]  stvoriše Bo­ ga. Tako je to na ovome svijetu - ljudi stvaraju bogove i klanjaju se to­ mu što su stvorili. Bogovi su ti koji bi se trebali klanjati ljudima!

Postignuća čovjekova svakako ovise o njegovim moćima. Iz ovoga razloga, kada govorimo o nečijim postignućima, govorimo o "sposob­ nostima". Jedno od njegovih postignuća njegova su djeca, koja nastaju iz trenutka spokoja. Njegove sposobnosti određuju njegova postignuća, no taj se spokoj jasno vidi na njegovoj djeci. Vidjet ćete da se ovo izrav­ no odnosi i na odraz. Čovjek stvoren kao odraz sve postiže svojom tje­ lesnom snagom, no djecu svoju stvara s lakoćom.

Na ovome svijetu robovi služe slobodnima. U kraljevstvu nebeskom slobodni će služiti robovima: djeca nastala u bračnoj ložnici služit će djeci nastaloj iz braka. Djeca bračne ložnice imaju [samo jedno] ime: pokoj. Njima ne treba neki (drugi) oblik, [jer posjeduju] misaonost, [...]. Ona su mnogobrojna [...] u onome [...] slavi [...]

Oni [...idu] do vode i u nju ulaze. [...] iz (vode), posvećuju je, [...] oni koji posjeduju [...] u njegovo ime. Jer, on reče, "Dolikuje nam da [tako] ispunimo svu pravednost" (Mt 3,15)

Oni koji kažu da će prvo umrijeti a potom uskrsnuti, griješe. Ako ne prime uskrsnuće dok su još živi, nakon smrti ništa neće primiti. Isto ta­ ko, kada o krštenju govore, oni kažu, "Krštenje je divotno", jer ako ga ljudi prime, živjet će.

Apostol Filip je rekao, "Josip je zasadio vrt, jer trebalo mu je drvo za njegov tesarski obrt. On je taj koji je načinio križ od stabla kojeg je za­ sadio. Njegov je vlastiti sin razapet na tome što je on  zasadio.  Njegov sin bijaše Isus, a zasad bijaše križ." Drvo života je usred vrta, no od mas­ linova drveta mi dobivamo pomazanje, a iz pomazanja, uskrsnuće.

Ovaj svijet jede lešine, i sve što se u njemu pojede i samo umire. Isti­ na jede život, i nitko, stoga, ne umire tko se [istinom] nahrani. Odatle je i Isus došao i donio hranu. Onima koji su to željeli, dao je [život, ka­ ko] ne bi umrli.

Bog [...] raj. Čovjek  [...]  raju.  Postoje  [...]  i  [...]  Božje.  [...]  Za  onime što je u  [...]  ja žudim.  Taj je raj [mjesto  gdje]  će mi reći,  "[...jedi]  ovo ili nemoj jesti [ono, po svojoj] želji." Tamo gdje ću jesti što želim, nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo Adama, ali ovdje je drvo spoznaje probudilo čovjeka u život. Zakon bijaše to drvo, drvo koje daje spoznaju dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je postavilo u dobro, već je za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer, kada je rekao, "Jedi ovo, ne jedi ono", to bijaše početak smrti.

Pomazanje je iznad krštenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo mi nazvani "kršćanima", ne zbog "krštenja" (baptizein). Iz tog razloga i "Krist" (Pomazanik) nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je pomazao apostole, a apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan, posje­ duje sve. On posjeduje uskrsnuće, svjetlo, križ, Duh Sveti. Otac mu je to dao u bračnoj ložnici; ovaj je primio (dar). Otac bijaše u Sinu, i Sin bijaše u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.

Gospodin je dobro rekao: "Neki uđoše u kraljevstvo smijući se, a izađoše [...] jer [...] kršćanin, [...] Čim je [... ušao u] vodu, izašao [...]

sve (od ovoga svijeta), [...] jer [...] sitnica, no [... pun] prezira za [...] kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on prezire [...] i ismijava kao  sitnicu,  [...] van smijući se. Isto je tako sa kruhom, i kaležom i uljem, iako i nad time postoji nešto uzvišenije.

Svijet je nastao iz pogreške. Onaj koji ga je stvorio namjeravao  ga je stvoriti vječnim i besmrtnim, no nije uspio postići to što je želio. Jer, svijet nikad nije bio neprolazan, kao što to nije ni onaj koji ga je stvorio. Ne postoje trajne stvari, trajna su samo djeca. I ništa neće postati nepro­ lazno, ako prvo ne postane dijete. Ali, kako onaj koji nije bio u stanju primiti može biti sposoban dati?

Kalež molitve sadrži vino i vodu, što služi kao simbol krvi na kojoj se zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savršenom čovjeku. Kad ovo pijemo, mi primamo savršenog čovjeka.  Živa voda  je tijelo. I neophodno je da živoga čovjeka njome ogrnemo. I kada tako ulazi u vodu, on svlači odjeću kako bi se ogrnuo savršenim čovjekom.

Konj stvara konja, čovjek stvara čovjeka, Bog stvara Boga. Uspore­ di sa mladoženjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan židov  [...]  [...] postojao. A [...] od Židova. [...] kršćani [...] ovi [...] spominju se kao "izabran narod [...]"  i "Istinski Čovjek" i "Sin Čovječji" i "Sjeme Si­ na Čovječjeg". Ova je istinska rasa u svijetu poznata. ...da sinovi brač­ ne ložnice počivaju.

Dok je sjedinjenje na ovome svijetu, ono muža i žene - snaga do­ punjena slabošću (?) - u vječnome kraljevstvu (eonu) oblik je sjedinje­ nja sasma drukčiji, iako ga istim imenom zovemo. Ima, međutim, i dru­ gih imena; ona su uzvišenija od svakog imena koje je nadjenuto, i jača su od svake snage. Jer, gdje god ima snažnih, ima i onih koji su u snazi nadmoćniji. Ovo nisu stvari različite, već potpuno iste. To je ono što se neće moći uzdići iznad tjelesnog srca.

Nije li potrebno i onima koji sve posjeduju sebe upoznati? Jer, ako sebe ne spoznaju, neće moći uživati u onome što posjeduju, kao što umiju uživati oni koji sebe spoznaše.

Ne samo da neće moći zatočiti savršenoga čovjeka, već ga neće mo­ ći ni vidjeti, jer ako ga vide, tada će ga i zatočiti. Nitko ovaj dar ne mo­ že drukčije steći, nego da se zaodjene savršenim svjetlom [i] da sam po­ stane savršeno svjetlo. Onaj koji se njime [ogrnuo] ući će [...]. Ovo je savršeni [...] koji mi [...] postanemo [...] prije nego napustimo [...]. Tko primi sve [...] ovdje [...]  moći će [...]  to mjesto, ali će [...  sredini] budu­  ći da je nesavršen.  Samo Isus zna kakav je njegov kraj.

Sveti čovjek je u potpunosti svet, uključujući i njegovo tijelo. Ako primi kruh, posvetit će ga. Ako primi kalež, ili bilo što drugo, on će to posvetiti, pa kako ne bi posvetio i tijelo?

Učinivši savršenom vodu krštenja, Isus je iz nje otklonio smrt. Zato mi ulazimo u vodu, ali ne ulazimo u smrt, kako ne bi bili izliveni u duh svijeta. Kada taj duh zapuše, on donosi zimu. No, kada Duh Sveti pu­ še, tad dolazi ljeto.

Onaj tko je spoznao istinu, slobodan je čovjek, no slobodan čovjek ne griješi, jer "tko god čini grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Istina je majka, a znanje otac. Oni koji misle da se grijeh na njih ne odnosi, svi­ jet zove "slobodnima". "Znanje" istine samo "čini takve ljude oholi­ ma", što i znače riječi "čini ih slobodnima". Ono im čak pruža osjećaj nadmoći nad svijetom, no "ljubav izgrađuje" (1 Kor 8,1). Onaj koji je kroz znanje istinski slobodan, zapravo je rob, zbog ljubavi prema oni­ ma koji još nisu dosegli slobodu spoznaje. Spoznaja ih čini sposobnima da postanu slobodni. Ljubav [nikad ne naziva] nešto 'svojim vlastitim', [...] ona [...]  posjeduje [...]. Ona nikad [ne kaže "Ovo je tvoje"] ili "Ovo je moje", [već "Sve je ovo] tvoje". Duhovna je ljubav vino i miris. U njoj uživaju svi koji se njome pomažu. Uživat će (u mirisu) čak i oni koji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni pomazani, ti nepomazani koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu smradu. Samaritanac ranjeni­ ku nije dao ništa osim vina i ulja, a to je pomast. Ona je zaliječila rane, jer "ljubav pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).

Djeca koju žena nosi nalikuju čovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi nje­ zin muž, ona njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju pre- ljubniku. Događa se, kad žena iz prisile spava sa svojim mužem, a srce joj je kod preljubnika s kojim se inače sjedinjuje, da dijete koje ona ro­ di nalikuje preljubniku. Vi koji živite sa Sinom Božjim, ne ljubite svi­ jet, već Gospodina, kako oni koje začnete ne bi nalikovali svijetu, već Gospodinu.

Ljudsko se biće sjedinjuje sa ljudskim bićem. Konj se sjedinjuje s konjem, magarac sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obično spajaju [sa] sebi srodnima. I duh se tako miješa sa duhom, misao opći  sa mišlju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa svjetlom. Ako si] rođen kao ljud­ sko biće, tada će te [ljudsko biće] ljubiti. Ako postaneš  [duh], duh će se s tobom sjediniti. Ako postaneš misao, misao će se s tobom izmi­ ješati. Ako postaneš svjetlo, svjetlo će se s tobom spojiti. Ako posta­ neš jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada će oni koji na nebu obi­ tavaju uz tebe počinuti. Ako postaneš konj, ili magarac, ili bik, ili pas, ili ovca, ili bilo koja druga od životinja koje su izvan ili ispod, tada te niti ljudsko biće, niti duh, niti misao, niti svjetlo neće moći ljubiti. Ni­ tko od onih koji pripadaju gore ili unutar, neće moći u tebi počinuti, ni­ ti ćeš ti u njima biti.

Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat će slobodan. Onaj  ko­ ji je postao slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u ropstvo, neće više moći biti slobodan.

Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklađenost četiri osnovna elementa. Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i svjet­ la biva žetva u žitnicu skupljena. I Božje se poljodjelstvo odvija zbog četiri elementa - vjere, nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naša zemlja, u kojoj mi primamo korijenje. [A] nada je voda koja nas othranjuje. Lju­ bav je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je svjetlo kroz koje [sazrije­ vamo]. Milost je [četverostruka: ona je] zemaljska; ona je [nebeska;...] najvišeg neba; [...] u [...].

Blagoslovljen je onaj koji nijednoj duši nikad nije nanio [...].  On je Isus Krist. Došao je cijelome svijetu, a nikome nije bio na teret. Sto­ ga, blagoslovljen je onaj koji je takav, jer on je savršeni čovjek. Riječ nam govori da je teško ovako nešto odrediti. Kako da postignemo ne­ što ovako veliko? Kako će on svima pružiti spokoj? Prije svega, nikoga nam ne dolikuje ožalostiti - bio on velik, malen, nevjernik ili vjernik -  a onda pružiti spokoj samo onima koji iz zadovoljstva čine dobro. Ima nekih kojima je od koristi da pružaju spokoj onima kojima je dobro. Onaj tko čini dobro, takvim ljudima ne može pružiti spokoj; jer, on ne čini što on želi. No, budući da im ne pričinjava žalost, on ih neće ni une­ srećiti. Oni kojima je dobro počesto ljude unesrećuju - makar im to i ne bila namjera; takve ponekad više unesrećuje zlo koje je u njima. Onaj tko posjeduje svojstva (savršenoga čovjeka), dobrima pruža radost. Ne­ ki će, međutim, zbog svega ovoga biti duboko ojađeni.

Bijaše tako jedan gospodar koji je posjedovao sve što je umu zamis- livo, djecu, robove, stoku, pse, svinje, kukuruz,  ječam,  pljevu,  travu, meso i žir. [Bio je to] mudar čovjek i znao je čime se tko hrani.  Pred djecu je iznosio kruh [...]. Pred robove je stavljao [... i] brašno. Stoci je [bacao ječam]  i pljevu  i  travu.  Kosti je bacao psima,  a svinjama  žir i pomije.  Usporedi  sa učenikom Božjim:  ako je mudar,  on će razumje­  ti što taj nauk predstavlja. Obličja tijela neće ga zavarati, već  će  sva­ kome zaviriti u dušu i s njime  razgovarati. Na svijetu je  mnogo  životi­ nja u ljudskome obličju. Kada ih prepozna,  svinjama  će  bacati  žir,  sto­ ci ječam, pljevu i travu, a psima će baciti kosti. Robovima će dati samo osnovna znanja, a djeci će u potpunosti prenijeti nauk.

Postoji Sin Čovječji, i postoji sin Sina Čovječjeg. Gospodin je Sin Čovječji, a sin Sina Čovječjeg je onaj koji stvara kroz Sina Čovječjeg. Sin je Čovječji od Boga primio sposobnost stvaranja. Isto tako, on po­ sjeduje i moć začeća. Onaj tko je primio sposobnost stvaranja, taj je i sam stvorenje. Onaj tko je primio moć začeća, taj je i sam plod. Onaj tko stvara ne može začeti. Onaj tko može začeti, posjeduje usto i moć stvaranja. "Tko je stvorio, začeo je", kažu. No, njegov takozvani "po­ tomak" samo je stvorenje. Zbog [...] začeća, oni nisu njegovi potomci, već [...]. Onaj tko stvara, čini to otvoreno, te je i on sam vidljiv. Onaj tko se trudi začeti, čini to u [potaji], te je i on sam skriven, budući da je [...] odraz. Onaj tko stvara [stvara] otvoreno. No, onaj tko se trudi djecu [začeti], čini to skriven od pogleda. Nitko [ne može] znati kad [muž] i žena jedno s drugim opće, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenčanje je na ovome svijetu misterij za one koji su se oženili. Ako je oskvrnuti brak tako tajan, kakav je tek misterij onaj neoskvrnuti! Taj nije tjelesan, već čist. On ne dolazi od želje, nego od volje. On ne pripada tami ili noći, već danu i svjetlosti. Ako je brak svačijem oku dostupan, on tad postaje bludilište, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim čovjekom začne, već čak i ako napusti bračnu ložnicu i bude viđena. Neka se pokazuje samo pred ocem, majkom, prijateljem mladoženjinim, i mladoženjinim sinovima. Njima je dozvoljeno svaki dan ući u bračnu ložnicu. No dru­ gi nek samo čeznu da čuju njezin glas i osjete miris njezine pomasti, i neka se hrane mrvicama koje padnu sa stola, poput pasa. Mladoženja i mlada pripadaju u bračnu ložnicu. Nitko ne bi smio vidjeti mladoženju sa mladom, osim ako i sam [nije] jedno od njih.

Kada je Abraham [...] vidio što mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] ko­ žu s vrha uda, poučivši nas da tijelo treba uništiti.

[Većina stvari] na ovome svijetu živi dokle god im je [nutrina] skri­ vena. [Ako se razotkrije], oni umiru, kao što je slučaj sa vidljivim čov­ jekom. [Dokle god je] utroba čovjekova skrivena, čovjek živi; kada se utroba njegova pokaže i iz njega iziđe, čovjek umire.  Isto je ta­ ko i sa stablom: dok mu je korijen skriven, ono niče i raste. Ako kori­ jen postane vidljiv, stablo će se sasušiti. Tako je sa svime što je na ovo­ me svijetu rođeno, ne samo sa vidljivim, već i sa skrivenim: sve dok je korijen zla skriven, ono što je rođeno snažno je, no čim postane vidljiv, ono propada. Zato riječ kaže, "Već je sjekira položena na korijen stabli­ ma" (Mt 3,10). Ono neće biti samo sasječeno - što je sasječeno, pono­ vo će izrasti - nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok ne izvuče ko­ rijen. Isus je iščupao korijen cijeloga svijeta, dok su ostali to činili samo djelomice. Što se nas tiče, neka svatko od nas kopa do korijena zla ko­ je je u njemu, i neka ga s korijenom iščupa iz svog srca. Ako ga prepo­ znamo, ono će biti iščupano, no ako ga ne prepoznamo, ono će u nama pustiti korijenje i roditi svoje plodove u našemu srcu. Ono je nad nama gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono nas čini robljem i navodi da či­ nimo ono što [ne] želimo; i da [ne] činimo ono što želimo. Ono je moć­ no, jer ga mi nismo prepoznali. Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je majka [svega zla]. Neznanje će završiti u [smrti, jer] ono što iz [neznanja] iziđe nikad nije bilo, niti jest, niti će biti. [...]  će biti savršeni ka­ da se sva istina otkrije. Jer, istina je poput neznanja: dok je skrivena, u sebi počiva, no kada se otkrije i prepozna, ona biva slavljena utoliko što je od neznanja i zablude snažnija. Ona daje slobodu. Riječ reče, "Ako upoznate istinu, istina će vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo. Znanje je sloboda. Ako spoznamo istinu, pronaći ćemo plodove istine u sebi. Ako se s njome sjedinimo, ona će nam donijeti ispunjenje.

O onome što je stvoreno i vidljivo, mi danas kažemo, "Oni koji su snažni i cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, ništavni su." Uspo­ redi s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je sve ono što je skriveno, snažno i cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se samo kao simboli i odrazi. Bračna ložnica, međutim, ostaje skrivena. Ona je sveta u svetome. Veo je isprva skrivao Božje upravljanje stvaranjem, no ka­ da se veo raspara i otkrije pogled u unutrašnjost, ova će kuća biti napuš­ tena, ili bolje reći, [uništena]. I (niže) će božanstvo pobjeći [od]avde, no neće otići u sveto [od] svetih, jer neće se moći izmiješati sa čistim [svjetlom] i [bezgrešnom] puninom, već će se naći pod krilima križa [i ispod] njegovih ruku. Ova će arka biti njihov spas, kada potop za­ prijeti da ih proguta. Oni koji pripadaju redu svećenstva, oni mogu ući kroz veo sa visokim svećenikom. Iz ovog razloga veo nije rasparan sa­ mo pri vrhu, jer bi tad bio otvoren samo onima gornjima; niti je raspa­ ran samo pri dnu, jer bi tad bio otkriven samo onima donjima. On je ras­ paran od vrha do dna. Oni gornji rastvorili su ga nama donjima da bi­ smo mogli ući u tajnu istine. A to je ono istinski cijenjeno (i) snažno! No, unići ćemo uz pomoć niskih simbola i oblika slabosti. Oni su uisti­ nu prijezira vrijedni kada se usporede sa savršenom slavom. Postoji sla­ va koja nadilazi slavu. Postoji moć koja nadilazi moć. Ono savršeno na­ ma se otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih se otkriše, i bračna nas ložnica pozva unutra.

Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, međutim, odstranje­ no iz sjemena Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se otkrije, savršeno će svjetlo tada poteći odasvud. I svi oni koji se u njemu nadu, [primit će pomazanje]. Robovi će postati slobodni, [i] zatočenici otkup­ ljeni. "[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac moj nebeski, [biti će] isko­ rijenjen" (Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti će sjedinjeni [...] i bit će ispunjeni. Svatko tko [uđe] u bračnu ložnicu, upalit će [svjetlo], jer

 [...] kao i u brakovima koji  su  [...]  događa po  noći.  Ta  vatra  [...]  samo  noću,  i  onda se gasi. No,  otajstva  ovog braka usavršena su po danu i svjetlu. Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane dijete bračne ložnice, primit će svjetlo. Tko ga tamo ne primi, neće ga nigdje moći primiti. Tko primi to svjetlo, taj  ne može biti viđen, niti ga se mo­  že zatočiti. I nitko neće moći takvoga mučiti, makar on živio na ovome svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je već primio istinu u odrazima. Svijet je postao vječno kraljevstvo (eon), jer vječno je  kraljevstvo  za nje­ ga punina, i to na ovaj način: njemu samome se otkriva, ne skriveno u tami ili noći, već skriveno u savršenome danu i svetoj svjetlosti.

 

Evanđelje  po Filipu